Za razliku od prvog premijerskog mandata u kojem se ponašao iznimno oprezno pa i strašljivo, Plenković bi sada trebao imati dovoljno snage kreirati i provoditi politiku koju on želi - on stalno spominje da je to politika desnog centra, a to bi svakako trebala biti više liberalna nego desničarska nacionalistička politika. Politiku pravne države - opće ravnopravnosti građana, uz učinkovitu zaštitu ljudskih i svih manjinskih prava. Teoretski onako kako je Hrvatska to potpisala u pristupnom ugovoru za EU. HDZ-ova koalicija je jako tanka, ali će se Plenković valjda čuvati toga da mu zastupnici Domovinskog pokreta Miroslava Škore „daju ruku“ da spašavaju Vladu. Tada bi ova promijenjena, da ne kažemo, baš, nova politika pomirbe propala. Eventualne dodatne potrebne glasove u Saboru, ovisno o sadržaju i kvaliteti zakona, ako ustreba, HDZ će vjerojatno moći dobiti i od nekih iz oporbe.

Ratni put Gorana Brumnića zvanog Mex ovjekovječen je poznatom slikom tenkiste na kninskoj tvrđavi koja je izložena u Muzeju Oluje. "Ne znam točno ni di je nastala ta slika, ali je očito je bila fotogenična postavljačima izložbe", kaže Mex. On je svoju borbu protiv demona rata - alkoholizma i povratka normalnom načinu života sam preusmjerio na način da nije preuzeo nikakve ratne povlastice, sinekure, već kao i u ratu oslonivši se na svoje dvije ruke krenuo svojim osebujnim životnim putem. Sa svojom životnom družicom Aleksandrom Ožanić odlazi živjeti u selo Blatušu, koje se nalazi nedaleko Siska, u svojevrsnu hippie komunu. No željan života, slobodno od konzumacije opijata, seli u još veću zabit - napušteno srpsko selo Trkulje, gdje, prema konceptu okretanja leđa lošim navikama u civilizaciji, živi u priličnoj verziji samodostatnosti. Danas za život zarađuje ekološkom gradnjom i korištenjem prirodnih materijala.

Dva tjedna prije premijerne projekcije „u promet“ je pušten trailer filma „Koncentriši se, baba“ Pjera Žalice. Žalici je ovo, možda zvuči nevjerojatno, ali tek treći dugometražni igrani film. Međutim, njegova prva dva filma – „Gori vatra“ (2003.) i „Kod amidže Idriza“ (2004.) ostavili su izuzetno dubok trag u poslijeratnoj bh kinematografiji te naišli na vrlo pozitivne kritike, kako javnosti, tako i filmskih kritičara. Jednako tako zapaženi su bivali i Žalicini dokumentarci te jedan sjajan kratki film. U „Koncentriši se, baba“, Žalica se ponovno vraća u devedesete, točnije u Sarajevo 1992. godine. Taman kada rat u Bosni i Hercegovini polako, ali sigurno, postaje stvarnost, u središtu Žalicinog filma odvija se jedna obiteljska „drama“. Mnogočlana obitelj razbacana po cijeloj Jugoslaviji okuplja se u Sarajevu oko posmrtne postelje stare majke.