DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Poruke podrške napadaču s Markovog trga trebaju nas ozbiljno zabrinuti

Dvadesetdvogodišnji Danijel Bezuk prostrijelio je s nekoliko hitaca policajca koji na ulazu čuva Banske dvore u kojima, svima je znano, stoluje hrvatska vlada. Pucao je na još dvojicu policajaca, ali i po zgradi Vlade. Jedan od policajaca je uzvratio vatru, a napadač Bezuk je s automatom pobjegao prema Tuškancu i pola sata kasnije, na Jabukovcu, prema navodima policije, počinio samoubojstvo. Koliko je zasad poznato, napadač je bio tzv. stepski vuk, vuk samotnjak, nije bio…

LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Bivši dječaci koji nisu imali prigodu odrasti

Nedavno sam u jednom tekstu pisao o tome kako je davna 1986. godina jedna od prijelomnih u mom životu. Među događajima koji su je obilježili posebno se ističu dva na koja nisam otišao. Jedan je utakmica finala Kupa ondašnje države između Veleža i Dinama. Drugi je koncert koji se nikada nije održao. Prvim je počelo predivno ljeto Mundijala u Meksiku i užarenog šljunka pored Neretve, a drugim jedna tužna jesen koja kao da je nagovijestila da će uskoro mnoge mladosti biti…

NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Liposukcija ruševina?

Činilo mi se da sam usnio, ili sam sanjao da mi se pričinilo, naime, kako bi bilo kad bi naš (ne baš dovoljno) „bijeli“ Zagreb, nekim strašnim usudom, nakon proteklih šest mjeseci, opet stresao neki zemljotres. Kao da nije bilo dovoljno štete, ruševina i ljudskog jada, što bi se u tom slučaju dogodilo? Bi li se individualni strahovi – koji još danas potresaju mnoge – mogli napokon nadograditi zaista velikim strahom,…

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Rovinj je danas povampiren prostor koji žudi samo za novcem

Rovinj me, na žalost, po tko zna koji puta uspio rastužiti. Dakako da sam prostor nije kriv – to je jedan vrlo lijep gradić, čijim se vedutama, čijem se položaju na brdašcima sa kojih se malim strmim kamenim uličicama spušta prema morskoj obali, prema luci i šetnici uz rivu, gdje se ljuljuškaju mali brodići, ribarske barke i, tek negdje pri rubu jahta nekog tajnovitog milijunaša, dive mnogi. Mnogi su ovuda prolazili, sjedili u ovim kavanama koje…

DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Tko nam to dolazi poslije Bandića

Iako je do svibnja iduće godine još daleko, nekako istodobno s rađanjem dugo iščekivanog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, nabacuju se imena kandidata za izbore za zagrebačkog gradonačelnika. Krajem kolovoza Zagrebom su se promaljali veliki reklamni panoi s iščekujućom porukom: „Dolazi nam gradonačelnica!“. Ma tko bi to mogao biti? Samo koji dan trebao je da saznamo tko je misteriozna žena koja se, eto, prva…

BURE BARUTA: Oprostite, gdje je ovdje Olovo?

Čudna je to zemlja, ta Bosna i Hercegovina i ljudi u njoj. Kad zbir loših vijesti dostigne ključnu tačku, i kad čovjek samom sebi zamjeri i zvanično se proglasi idiotom što za sebe nije tražio selameta na bilo kojoj drugoj tački zemaljske kugle, pojavi se vijest koja izmami osmijeh. Sve je to, naravno, besmisleno i u imbecilnosti možda i ne treba tražiti posljednji bastion ljudskosti, ali osjetio sam salvu iskrenog zadovoljstva kad sam pročitao vijest da je policijski službenik…

DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Ovo je Plenkovićev „sad ili nikad“

Dolazak Borisa Miloševića, potpredsjednika Vlade iz redova SSDS-a na središnju proslavu Oluje u Knin i najava da će potpredsjednik Tomo Medved odati poštu za šestero nakon Oluje pobijenih starijih civila srpske nacionalnosti 25. kolovoza u zaseoku Grubori, u kojem poslije pokolja više nitko ne živi, obostrano je dobronamjerna gesta, a hoće li biti i nešto osjetno više od same geste pomirenja vidjet ćemo u političkoj praksi. Da bi moglo…

OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

Obilježja generacije u romanima „Blank“ Feđe Štukana, „Pacijent iz sobe 19“ Zorana Žmirića i „Schindlerov lift“ Darka Cvijetića Za književnu teoriju nikada se nisam interesirao s namjerom da se bavim detaljnim analizama književnih djela i književnom kritikom. Ni ovaj tekst ne pišem s navadom da tumačim i valoriziram romane koji su me potaknuli da zabilježim neka zapažanja. Naime, primijetio sam neke stvari koje smatram bitnima, a čekanje da…

DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

Davno sam čuo tu pjesmu. Još onomad, kada je po prvi put izvedena, 1969. godine. Slušao sam je u izvedbi maestralnog Vice Vukova (1936.-2008.), čiji je belkanto plijenio publiku. Meni je kasnije bila bliža šansonijerska, gotovo pripovjedačka verzija Zvonka Špišića (1937.-2017.), jer ova pjesma jest priča i niz škrtih, reduciranih slika. Poslije je bilo još mnogo verzija, postoji i jedna koju izvode Tamburaši za dušu, postoji i…

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Ludost života u izoliranoj špilji Pabla Picassa

Često zamišljam atelje u kojem je radio Pablo Picasso, u vrijeme Drugog svjetskog rata, u Parizu, koji je tada bio pod njemačkom okupacijom. Opisao ga je Ernst Jünger, njemački vojni kapetan na administrativnim zadacima u Parizu i pisac, koji je Picassu došao u osoban, privatni posjet, kao kolegi umjetniku. To je poznata bilješka iz Jüngerovih dnevnika, mislim iz 1942. godine, kasnije objavljenih pod nazivom „Vrtovi i ulice“. Dojmila se i…