Sve se to na svakodnevnoj razini manifestira u tome da je Zagreb sve više išaran ustaškim i rasističkim grafitima jer je to često jedini oblik „buntovničke“ supkulture za koju neki mladi znaju, dok u isto vrijeme sve veći broj gimnazijskih maturanata – anegdotalno, njih oko 30 posto – „ne vidi problem“ ako se pozdrav „za dom spremni“ koristi „izvan konteksta fašizma i NDH“. Nadodat će neki: dio hrvatskih branitelja koristio je taj pozdrav kao bojni poklič; na što bi nastavno pitanje trebalo biti: a zašto su neki hrvatski branitelji odabrali taj pozdrav za bojni poklič? Nisu li ga odabrali baš zato što se radilo o ustaškom pozdravu? No takva su pitanja za mnoge razrede već prekontroverzna i stavljaju nastavnika u vrlo nezahvalnu poziciju gdje se sam razgovor o političkim temama smatra „politizacijom nastave“.

INTERVJU-MARIJA MILETA: „Ljudi se ne boje reći da su fašisti, a na antifašiste se gleda kao na one koji su na krivoj strani“

1983.: Jergovićeva snažna i uvjerljiva kritika jugoslavenskog društva

S „MINISTROM U RADIOAKTIVNOJ BAČVI“: „Nemojte nam prodavati nuklearnu maglu“







































