Salman Rushdie trebao je u amfiteatru Zavoda Chautauqua razgovarati s Reesom o značaju sigurnih gradova za pisce u Americi, no baš to mjesto – amfiteatar Zavoda Chautauqua, pokazalo se najmanje sigurnim za njega, te se taj razgovor nikada nije ni dogodio. Tek što su tog 12. kolovoza 2022. zauzeli svoja mjesta na pozornici, 24-godišnji H.M., rođen i odrastao u saveznoj državi New Jersey (libanonskih korijena), skočio je sa svog mjesta i s nožem u ruci jurnuo prema Rushdieju. Prije nego je bilo tko stigao reagirati, napadač je već srušio autora „Sotonskih stihova“ i uspio mu zadati dvanaest uboda. Poslije početnog šoka nekolicina prisutnih priskočila je u pomoć i svladala napadača. Oporavak je trajao mjesecima, a sve što ga je snašlo poslije napada opisuje upravo u knjizi „Nož“

„Islamofobija je u Češkoj norma“, kaže u razgovoru za Lupigu Bronislav Ostřanský, češki islamolog i arabist, viši znanstveni suradnik na Institutu za orijentalne studije Češke akademije znanosti. Ostřanský odmah nastavlja: „Često se govori da je društvo podijeljeno i posvađano, a ja nekad pola u šali, pola ozbiljno kažem da u Češkoj postoje tri teme oko kojih se svi slažu: Muslimani, Romi i hokej “. Paradoks da je tako snažan antiislamski sentiment nastao u zemlji sa zanemarivom muslimanskom populacijom Lupigina sugovornica, Zora Hesová s Karlova sveučilišta u Pragu objašnjava negativnim stereotipima koji su se proširili s margina društva pod utjecajem bivših čehoslovačkih izgnanika, te mobilizacijom antiislamskih aktivista tokom tzv. izbjegličke krize. Podsjeća, međutim, i na značajnu ulogu političkih elita.

Što znamo o nacističkim i fašističkim državama u povijesti Europe? O Njemačkoj puno, budući da povijesno-dokumentarni tv kanali polovicu svog programa popunjavaju s Hitlerom i nacistima. O Italiji nešto manje, ali ipak dosta. O Španjolskoj još manje, iako ponešto, budući da je režim Francisca Franca zbog svoje formalne neutralnosti preživio Drugi svjetski rat. O Portugalu i Salazaru koji su se također kretali autoritarnom linijom već ne znamo puno jer su bili izvan glavnog europskog ratnog fokusa, uglavnom zauzeti svojim kolonijalnim ratovima u Africi. O kratkoročnim satelitskim tvorevinama koje su postojale još i manje, možda uz izuzetak Rumunjske zbog preokupacije režisera Radua Judea da prekopava po grešnoj prošlosti svoje zemlje, te NDH koja je ipak dio naše kolektivne regionalne povijesti, ali koja ovdje nije tema.