Jugoslavija je bila diskurzivni svemir, u kojem je najveći predmet bio svježe iskovana, socijalistička srednja klasa. U tom svemiru, za moju je mamu, sve imalo smisla jer je ona bila njegov neizbrisiv dio. Bila je građanin zemlje koju je izgrađivala vlastitim rukama, njezin jugoslavenski identitet posljedica je njezinih životnih odluka. Izgradnja "domovine" bila je praksa, svakodnevna operacija, a ne puka nostalgija. Ne definiraju domovinu stotine godina nepromjenjive povijesti, već napori i snovi ljudi poput moje majke, ljudi čija su braća i sestre ranjeni u oslobodilačkom ratu, koji su napustili svoj roditeljski dom u dobi od samo 11 godina i otišli u školu, ljudi koji su zaradili žuljeve na radnim akcijama, koji su na fakultetu dijelili svoju sobu i hranu s još četiri cimera, ljudi koji su prvi u povijesti svoje obitelji dobili diplomu i kupili TV. I nakon svega toga, njihova im vlastita djeca (to jest, ja), kažu da su svi njihovi napori bili uzaludni, jer su zajebali stvar od samog početka.
"Moje odrastanje na vrlo je neposredan način obilježeno famoznim „raspadom“ Jugoslavije: spomenut ću samo da sam prvih šest razreda škole završio u tri zemlje i pet gradova. Ipak, namjera mi nije bila da pokušam osvijetliti iskustvo Jugoslavije u nekom sociološkom, politološkom ili filozofskom smislu, niti mislim da takvo što i treba pokušavati učiniti jednom knjižicom pjesama. Pokušao sam uprizoriti jedno moguće iskustvo svijeta i jezika u današnjem kapitalističkom svijetu, dakle usidriti taj pogled pjesničkog subjekta u sada i ovdje", govori o svojoj zbirci poezije Dinko Kreho koju je ovoga tjedna predstavio u Zagrebu na festivalu Prvi prozak na vrh jezika. Bila je to prilika da s ovim književnikom, rođenim u Sarajevu 1986. godine povedemo kratki razgovor i čujemo kako ga je preozbiljno shvaćanje uloge pjesnika dovelo do gotovo decenijske pauze od pjesničkih aktivnosti.
Neobičan program nazvan „Apstraktna Monarhija“ održat će se večeras na riječkoj plaži Ploče, odmah ispod bazena na Kantridi. Sami organizatori objašnjavaju da će se na ovom mjestu predstaviti umjetnici iz „Austro-Ugarske“, koji su na prvi pogled nespojivih umjetničkih izričaja tradicionalne klasične glazbe i suvremenog alternativnog elektro zvuka „koji bi i samog Franju Josipa, našeg cara i kralja, mogli uzdići iz groba“, a njih, selektore Damira Čargonju Čarlija, Marka Markovića i Vida Jeraja zanima baš spoj nespojivog. Otkud sad Franjo Josip, pitate se? E, pa, objašnjavaju organizatori, za vrijeme njegove vladavine koja je potrajala dugačkih 68 godina, od 1948. do 1916. godine, Rijeka je doživjela svoje zlatno doba. Već od 20 sat krenut će projekcija video rada "Model Goli otok", kojeg potpisuje László Kerekes (rođen u Staroj Moravici 1954. godine, a preminuo 2011. godine u Berlinu gdje je živio od 1988. godine) i potrajat će sve do ponoći.


• Citat dana •

“Tko hoće da utopi svoga psa optuži ga da je bijesan”

Jan-Baptiste Poquelin Moliere (1622 - 1673)

Grad Zagreb
Agencija za elektroničke medije
  • Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda
  • CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije
  • Forumlogo
  • Kulturpunkt logo small
  • Lmd139
  • Logooriginalcrol
  • Val
  • Adamic
  • Logotris
  • Mazlogo
  • Novosti
  • Radio 808 logo
  • Rstudent 139
  • Avlogo
  • Zarez 139 0
  • Slobfil 139 0