Svakog travnja započinje sezona hrvatskih povijesnih obljetnica, od kojih gotovo niti jedna – od obilježavanja proboja iz Jasenovca do Oluje – nije nekontroverzna ili u službenoj javnosti ispravno interpretirana. Po četvrti su put ove godine u Jasenovcu održane odvojene komemoracije udruga žrtava tog logora – antifašista, Srba, Židova i Roma – te hrvatskih vlasti, a uskoro se bliži i komemoracija na Bleiburgu. Tim povodom razgovaramo s Ivom Goldsteinom, profesorom povijesti na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu i autorom niza knjiga. "Ustaše nisu bili nikakvi Hrvati, koji bi, kao, njegovali hrvatsku kulturu, bili zaslužni za razvoj društva. To je bila zločinačka banda, i ništa više", reći će Goldstein u velikom razgovoru za Lupigu, gdje, među ostalim postavlja i pitanje kako je moguće da je Alojzije Stepinac molio za državu koja je četiri godine ratovala na strani povijesnog Zla.

"Rudnik stakla" naslov je rukopisa koji bi do kraja ove godine trebao izaći u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Autor "Rudnika" iz kojeg će čitatelji i čitateljice iskopavati njegove pjesme Goran je Milaković, rođen 28. listopada 1983. godine u Slavonskom Brodu, filozof i sociolog po obrazovanju. Jedno vrijeme Milaković je radio kao novinar Jutarnjeg lista, a svoju poeziju do sada je objavljivao u časopisima Zarez i Poezija te na internet stranicama strane.ba, metafora.hr, jergovic.com/ajfelov-most. Za prvi pjesnički rukopis "Eskapaže" Milaković je pohvaljen na Goranovom proljeću 2010. godine, dok je njegov "Rudnik stakla" na međunarodnoj književnoj manifestaciji Slovo Gorčina održanoj u Stocu 2016.godine dobio drugu nagradu. Na Lupigi Milaković gostuje s pet pjesama, a njihov izbor iz neobjavljene zbirke napravio je naš portal. U Milakovićevom "Rudniku", dakako, ostalo je još mnogo blaga.

Nije da do sada nisu surađivali mali milijun puta, što ne treba čuditi, jer osim što dijele neke glazbenike, imaju i vrlo blizak izričaj. No, ovaj put su Picksiebneri i Cinkuši napravili čudo. I to u vidu prvog zajedničkog singla. Nazvali su ga „Vođe“. „Pjesma je nastala pod utjecajem svakodnevnog zavirivanja u 'televizijske izloge', a uloge bendova u pjesmi smišljeno su podijeljene. Tako je uloga Picksiebnera više narativnog karaktera te su zaduženi za glazbenu pratnju i dočaravanje specijalnih efekata u pjesmi, dok su Cinkuši, na sebi svojstven način, odgovorni za vokalnu izvedbu refrena. Sâm refren pjesme ujedno je i oda 'Velikom vođi', a tko je Vođa, on, ona ili oni, na svakome je od vas da to otkrije i zamisli“, objašnjavaju rezultate ove suradnje iz Picksiebnera i Cinkuša, dva sjajna benda koja, nažalost, još uvijek nisu dovoljno prepoznata u široj javnosti.