Minulih desetljeća naslušali smo se svakojakih budalaština koje su u Hrvatskoj propovijedali katolički svećenici, počevši od don Ante Bakovića do samog kardinala Josipa Bozanića. Citati upokojenog patrijarha Srpske pravoslavne crkve Pavla, koje su pripremile e-novine, otkrivaju nam da s pastirima stvari ništa drugačije ne stoje niti u susjednoj Srbiji. Na ovom mjestu pogledajte kako je govorio patrijarh Pavle i ostajao živ, sve dok ga šef nije pozvao sebi. Iz gomile izdvajamo jedan svijetli naputak koji kaže: Žena ima obavezu, bez obzira na loše osobine muža, da bude poslušna i čini ustpke.

 

„Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj“ (u pismu lordu Karingtonu, avgust 1991.)

„Mnoge majke, koje nisu želele da imaju više od jednog deteta,danas čupaju kose i gorko ridaju nad izgubljenim sinovima, u ovim ratnim sukobima, proklinjući često Boga i ljude, ali pri tom zaboravljajući da optuže sebe što nisu rodile jos dece da im ostanu kao uteha. (u Božićnoj poslanici, 1995.).

Nalažući ženama kao obavezu, bez obzira na sve loše osobine muža, da bude poslušna i da mu čini ustupke, hrišćanstvo vidi u tome sredstvo za ukorenjivanje mira u bračnim odnosima i ponovno uspostavljanje bračne sreće, to je stav Srpske pravoslavne crkve. („Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere“ Beograd , 1998.)

"Blaženi Avgustin ovakve odnose (korišćenje kontracepcije, op. red.) karakteriše još težim rečima veleći: ‘Ova razbludna okrutnost i okrutna razbluda ide katkad tako daleko te pribavlja i otrove za besplodnost’ (...) uzdržanje je jedino moralno dozvoljeno sredstvo da se ne rađa, kako van braka, u monaštvu i celibatu, tako i u braku..."(„Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere“ Beograd , 1998.)

"U sadašnje vreme, Pravoslavna crkva nije protiv toga da žene nose pantalone zbog prirode posla koji vrše, na primer, u fabrikama, ili putovanju zimi na konjima, motociklu, skijanju i tako dalje... Crkva je protiv takvog oblačenja kad je ono zbog mode i pogrešnog shvatanja jednakosti polova (...) Žene nisu poželjne u crkvi tokom menstruacije, ali savremena higijenska sredstva mogu efikasno sprečiti da se slučajnim istečenjem krvi hram ne učini nečistim, kao i ublažiti zadah koji isticanjem krvi nastaje. Smatram da sa te strane nema smetnji da žena za vreme mesečnog pranja, uz potrebnu obazrivost i preduzete higijenske mere može dolaziti u crkvu, celivati ikone, primiti naforu i osvećenu vodicu, kao i učestvovati u pojanju. Ali, pričestiti se u tom stanju, ili nekrštena krstiti se, ne bi mogla. No, u smrtnoj bolesti može se i pričestiti i krstiti. "(„Da nam budu jasnija neka pitanja nase vere“ Beograd , 1998.)

“Jasno je da drugog puta nije bilo. Tako je sada i nama nametnut rat. Zato je taj naš rat pravedan jer je odbrambeni. Ne napadački ni osvajački“. ( Duga 10-23 april 1999.)

www.e-novine.com