Najmanje tri su izravno apostrofirane Moderne djevojke prošetale eterom jugoslavenskog novog vala između 1980. i 1985. godine. Prva godina, za čitavu priču po mnogočemu ključna, ujedno je ona Titove smrti, to jest početak strmoglavog sunovrata najvažnijeg i najuspješnijeg modernizacijskog projekta na našim prostorima, a u toj petoljetki, dok nije otkucala druga, na muzičkom je planu sve važno po novovalnom pitanju uglavnom bilo već rečeno. Na onom društvenom, uglavila se osamdespeta, poput nekog nesretnog, na lenti vremena začahurenoga čistilišta, točno između simboličkog trijumfa, ali suštinski labuđeg pjeva sarajevske zimske olimpijade i puča Slobodana Miloševića kojim će ukloniti Ivana Stambolića s čela Saveza komunista Srbije, čime će onaj sunovrat zadobiti svoje konačne konture, kako je poznato, krvave.

„Režim u Srbiji se neprestano od nekoga brani i nekoga pobeđuju. Takav narativ je jedna od osnovnih karakteristika totalitarnih režima – oni ne mogu da opstanu bez neprijatelja. Započeli su uoči ovog mitinga ponovo kampanju da Vojvodina navodno hoće da se otcepi. Odjednom, oni brane i ćirilicu koju niko ne napada. Predsednik SNS-a je juče izjavio da niko neće Srbima zabraniti da koristi ćirilicu i veruje u pravoslavlje. Dakle, oni se neprestano bore protiv nekog zamišljenog neprijatelja. Ako bismo sarkazam doveli do kraja, pozvala bih Društvo psihijatara Srbije da se oglasi. Da se javi neko stručan i objasni o čemu je ovde reč“, kaže u razgovoru za Lupigu Marija Vasić, sociološkinja i suspendovana profesorka novosadske Zmaj Jovine gimnazije. Pre suspendije provela je više od sedam meseci u pritvoru u neljudskim uslovima.

Prošlo, 20. stoljeće možemo proglasiti za stoljeće filma. Iako sam izum datira od kraja prethodnog, 19. stoljeća, film se tek u prošlom stoljeću razvio u dominantnu granu umjetnosti koja je uvijek imala dovoljno poklonika da se može razvijati skupa i usporedo s pratećim tehnološkim napretkom. Ovo naše, 21. stoljeće, donijelo je takav tehnološki napredak koji je vrlo teško pratiti, pa se navike konzumacije sve dostupnijeg sadržaja sve rapidnije mijenjaju. To film potiskuje ka mjestu gdje se sve druge umjetnosti već od nekad nalaze, dakle ka margini kojoj gravitiraju samo strastveni poklonici i elitisti. Incidentalno, isto to 20. stoljeće možemo također opisati i kao jedno od onih rijetkih stoljeća u kojem kineska civilizacija nije igrala glavnu ili makar vrlo važnu ulogu.