Možda je dozvoljeno i prirodno da se jedan narod usredsredi samo na svoj bol i ignoriše hiljadu puta strašniji bol koji nanosi drugom narodu. Sumnjam. Ali ovo ignorisanje ima svoju cenu, koju će Izraelci morati da plate, i makar bi ta cena morala da ih uznemiri. Divljački i surovi napad na Gazu stvara mržnju prema Izraelu kakvu još nismo videli u Gazi, na Zapadnoj obali, u palestinskoj dijaspori, u arapskim zemljama i u celom svetu koji vidi ono što Izraelci ne vide i ne žele da vide. Što je još strašnije: ova mržnja je opravdana. Pogledajte kakvu je mržnju u srcima skoro svih Izraelaca posejao jedan divljački napad. Ona je uništila ostatke mirovnog pokreta, učinila je da poziv „smrt Arapima“ zvuči anahrono i umereno. Sada je „smrt svim Arapima“ nekima na jeziku, a nekima u srcu. Zamislite koje seme mržnje će iznići na svakom mestu koje je izloženo slikama užasa, od Šangaja do Menhetna preko Amana.

EMOTIVA IZVEDBA PRIJATELJU: Nick Cave na pokopu Shanea MacGowana izveo „Rainy Night in Soho“

NAPOLEON: Povijesni promašaj Ridleya Scotta

ODGOVOR NA TEKST TVRTKA JAKOVINE: O (zlo)uporabi analogije u povijesti
