INTERVJU – IVANA BUTIGAN: „Važno je smijati se vlastitim likovima“
Ivana Butigan, ovogodišnja dobitnica nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ice mlađeg od 35 godina, povratnica je u književnost. Nakon duljeg izbivanja, nekadašnja studentica komparativne književnosti i portugalskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu vratila se prvo čitanju, a potom krenula pisati.
Povodom dodjele Nagrade Prozak, koja će joj biti uručena na Festivalu Prvi Prozak na vrh jezika u srijedu, ispred zagrebačke Bookse, s Ivanom smo razgovarali o njezinim književnim interesima i nagrađenom rukopisu.
Nagrada če Ivani Butigan biti uručena na Festivalu Prvi Prozak na vrh jezika u srijedu, ispred zagrebačke Bookse (ILUSTRACIJA: Prozak)
Kako je studentica književnosti i portugalskog završila kao product data analyst?
- Nakon fakulteta nisam našla poslove u struci koji bi mi odgovarali pa sam se odlučila za zaokret, sličan onom koji sam izvela kad sam nakon matematičke gimnazije upisala Filozofski fakultet. Studij komparativne književnosti i portugalskog jezika bili su mi formativno iskustvo i dali su mi kritičko-teorijsku podlogu za razumijevanje svijeta u kojem živimo. Iako nisam nastavila raditi u struci, nisam izgubila interes za te teme.
Što ti je najviše nedostajalo u tom periodu izbivanja iz književnosti?
- Oduvijek sam voljela čitati i inspiracija za upis studija bilo mi je stjecanje teorijskih znanja i produbljivanje svog bavljenja književnošću. Prvenstveno mi je kronično nedostajalo vremena za čitanje, a kada sam se vratila čitalačkoj rutini, osjetila sam potrebu da se i sama okušam u pisanju.
Koliko dugo, kako i s kojom namjerom – ako ikakvom – je nastao Prozakom nagrađen rukopis?
- Rukopis polako nastaje od kraja 2021. godine u sklopu grupe za pisanje koju sam osnovala preko interneta, a u kojoj osim Milice Čotre i Nine Bjelan sudjeluje i Marina Negotić. Jedina namjera bila je vježbati pisanje, zabavljati se i čitati priče drugih sudionica. Svakog tjedna imale bismo video poziv gdje bismo čitale i komentirale priče predane tog tjedna i zadavale temu za idući tjedan (sve smo pisale na istu temu). Kad smo prikupile po nekoliko priča, zajednički smo odlučile vidjeti kako bi ti tekstovi prošli na natječajima i ugodno smo se iznenadile. Kako je rukopis nastajao spontano i slučajno, tek sam nakon određene količine priča uočila njihov zajednički nazivnik, kristalizirao se radni smjer.
Iz tvojih priča prvenstveno je vidljiv interes za psihologiju. Sve ih povezuje dublje psihološko profiliranje likova i poznavanje ljudske psihologije.
- Psihologija mi je uvijek bila jedan od interesa kojih se nisam s vremenom zasitila. Zanimaju me ljudi i njihove motivacije i razmišljanja, što mi je dosta dobro došlo za izgradnju likova, a gajim i poseban interes prema raznoraznim (psiho)patologijama. Čitala sam, i još uvijek čitam i gledam, razne sadržaje vezano uz te teme iz različitih perspektiva.
To je znanje iskorišteno za stvaranje likova koje karakteriziraju rubna stanja svijesti, koji su u vrlo osebujnom, ponekad sasvim labavom kontaktu sa stvarnošću? Odakle interes za takva stanja i kako nastaju tvoje priče?
- Volim razmišljati i pisati o likovima rubnih psiholoških profila jer to je ono što me zabavlja u dekonstrukciji svakodnevnih situacija i smišljanju alternativnih scenarija. Pogledala sam previše serija i filmova o psihopatima, da ne kažem kriminalnim umovima, pa mi se odvođenje lika u tom smjeru čini istrošeno i nezanimljivo da se i sama u tome okušam. Sviđa mi se kako u životu svi polazimo od vlastitih iskustava na kojima temeljimo uvjerenja o sebi, drugima i svijetu oko nas, oblikovana raznim pogrešnim interpretacijama i mehanizmima obrane, a koja se razlikuju od osobe do osobe i posljedično mogu dovesti do vrlo različitih interpretacija naoko običnih svakodnevnih događaja.
Iako bi lako mogle zaći u domenu (svakodnevnog) horora tvoje priče obiluju humorom, i to im daje posebnu dimenziju. Zašto je važno smijati se na račun vlastitih likova?
- Općenito je bitno ne shvaćati život previše ozbiljno, i smijati se, ne samo na račun svojih likova. Bitno je napraviti odmak i moći se distancirati od situacije, a s distancom se otvara i prostor za humor.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Privatni album
Svaka čast profesore. Sve je lijepo objašnjeno, samo što i dalje imam mali problem sa čitanjem vašeg čudnog načina pisanja. Ipak, sviđa mi se taj stil.
Pomislio sam da ima veze sa poljem pa otuda i izraz “dolazim sa Kosova.” Opet je srpska mitomanija u pitanju. Znači ispravno je pisati i reći idem u Kosovo ili on dolazi iz Kosova.
Ono oko bivstva, bitnosti i biti sam koliko toliko razumio. Jednoč sam mislio, samo što je com sam ubacio slovo ć, a ja nisam primijetio. Lijep pozzzz