Kao što je poznato, Kinezi se koriste posebnim kalendarom, pa ni ne čudi što se naša Nova godina ne poklapa s njihovom. Naime, dok nama na zidu visi solarni kalendar, kod nekoga u Pekingu visi lunarni. Tako se ovisno o "raspoloženju" Mjeseca, kineska Nova godina slavi uglavnom početkom veljače, odnosno kada puni Mjesec uđe u sazviježđe zmaja, koji je starim Kinezima označavao dolazak proljeća.
Kinesko vrijeme raspoređeno je u svojevrsne cikluse, od kojih svaki traje 60 godina. Trenutno se nalazimo u 78-om ciklusu i u njemu ćemo ostati sve do veljače daleke nam 2044. godine, ili bolje rečeno do tada 'ko živ - 'ko mrtav. Ciklusi su sastavljeni od 5 puta po 12 godišnjih ciklusa lunarnih godina. Pet puta simbolizira pet elemenata, a to su metal, vatra, voda, zemlja i drvo. Dvanaest dolazi iz predaje, koja kaže kako je Buda kod svog odlaska sa zemlje pozvao k sebi sve životinje, ali došlo je tek njih dvanaest, i to: štakor, vol, tigar, zec, zmaj, zmija, konj, ovca, majmun, pijetao, pas i svinja. Kako bi ih nagradio Buda je svaku godinu nazvao po jednoj od životinja koje su mu tom prilikom iskazale poštovanje.
Postoji i jedna legenda, koja govori o mitskoj nemani Nian kojoj je glavni neprijatelj bio čovjek, pa se zbog toga hranila samo ljudima. No, kako to biva, svakoj takvoj nemani u svim mitologijama se jednom stane na kraj, a Nianu je na kraj stao starac koji joj je postavio izazov pitajući je da li osim ljudi može jesti i druge mesoždere. Nian je potom počela tamaniti uglavnom one mesoždere koji su ljudima zagorčavali život jedući im stoku i napadajući njih same. Ispostavilo se kako je starac ustvari Bog, koji je kasnije nestao zajedno sa mitskom nemani. Pri odlasku je ljudima dao savjet da na kraju svake godine ukrase svoje kuće i to crvenom bojom koje se Nian najviše boji, kako se ovaj više nikada ne bi usudio vratiti na Zemlju.
No, vratimo se mi na simbolima i vjerovanjima prepuno novogodišnje slavlje, koje je u Kini specifično, ponajviše zbog toga jer se slavi petnaest dana, ne računajući pripreme za samo slavlje koje traju još i duže. A sve to uz veliku uličnu paradu, na čijem čelu je uvijek od šarenog papira napravljen gigantski zmaj, ispred kojeg korača čovjek sa velikim biserom koji simbolizira Mjesec. Usput ljudi dolazak novog ljeta proslavljaju na različite načine, pa čak i provlačeći živu zmiju kroz nos. Sama novogodišnja noć provodi se u krugu obitelji, kada se najčešće klopa tijesto punjeno mesom i povrćem, kuhano u vodi, šesnaest vrsta riže, te neizbježne dvije ribe, koje se nikada ne pojedu do kraja, jer Kinezi riječ "riba" izgovaraju slično kao i riječ "sreća", a sreću nije dobro upotrijebiti cijelu, već valja uvijek ostaviti malo i rezerve. Vrhunac večeri je baš kao i svugdje - ponoć, kada dolazi do veličanstvenog vatrometa u čemu su Kinezi uz Meksikance najbolji stručnjaci svijeta. Opet je stvar u vjerovanju koje kaže da se petardama i ostalim pirotehničkim sredstvima tjeraju zli duhovi.
Jedan od kineskih običaja je identičan našemu, a to je kupovina novogodišnjih poklona i novogodišnje pospremanje kuće, u njihovom slučaju ponajviše zbog vjerovanja da se na taj način iz kuće izbacuje nesreća, ali i zbog toga što je Nova godina vrijeme kada se obilaze rođaci i prijatelji, što u konačnici rezultira prometnim krkljancem u ovoj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Zanimljiv običaj je i da djeca prvo novogodišnje jutro bude svoje roditelje koji ih potom nagrađuju novcem u crvenim paketićima, tzv. "ang pow" i narančama.

Neka od pravila kojih se Kinezi drže za novogodišnjeg slavlja su:
Kosa mora biti oprana prije Nove godine, a svako bavljenje frizurom se izbjegava tijekom svih petnaest dana slavlja, jer se smatra kako ono može donijeti financijske probleme. Nadalje u tom razdoblju nije preporučljivo ni čišćenje kuće jer je moguće uz prljavštinu očistiti i obiteljsku sreću. Putovanje na sedmi dan nije poželjno jer donosi zlu kob, baš kao što je donosi i vraćanje nekamo osmog dana. Izbjegava se i upotrebljavanje noževa, škara i inih oštrih predmeta, jer to donosi lošu sreću.