„Hoće li Srbija konačno otkriti sudbinu 1700 nestalih Hrvata?“, glasio je naslov teksta objavljenog na jednom portalu još 2014. godine. I prije i poslije toga u javnosti se provlači tvrdnja kako se još uvijek traga za 1.700 Hrvata nestalih u Domovinskom ratu. Od Plenkovićeve želje da se „politička poruka Srbije o nestalima konkretizira“ preko poruka hrvatskog političkog vrha da Srbija mora otvoriti arhive o nestalima ako želi napredovati prema Europskoj uniji, te izjava članova vlade o izostanku suradnje Srbije u rješavanju ovog pitanja, jasno je da se u javnom prostoru stvorio točno određeni narativ. On glasi: Hrvatska traga za približno 1.700 Hrvata nestalih u ratu – za njih je odgovorna Srbija, koja odbija surađivati. Takva formulacija, međutim, izostavlja važan podatak: među onima koji se vode kao nestali nalazi se i velik broj osoba srpske nacionalnosti.

Salman Rushdie trebao je u amfiteatru Zavoda Chautauqua razgovarati s Reesom o značaju sigurnih gradova za pisce u Americi, no baš to mjesto – amfiteatar Zavoda Chautauqua, pokazalo se najmanje sigurnim za njega, te se taj razgovor nikada nije ni dogodio. Tek što su tog 12. kolovoza 2022. zauzeli svoja mjesta na pozornici, 24-godišnji H.M., rođen i odrastao u saveznoj državi New Jersey (libanonskih korijena), skočio je sa svog mjesta i s nožem u ruci jurnuo prema Rushdieju. Prije nego je bilo tko stigao reagirati, napadač je već srušio autora „Sotonskih stihova“ i uspio mu zadati dvanaest uboda. Poslije početnog šoka nekolicina prisutnih priskočila je u pomoć i svladala napadača. Oporavak je trajao mjesecima, a sve što ga je snašlo poslije napada opisuje upravo u knjizi „Nož“

Što znamo o nacističkim i fašističkim državama u povijesti Europe? O Njemačkoj puno, budući da povijesno-dokumentarni tv kanali polovicu svog programa popunjavaju s Hitlerom i nacistima. O Italiji nešto manje, ali ipak dosta. O Španjolskoj još manje, iako ponešto, budući da je režim Francisca Franca zbog svoje formalne neutralnosti preživio Drugi svjetski rat. O Portugalu i Salazaru koji su se također kretali autoritarnom linijom već ne znamo puno jer su bili izvan glavnog europskog ratnog fokusa, uglavnom zauzeti svojim kolonijalnim ratovima u Africi. O kratkoročnim satelitskim tvorevinama koje su postojale još i manje, možda uz izuzetak Rumunjske zbog preokupacije režisera Radua Judea da prekopava po grešnoj prošlosti svoje zemlje, te NDH koja je ipak dio naše kolektivne regionalne povijesti, ali koja ovdje nije tema.