Roll over, Krleža, and tell Croatians the news: mogu li pobijeni srpski civili, likvidirani na pravdi boga u ratnom zločinu 1991., 35 godina kasnije biti dostojno komemorirani postavljanjem njihova stradanja na kazališnu scenu hrvatske metropole, nekoliko kilometara od mjesta na kojem su ubijeni? Mogu, pod uvjetom da ih na pozornicu pozovu oni koji kreativno i ne žive drukčije nego „na rubu pameti“, poput redatelja Ivice Buljana, novinara Viktora Ivančića i klasika subverzije Miroslava Krleže koji, kako nedavno netko reče, „piše sve bolje“. U aranžmanu te trojice s ruba pameti, dakle, vidjeli smo ogoljenu, nacionalističkog konsenzusa oslobođenu istinu, kada su utvare iz groba, 12-godišnja Aleksandra Zec i njezina majka Marija, zajedno sa žrtvama iz Pakračke poljane, spopale predsjednicu Republike.

MIŠO KOVAČ PETRU LUKOVIĆU: „Nisu mi oprostili što sam bio ličnost“

VIKTOR IVANČIĆ: Djeca Mosora

UZ OBLJETNICU OSLOBOĐENJA SPLITA: Vertikalna invazija barbara







































