U Hrvatskoj je danas selektor Dalić neupitno najslavljenija osoba. Diže ga se u nebesa kako zbog uspjeha tako i zbog toga što je napokon netko depolitizirao nogometni posao, ali i reprezentaciju. Baš zato je Dalić debelo u krivu kada novinaru koji ga pita za Thompsonovo prisustvo u autobusu odgovara s onim - “Imajte respekta za Hrvatsku…” Upravo radi Hrvatske, upravo radi njenog respekta u svijetu, radi poštivanja ovog veličanstvenog sportskog uspjeha, Thompsonu nije bilo mjesta u autobusu s reprezentativcima. Jer upravo radi Thompsona svjetski mediji ovih dana pišu o teškoj sjenci koja je pala na veličanstveno slavlje i divljenja vrijedno ponašanje ujedinjenih građana Hrvatske prilikom izražavanja svoje radosti zbog osvojenog drugog mjesta na Mundijalu. Pa tko je Thompson ili bilo tko drugi pa da svoj osobni interes stavi iznad interesa Hrvatske?

Predati se masi znači zaboraviti na sebe. Unutar čovjeka postoji još tihi komadić sjećanja – glas nezadovoljnog unjkala koje istovjetnim, jednoličnim tonovima pokušava podsjetiti na bolećivo važnu nužnost održanja imaginacije na životu. Ali, ona je već zamrla – izravno, pred očima i protivno osobnoj volji oštećenika, koji se priprema da postane još jedno biće – spužva, čovjek bez svojstava sposoban prilagođavanju najžalosnijim naravima – sve kako bi dojmovi takvih gordih pojava o njima samima ostali blistavo netaknuti. Moguće je da su navike opijanja, ili već neki od načina zamagljivanja svijesti, koja je u stvari već dobrano uspavana, načini da se čula usmjere k putovanjima kakve rutina masovne svijesti zabranjuje i poništava. Ali, ova opijatnost otvara zonu utisaka drugačije vrste od onih kakve kreira vježbom uhodana imaginacija.

Na samom početku Drugog svjetskog rata Mara Laković, samouka žena iz Cetinja, ostala je udovica s četvero djece i u okupiranom se gradu angažirala kao „pozadinka“ koja održava veze s partizanima, da bi nakon rata odselila u Vojvodinu i nastavila svoju borbu te umalo završila na Golom otoku. Priča o ovoj hrabroj ženi ovih je dana ispričana u dokumentarnom filmu "Borba Mare Bogdanove". Autori kažu kako su inspiraciju pronašli u knjizi "Orlov krš - 100 godina života jedne crnogorske porodice" Nebojše Bate Tomaševića koji je kao golobradi dječarac postao ilegalac i partizan, a kroz svoju knjigu opisao je tadašnju Crnu Goru, ali i uspone i padove svoje obitelji, od pogibije starijeg brata, također ilegalca, preko sestre koja je bila prva veleposlanica SFRJ, pa sve do tragične münchenske zrakoplovne nesreće u kojoj je poginulo više od polovice nogometaša Manchester Uniteda, a Tomašević preživio.