Autor: Daniel Radočaj

Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta

Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta

bodulka

28. 01. 2007.

ocjena:
godina izdanja: 2006.
izdavač: Književni klub "Branko Milković" Knjaževac
Da li su kvalitetni mladi autori iz Hrvatske osuđeni prije biti prepoznati kod našeg istočnog susjeda nego li kod kuće, pitanje je koje se samo od sebe nameće kada u ruke uzmete prvijenac mladog "Puležana", Daniela Radočaja, a koji je svjetlost dana ugledao u Knjaževcu, pod okriljem tamošnjeg Književnog kluba "Branko Milković". On nije pjesnik sanjar. Nije pjesnik lirik. On je savršeno budan, lucidni kritičar vremena u kojemu diše i kroz koje kroči otvorenih očiju i probuđenih osjetila, a ovo je pravo mjesto i pravi trenutak da vam predstavim ovog svestranog autora i njegovu prvu, ali zasigurno ne i posljednju zbirku pjesama "Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta"
Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta

Kako joj već i sam naziv govori, zbirka prvijenac mladog, svestranog, a usuđujem se napisati i nadasve nadobudnog autora Daniela Radočaja, sadrži četrdeset i četiri izabrane pjesme plus onu "šezdeset devetu pjesmu", a podijeljena je u četiri tematske cjeline. "Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta" zbirka je pjesama duboko intimnog karaktera koja nas uvodi u nimalo banalan tijek misli i preokupacija današnjeg mladog muškarca koji bi, da je lišen emotivnosti i taktilnosti fluida svakodnevnice kao stvari osjećaja i osobnog doživljaja, bio samo još jedan od mnogih koje ćemo susretati na ulici ili u nekom kafiću i na kojega nećemo obraćati pažnju.

Srećom, Danijel obiluje emocijama. On osjeća, promatra i dotiče svijet oko sebe, kuša ga i opisuje nam svoje dojmove tog kušanja tako blisko i tako pitko da ćemo se za tren i sami naći u svakoj od uloga koju je u stihovima stavio pred nas. Daniel Radočaj nije pjesnik sanjar. Nije pjesnik lirik. On je savršeno budan, lucidni kritičar vremena u kojemu diše i kroz koje kroči otvorenih očiju i probuđenih osjetila, a u kojemu je najvećem broju mladih ljudi, bez obzira provode li dane na fakultetskim predavanjima ili za nekim šankom; sudbina - budućnost jednako neizvjesna s istom tendencijom da ne bude ni pretjerano zanimljiva.

Danielova poezija jest bunt, ali ne agresivan. Njegov je bunt zapravo poput tihog alarma koji želi ukazati na opću rezignaciju mladosti uhvaćene u bezizlaz, u kojemu se pokušava snaći vapeći za pojavom boja u svojoj svakodnevici i pronalazeći ih, najčešće na najtragičniji način - uz pomoć najrazličitijih opijata. Stoga je i crno-bijeli ovitak kojim se kao u bunilu komešaju stihovi Danielovih pjesama, pravi "intro" u sadržaj zbirke.

č e t v r t a k

u četvrtak oko ponoći
kljucajući sam za šankom
sasvim me spontano
obuzme nekakvo nedefinirano
intenzivno zadovoljstvo...

želeći podijeliti
taj izniman osjećaj
sms-om proslijedih
redom svima iz adresara:

-     pijan sam k'o govno!

no
nisam baš primijetio
da su pojedinci
bili nešto naročito
sretni zbog mene...

26.12.'05. (iz zbirke)