Lupigina serija informativnih razgovora „S Lupigom u birtiji“ nastavlja se ovoga petka. Nakon što smo priveli Robija K., odnosno Viktora Ivančića, a potom i Marka Tomaša, sada na ispitivanje i saslušavanje dovodimo bosanskohercegovačkog novinara i književnika Dragana Bursaća te pjesnika i izdavača Ramiza Huremagića iz male izdavačke kuće Centar Samouprava iz Sarajeva. Ovaj dvojac u omraženoj će nam zagrebačkoj birtiji, No Sikiriki, odgovarati na niz pitanja, počevši o onih o nedavno objavljenoj Bursaćevoj knjizi „PTSP Spomenar“ u izdanju Samuprave, pa do onih o stanju u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru, ali i cjelokupnom društvu. Dragana Bursaća, vjerujemo, ne treba posebno predstavljati. Gotovo da ne postoji ni najmanja šansa da na društvenim mrežama niste naišli na jednu od njegovih kolumni koje piše za nekoliko regionalnih medija.

"Tekstopisanje je rad u vrtu, strpljivost tučka i žeđ među slovima. Kada se napokon pjesma dogodi mojom rukom, kada joj moj krvotok pozajmi linije slova i umanji im žeđ mojim damaranjem, mogu je poslije čuti, nju, pjesmu, kako se hvali drugima da je ona mene našla i spržila" - tako o pisanju piše Darko Cvijetić, bosanskohercegovački, prijedorski pjesnik, autor kratkih priča, redatelj, dramaturg i glumac. Cvijetić je veliki pjesnik malog, nesretnog i uplašenog grada, sredine obilježene nepojamnim zločinom; on je dragocjeni svjedok, glas savjesti i - glas slobode. Između ostalog, slobode da se progovori onda kad svi vjeruju i znaju da je "pametnije", "mudrije", oportunije šutjeti. Upravo za nagradu 'Evropski pjesnik slobode', u svjetskim okvirima cijenjenu pjesničku nagradu Međunarodnog književnog festivala u Gdanjsku, Cvijetić je bio kandidiran prošle godine, zajedno s još sedam europskih pjesnika i pjesnikinja.

Navikli smo se na ogavne kriminalne činove u regionu koji je potonuo u moralnu kloaku tokom devedesetih i u kojem je empatija postala nešto skoro sramno, tako da nije čudno što se kroz filmove nastajale poslednjih tridesetak godina jedva provuče koji tračak svetlosti. Takav je slučaj (tematski) i sa drugim autorskim filmom Miroslava Terzića „Šavovi“ koji se našao u programu Panorame velikog filmskog festivala, ovogodišnjeg Berlinalea. Ne samo da se našao u tom programu nego mu je i dodeljena "Europa Cinemas Label", nagrada za najbolji evropski film u sekciji Panorama. Radnja je smeštena u novobeogradsko sivilo koje fotografija Damjana Radovanovića pretvara u klaustrofobični betonski sanduk čiji teški poklopac samo što se ne svali na glave glavnih junaka. Ovih dana Lupiga će objaviti i razgovor koji smo ovim povodom napravili s Terzićem i glavnom glumicom Snežanom Bogdanović.