Vampir

T. Sergo

14. 12. 2003.

U slavenskoj mitologiji duh umrlog ili leš koji je zao duh ili đavo oživio. U gluho doba noći vampir izlazi iz groba da bi ljudima i životinjama isisao krv. Vjerovalo se da je dlakav kao pas, da ima krvave oči i zube i da iz usta bljuje vatru, ili da je bez kostiju, samo mješina ispunjena krvlju.

Zločinci i grešnici poslije smrti postaju vampiri, a pravednici - jedino ako preko njihovih leševa pređe neka od nečistih životinja (mačka, pas, miš, kokoš). Najčešće su vampiri starije osobe, i to muškarci. Vampir se može preobražavati u različite životinje ili biti nevidljiv. Njegovo približavanje najprije osjećaju psi, konji i volovi. Najčešće se javljaju na grobljima, raskršćima, po vodenicama ili u kućama svojih najbližih. Protiv vampira nema sigurnog sredstva. Smatra se da ih odbija križ naslikan katranom na vratima kuće i staje, željezo, bijeli luk, zvuk zvona ili šiljati predmeti stavljeni pod jastuk.


Najvažnije je poduzeti mjere da se pokojnik uopće ne povampiri. Radi toga se mrtvacu zasijeca koža, presijecaju mu se tetive ispod koljena ili zabada glogovo trnje pod nokte kako mu đavo ne bi mogao oderati kožu i naduti je, to jest preobraziti ga u vampira. U meso ispod jezika također se zabada trn da bi vampiru onemogućio sisanje krvi, ili se tijelo sahranjuje licem prema zemlji ili se pokojniku oko vrata stavlja srp. Vampir se pronalazi i uništava na različite načine. Najčešće se na groblje odvodi crni ždrijebac bez šara i, čim se primijeti da zazire od nekog groba, smatra se da u njemu počiva vampir. Grob se zatim raskopava, a leš se probada glogovim kocem, spaljuje ili baca u vodu ili u kreč. Katkad se oko grobova posipao pepeo da bi se otkrile stope vampira. I dijete rođeno od vampira ima sposobnosti da ga pronađe i ubije. Najljućim neprijateljem vampira neki smatraju četverookog, tj. psa koji iznad svakog oka ima po jedan uvojak.

U raznim dijelovima slavenskog svijeta vampir se naziva i drugim nazivima: vukodlak, lampir, lapir, vjedogonja, jedogonja, a najčešće - upir.