Nogometne reprezentacije Hrvatske i Brazila noćas su u američkom Orlandu, u okviru priprema za Svjetsko prvenstvo, odigrale prijateljsku utakmicu koja je završila rezultatom 3:1 za Brazil. Uoči samog početka drugog poluvremena ovog susreta, kamere su snimile hrvatskog „navijača“ kako salutira nacističkim pozdravom. Režiser prijenosa, naime, u odmoru se fokusirao na navijače s tribina, a ti su kadrovi emitirani i na stadionskim ekranima. Dok su drugi snimljeni navijači plesali, zabavljali se, smijali se, mahali i uživali u atmosferi, sredovječni muškarac u hrvatskom dresu, ugledavši se na stadionskom ekranu, ustao se sa svog sjedala, pokazao prema ekranu, a potom salutirao ispruženom desnicom. Inače, kako se vidi na snimci, muškarac pratio u društvu dvoje male djece, a ispred njega je još petero djevojčica i dječaka.

Nakon što je policija ušla u Rektorat Univerziteta u Beogradu, sinoć su ispred zgrade Rektorata održani veliki spontani prosvjedi. Policija je svoj dolazak objasnila istragom smrti 25-godišnje studentice, ali i navodnim nepravilnostima u radu Rektorata. Okupljenima prosvjednicima s balkona se obratio rektor Univerziteta Vladan Đokić. Njegov emotivni govor bio je popraćen glasnim ovacijama. "Ono što se danas desilo na Univerzitetu u Beogradu nije napad na mene lično. Ovo je napad na ideju da u Srbiji postoji bilo šta što vlast ne može da kontroliše. Univerzitet je poslednja institucija koja stoji uspravno. Zato su došli. Ali Univerzitet ne stoji uspravno zato što ima zidove. Stoji zato što ima ljude. Profesore koji odbijaju da ćute. Studente koji odbijaju da se boje", poručio je Đokić.

Ako budemo imali dovoljno sreće da nas ne pregazi tramvaj, ne pogodi zalutali metak ili nam na glavu ne padne radio koji je komšija u naletu besa bacio kroz prozor četvrtog sprata, moguće je da nas čeka scenario sličan onom sa kojim se bore junaci ovog filma. Osim, naravno, ako nam starost toliko ne progleda kroz prste da sa ovog sveta odemo spokojni, upadajući u onaj mali procenat ljudi koji kraj ne dočekuju u borbi, već u čistom miru. Gaspar Noé u svom filmu „Vortex“ snima najstrašniji proces na svetu – trenutak kada se mozak raspada pre nego što srce stane. Noé ovde operiše u domenu ogoljenog hiperrealizma, što nije došlo slučajno. Film je nastao kao reakcija na izliv krvi u mozak koji je režiser preživeo, ali i kao direktno suočavanje sa smrću njegove majke, koja mu je izdahnula na rukama nakon duge borbe sa Alzheimerovom bolesti.