DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Azili za odbjegle

Predati se masi znači zaboraviti na sebe. Unutar čovjeka postoji još tihi komadić sjećanja – glas nezadovoljnog unjkala koje istovjetnim, jednoličnim tonovima pokušava podsjetiti na bolećivo važnu nužnost održanja imaginacije na životu. Ali, ona je već zamrla – izravno, pred očima i protivno osobnoj volji oštećenika, koji se priprema da postane još jedno biće – spužva, čovjek bez svojstava sposoban prilagođavanju najžalosnijim naravima – sve…

BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

Sve što su generacije ikada željele, sve ono što smo slušali kao mali, Hrvatska je dostigla. San. History, go home: sve te priče o Mađarskoj lakoj konjici, o jugoslovenskim neuspjesima, o Švedskoj ili Čehoslovačkoj, o Branku Zebecu, Dragoslavu Šekularcu, neregularnom golu Engleza, besmrtnom Brazilu 1970. godine, dva izgubljena finala Holandije, Pablitu Rossiju i magičnom Diegu, o Brehmeu i Schusteru kojeg nije bilo, o Romariu i “starom” Ronaldu, o…

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

KRHOTINA 1 Ništa nije cjelovito. Cijeli je svijet u krhotinama. Ljudski život pogotovo. A sjećanja i svako naše nastojanje slabašno je ljepilo. Zato očajnički posežemo pogledom, rukama po zraku oko sebe kao da hvatamo dah koji će nas održati u životu a sve ne bismo uspjeli, jednog dana, možda, ali samo možda, sagledati svoj život u cijelosti i osjetiti se cjelovito kako bismo barem jedan dan na ovom svijetu takvi kročili u dan ili noć. Naša najveća…

MARČELINA: U zdravom tijelu blentavi duh

Ima otprilike godina dana da je moje dite odlučilo upotrijebit sva svoja profesionalna znanja i iskustvo osobnog trenera da bi mi pomoga da se riješim viška kilograma. Nije šta je moj, al brate hrabro je to dite. I krenili mi tako, ja pristravljena od ciloga projekta jer: 1. ja volin papat, bogamu, ubijte me al kad vidin pijat manistre sa šalšon otvori mi se treće oko od sriće 2. ka drugo, dite je disciplinarno, čvrsto, odlučno, racionalno, drugim ričima,…

IVAN ERGIĆ: Hinterland Guide

Meliti ima ležernu kosu boje baltičkog ćilibara koju fenira bura i koja postaje svjetlija kada upeče kolovoz i kada pijani Britanci zalutaju šikarom prema moru vitka kao krivuljavi strujni stup na seoskom poluasfaltu zaleđa vodič je meni i samoniklim puzavicama koje rastu iz betona napuštenih i grafitiranih dvokatnica bizarni toponimi s ružnim imenima za koje su ne tako davno ginule baboubice s obje strane brda i marljivo odjeljenje bijele…

PRŽENJE MOZGA: Ovde je i bog rekao laku noć, iako je i on Srbin

Dinko Gruhonjić

22. 06. 2018.

PRŽENJE MOZGA: Ovde je i bog rekao laku noć, iako je i on Srbin

Kada je makedonski premijer Zoran Zaev tog nedeljnog prepodneva razvezao čvor svoje kravate i poklonio je svom grčkom kolegi Aleksisu Ciprasu, kao simboličan gest da je razmršen regionalni gordijev čvor, obradovao se svako normalan, dočim su i grčki i makedonski nacionalisti popizdeli, baš kao i osoba koja se predstavlja kao ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić. Zvanična Srbija je i u narednim danima odlučila da “mudro” odćuti, a Dačić je tek na pitanje…

NEŠTO BI VAM REKLA: Muke naše podstanarske

I tako, prije otprilike dva mjeseca, krenuh ja u (ponovno) traženje krova nad glavom. Imam dugu povijest klatarenja po tuđim kućama i stanovima. Prvo s roditeljima, kao dijete i tinejdžerica, potom kao supruga i majka, a onda kao samohrana, vječno lutajuća čerga. Na Zapadu je, kažu, ljudima to normalno. Navikli su mijenjati poslove, adrese i države. Kod nas, ljudi se emotivno vežu što uz svoje, što uz tuđe nekretnine, uz svoja vjekovna i manje vjekovna ognjišta.…

BURE BARUTA: Krim-turizam u crnoj rupi

“Večeras sam se, kao što je poznato, popeo na Brdo ukazanja, u društvu mojih prijatelja, braće Vasilj, i drugih naših zajedničkih prijatelja. Potom sam u društvu prijatelja završio na večeri gdje smo blagovali brancina (lubina), pili malvaziju Kozlović, prepustili se stihovima Škore, Grdovića, Mate Bulića…” – ovako Zdravko Mamić, jedna od glavnih regionalnih medijskih tema u najavi ljeta opisuje svoj dan u Međugorju, gdje je…

ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Lokalpatriot bez domovine

Esejistička knjiga Lászla Végela, „Odricanje i opstajanje“, objavljena na srpskom prvi put 1986. godine (naklada Književne zajednice Novog Sada) jedno je od rijetkih signifikantnih djela, koja osvjetljavaju zamor osamdesetih, društvenu klimu u kojoj se nazirao slom jednog društva i jednog svijeta, viđene očima manjinca, koji je bogato participirao u kulturi onoga što se zvalo jugoslavenski intelektualni i duhovni prostor, ako taj oksimoron danas…

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Život kao san

Koliko je toga, što je na značajan način prošlo kroz naš život i što ga je na jedan način obilježilo i oblikovalo, a tu naročito mislim na knjige i raznolike spoznaje i znanja koje smo iz njih, u trenutcima njihova čitanja, u sebe primili, u međuvremenu posve ishlapilo iz naše memorije, dokazujući i pokazujući kako je čovjek samo jedna polupropusna membrana, jedna mreža za prosijavanje pijeska na čijoj površini na koncu ostanu tri sitna kamenčića, pa…