Šijiti s kalašnjikovim na prsima i vojnici demokratskog svijeta oznojeni pod šljemovima stižu u drugoj četvrtini Dnevnika. S pročelja džamije imama Alija ceri se crna rupa. U crnoj rupi, dokazano je, ostaju tragovi usisanih zvijezda, ugašenog života. Osim nadgrobnih spomenika, to je jedini dokaz da je ugašeni život doista ostavlja materijalni trag. Raspadanje, dakle, ima smisla. Pa onda živjeli! Najviše posla, kaže voditeljica, imaju snajperisti. Treba se namučiti za crticu na kundaku. Mislite da je lako? Pokušajte.

Ne mislim ništa posebno o kadru u kojem se nasmijani šijitski dječak provlači kroz tenkom otvorenu rupu u prizemlju stambene zgrade. Dođite u Ameriku da Amerika ne bi došla vama. To je samo TV, jedna velika zajebancija, reklama za deterdžent. Persil čisti najbolje. Najbolje će biti da pitamo tvoju mamu.   

Sportaši - atlete ulijeću u četvrtoj četvrtini. Hrvatska - četiri medalje. Bosna je još uvijek bez medalja. Ništa zato. Bit će kad bude paraolimpijada. Od moje zemlje napravili su paraolimpijsku velesilu. Imam sitnu zaslugu u tom poduhvatu. Pobjegao sam glavom bez obzira. Dakle, bezobzirno. 

Vrijeme sutra: djelomično oblačno, s povremenim padavinama. Ma tko bi rekao uz ovako sunčan dan?! Kakvo je tamo vrijeme? A ovdje se sprema kiša. Hm, zanimljivo. Ljeto je baš kao nekad. Ni vruće ni hladno. Znoj je hladan. Pazi, približava se odjavna špica. Život može ići dalje.

U Sarajevu se održava filmski festival. Rat se u tom gradu preselio na veliki ekran. Dajte veliki pljesak sceni u kojoj je glavni junak za dlaku izbjegao najgore. Nitko se tome nije nadao. Prostrite crveni tepih. Još jedan pljesak.

Sarajevo spava s jednim otvorenim okom. Uplašeni zec. Ne znam za par očiju koje bi me tamo htjele vidjeti. Pa zašto me se uopće tiče? Na ljude u prolazu ne vrijedi računati. Zato se tako dobro osjećam. Zato sam tamo skočio virtualnom poštom. Lijep provod u nekoliko rečenica. Sad me nešto steže oko srca. Sarajevo, riznica sjećanja. Pozdrav Suncu. Mjesec je sve mlađi, Amon Ra. Mi smo sve stariji i zgodniji. I pametniji na trenutke. Srest ćemo se nakon nekog drugog rata. Nema tog problema od kojeg mi ne možemo pobjeći.

Odškrinuo sam vrata tek da provirim: u Zagreb su se vratili Zagrepčani, vjetar je oborilo lipu uz Držićevu aveniju, u gumu od bicikla zabio se trn. Trnovit je put do kuće. Da sam bio pametniji, ostavio bih iza sebe mrvice kruha, povukao konac ili obilježio kako drugačije put. Sad je kasno. 

Prolazimo tuđim ulicama. Gledamo izloge. Nikom nisam kupio ništa. Zar nikom danas nije rođendan? Slavimo li još te datume? Ne treba odgovarati na takva pitanja. Znat ćemo kad bude vrijeme. Reći ću: vrijeme je za razgovor. O čemu bi sad pričali? O crnoj rupi s pročelja džamije imama Alija. Ja sam uspravan kao minaret, glasan kao mujezin i točan kao sat, za ovu priliku bogato ukrašen rukopisnim arabeskama. Uspavan.

Pa sanjam: Worf se izgubio negdje u delta kvadrantu, jurim da ga spasim. Ni snovi više nisu kao nekad. Ludi Klingonac će umrijeti zbog časti. Časno je častiti se čašću. Umirujuće je umirati u delta kvadrantu. U snu. Sve rjeđe sanjam kako padam. Ovo mi ne liči na dno. Letio sam iznad svoje čaršije, vjetar je naduvao majicu kao jedro, ali nije trajalo dugo. Nekoliko trenutaka prije buđenja. Nikog da proslavimo prizemljenje. Nudili su, ali nisam bio siguran da ću znati, pa sam odustao. Pobjede ne dijeliti. Traži se ravnoteža. Traži se živ ili mrtav! Kupite, kupite, još malo pa nestalo. Nikad nismo bili jeftiniji.

Evo se i Olimpijada približila kraju. A i Najaf samo što nije pao u ruke osloboditelja. Teku veliki događaji. Gospodari su osigurali kruha i igara. I ratova povrh svega. Cijena nafte - od 40 do 50 dolara za barel. Ljulja se svjetska ekonomija, a ritam joj daju tenkovi, minobacači od 120 milimetara. Najviše posla imaju snajperisti. Ljulja se svijet i kao da će pasti. Traži se netko uravnotežen. Živ ili mrtav, svejedno je.