O itekakvo je to sranje ako prođete pokraj autobusne stanice u Vukovarskoj i pogledate sve svijeće upaljene za nedjelju u kojoj je život izgubila 26-godišnja djevojka iz Splita, ni kriva ni dužna. Čekala je autobus. Udarac je bio tako silovit da su se stanari prenuli u neboderima dvjesto metara udaljenim od događaja. Zato jer je taksist je prošao kroz crveno, zato jer radi tri posla, a taksira noću da popuni proračun. Tko je zapravo debil u ovoj tužnoj priči? Debili smo svi mi građani Splita koji trpimo iz dana u dan sve te debile, samozvane taksiste koji prolaze kroz crveno, jure kao pomahnitali po Splitu iz dana u dan i nikog od nadležnih za to nije briga! Što dovraga radi naša slavna policija? Što naš još slavniji gradonačelnik? Što se još treba dogoditi u ovom nesretnom gradu da institucije odrade svoj posao? To da neki debil koji je na automobil stavio oznaku taksist pomete restoran pun ljudi?

Prije sedam-osam godina moja je prijateljica novinarka odlučila pisati tekst o odnosu zagrebačkih iznajmljivača stanova prema najmoprimcima koji su pripadnici nacionalnih i vjerskih manjina. Zamolila me je da joj pomognem – da glumim Bošnjakinju u terenskom istraživanju. Pronašla je dvadesetak stanova koji su se nudili u oglasniku. Bili su raspoređeni na Trešnjevci, Trnju, strogom centru grada, a poneki i u tzv. rezidencijalnim, podsljemenskim kvartovima. Stanodavcima sam se već kod prvog telefonskog poziva predstavljala kao Mersiha, mlada zaposlena žena koja studira na Filozofskom fakultetu, (još) nema djece ni muža, i traži jednosoban stan. Svi iznajmljivači odmah su nudili termin susreta. Tek potom sam im davala i informaciju da sam praktična vjernica. I da nosim hidžab. Tad su se počele pojavljivali razlike u njihovim reakcijama.

„Svijet se utapa u jednokratnoj plastici. Njezina proizvodnja raste iz godine u godinu, a goleme količine te plastike završavaju u okolišu te ugrožavaju život brojnim životinjskim vrstama“, poruka je koju mnogi uporno ne žele čuti, a radi se o vrlo točnoj procjeni današnjeg stanja što ju je Greenpeace, neovisna globalna organizacija koja za misiju ima zaštitu i očuvanje okoliša te promicanje mira, ubacio u tekst svoje peticije „Recimo NE plastičnim vrećicama“. Zbog problema koji ne muči samo Jadran, niti samo Hrvatsku, niti Europsku uniju već cijeli planet, Greenpeace od Vlade Republike Hrvatske zahtjeva da donese odgovornu odluku i zabrani jednokratne plastične vrećice. U Greenpeaceovu kampanju ovih se dana uključio i poznati glazbenik Darko Rundek, koji već dugi niz godina intenzivno upozorava na probleme u zaštiti i očuvanja okoliša. Za ovu priliku snimio je i pjesmu „Reci NE“ u suradnji sa školskim zborom iz Velike Gorice, ZbrKu.