MUZEJ BIJELE TEHNIKE SELVEDINA AVDIĆA: Stolica

Selvedin Avdić

21. 03. 2026.

Kolumne

MUZEJ BIJELE TEHNIKE SELVEDINA AVDIĆA: Stolica

Rekao je da mu je majka umrla od moždanog udara, ali svi ostali pričali su da se objesila. Poznavao sam je, bila je tiha, mršava žena, za sebe govorila da teži „kokoš mesa“ i to je bila jedina šala koju je ponavljala. Unosila je kolače u sobu, uvijek je imala neke kolače, odmah se vraćala u trpezariju i tamo ostajala sve dok ne čuje kako u hodniku vežemo cipele, onda provirivala kroz poluotvorena vrata i šaputala da pozdravimo roditelje. Nisam želio slušati kako je umrla, nije zaslužila
[NE]VRIJEDNO SPOMENA: Zabilješke američkog skribomana (III)

Zoran Teofilović

07. 03. 2026.

Kolumne

[NE]VRIJEDNO SPOMENA: Zabilješke američkog skribomana (III)

Sjećam se, još dok sam još mogao gledati nogomet, igra fudbalska reprezentacija Welsa ili Škotske protiv neke bolje izabrane vrste, gube tri-četiri nula, a pun stadion pjeva kao da vode, nagrađuje frenetičnim aplauzima svako uspješno dodavanje ili klizeći start domaćih igrača. Nagrađuje se htijenje i trud. Nakon utakmice višeminutni pljesak za sve i odlazak na još po jedno-dva u lokalni pub. Prije dvije-tri godine Nikola Jokić je na okupljanju pred neko veliko takmičenje rekao sljedeće: