SKICA NEPOZNATOG IDEOLOŠKOG SVIJETA: Zašto HRT toliko često ugošćuje Tomislava Sunića?

Dora Pavković

22. studenog 2026.

SKICA NEPOZNATOG IDEOLOŠKOG SVIJETA: Zašto HRT toliko često ugošćuje Tomislava Sunića?

Tomislav „Tom“ Sunić čest je gost HRT-ove emisije Studio 4, gdje ga voditelj Petar Vlahov predstavlja kao vanjskopolitičkog komentatora. U emisiji ga tretira kao objektivnog i kredibilnog stručnog sugovornika, od kojega traži komentar aktualnih tema poput migrantske krize u Ceuti, španjolskoj autonomnoj enklavi na sjeveru Afrike, ili Trumpove političke poruke prema Kanadi i Grenlandu. Riječ je, međutim, o osobi koja desetljećima potpuno javno i neskriveno djeluje zastupajući radikalne stavove kao međunarodno umrežena i utjecajna figura globalnog bijelog nacionalističkog pokreta. 

Ovaj bivši sveučilišni profesor i autor rođen u Hrvatskoj, a obrazovan na Sveučilištu u Zagrebu te potom u Sjedinjenim Državama, bijeli je nacionalist koji smatra da bi se bijelci europskog podrijetla trebali organizirati i identificirati na temelju rase. Sunić vjeruje da Zapad uništavaju egalitarizam i kozmopolitizam, koji svoje korijene imaju u židovskom i kršćanskom monoteizmu, a dodatno ih je „potpirio“ marksizam. Također smatra da u današnjem zapadnom svijetu postoji „kulturni tabu“ koji onemogućuje raspravu o Židovima i židovskoj moći. Piše za notorno antisemitsku internetsku publikaciju Occidental Observer čiji je urednik Kevin MacDonald – „omiljeni profesor neonacističkog pokreta“. 

Sunić je često pisao i u časopisu American Renaissance, koji redovito objavljuje tekstove rasista i zagovornika eugenike. Vodio je radijsku emisiju na bjelačkosupremacističkoj mreži Voice of Reason, u kojoj je intervjuirao istaknute bijele nacionaliste poput Davida Dukea, nekadašnjeg vođe Ku Klux Klana nekada vrlo aktivnog u američkim neonacističkim krugovima. Više je puta Sunić razgovarao s poricateljima holokausta te govorio na manifestacijama u organizaciji neonacista. Bio je jedan od direktora bijelonacionalističke ekstremno desne stranke American Freedom Party koja vuče korijene iz kalifornijske skupine skinheada i agitiranja na neonacističkom internetskom forumu Stormfront. Ova stranka zalaže se za deportaciju imigranata i povratak Amerike bijeloj vlasti. Među istaknutijim je pripadnicima Europske nove desnice, krajnje desnog, anti(post)modernog intelektualnog pokreta koji je nastao u Francuskoj krajem 1960-ih. Središnja ideja ovog pokreta je pojam etnopluralizma, koji bi trebao predstavljati alternativu multikulturalizmu, u vidu mirne koegzistencije različitih kolektivnih identiteta u odvojenim geografskim i političkim jedinicama.


Arhivska fotografija Davida Dukea u vrijeme dok je bio vođa Ku Klux Klana (FOTO: Saul Loeb/AFP)

U više svojih tekstova Sunić promiče konspirativnu „teoriju velike zamjene“, prema kojoj moćne elite omogućuju ljudima druge boje kože da bijelcima oduzmu živote, kulturu, moć i slobodu. Pomalo neočekivano, posebno se oštro obrušava na Vatikan i papu, kojemu pripisuje ulogu svojevrsnog „vikara” velike zamjene i rasne transformacije Europe.

„Unatoč niskom prosječnom kvocijentu inteligencije, neeuropski migranti dovoljno su snalažljivi da shvate tko su njihovi pravi prijatelji na Zapadu. To nisu poremećeni komunisti, nasilnici iz Antife ni LGBT aktivisti, nego samomrzeće bijele elite i, prije svega, katoličko svećenstvo”, piše Sunić. 

Tvrdi i da Katolička crkva agresivno promiče, pa i ubrzava miješanje rasa: „Budući da se njihovo bijelo stado neprestano smanjuje, prisiljeni su uvoziti sve 'šarenije' ovce kako bi popunili prazne klupe“.

„Kršćanska dogma ostvarila je ono o čemu je komunizam samo sanjao: potpuno demografsko brisanje europskog čovjeka“, piše dalje Sunić, a vrhunac takvog konspirativnog tumačenja jest njegova tvrdnja da je papa „postavljen kako bi unaprijedio globalistički projekt te da radi na osiguravanju budućeg međurasnog krvoprolića“. 

Riječ je o klasičnom obrascu teorija zavjera: složeni demografski i društveni procesi svode se na djelovanje skrivene, moćne elite koja navodno planski radi protiv određene skupine stanovništva. U ovom slučaju – protiv bijelaca. Bijelo stanovništvo, naime, navodno je ugrožena skupina. Sunićeva teza teško odolijeva i najosnovnijem pogledu na raspodjelu moći u zapadnim društvima, gdje su bijelci izrazito nadzastupljeni među političkim, ekonomskim i društvenim elitama. 


Tomislav Sunić samo je ove godine na HRT-u gostovao najmanje 18 puta (SCREENSHOT: HRT)

Imajući na umu sam medij u kojemu se Sunić udomaćio i gdje objavljuje ovakve pamflete, ne čudi ni obilje antisemitizma u komentarima ispod članka, poput „110% sam siguran da je ovaj ‘papa’ Aškenaz“. Spomenuti Occidental Observer u rukama je urednika Kevina B. MacDonalda, koji je poznat po promicanju pseudoznanstvene antisemitske teorije prema kojoj su se Židovi biološki razvili tako da potkopavaju društva u kojima žive. Po ovom „shvaćanju“ svijeta, Židovi su evolucijski razvili neprijateljski odnos prema interesima bijelaca, kategorije u koju, prema njegovu shvaćanju, Židovi ne spadaju.

MacDonalda, inače, Sunić u jednom tekstu uzdiže u zvijezde kao autora koji je zbog svog „pionirskog rada o Židovima i njihovoj ulozi u oblikovanju akademskog i javnog diskursa u SAD-u“ morao od svojih američkih akademskih kolega dobiti „poljubac smrti“. Naime, kako Sunić piše, oni koji se upuste ući u „minsko polje“ navodno „najeksplozivnije tabu-teme našeg vremena – židovskog pitanja“ i „kritički komentiraju utjecaj Židova“, povlače potez koji je ekvivalent „pisanju vlastite osmrtnice“. 

Frapantno je koliko malo truda Sunić ulaže u distanciranje od ideja koje nalikuju eksplicitnom nacizmu. Njegove pisanije mjestimično doista djeluju kao da su ispale direktno iz njemačke propagande tridesetih. U brojnim njegovim tekstovima provlači se nota perverzne „čežnje“ za svijetom i vremenom kada se rase nisu miješale, a antisemitizam nije bio tabu. U mnogim tekstovima nariče zbog „demonizacije“ i „dehumanizacije“ antisemita i nacista.

No, ova skica jednog sumanutog intelektualnog svjetonazora može nam pomoći shvatiti na što Sunić točno misli kad diže alarm o elitama koje rade protiv bijelaca. Naime, Sunićeve elite sačinjene su dijelom od samomrzećih bijelaca, a krucijalan element su Židovi. On tako u kolektivnom židovskom sjećanju uspijeva detektirati nešto što naziva „neizbrisivom antieuropskom ogorčenosti“, što je potpuno u skladu s antisemitskom teorijom zavjere koja se učestalo pojavljuje na stranicama Occidental Observera, prema kojoj Židovi nastoje uništiti bijelu civilizaciju promicanjem imigracije. Židovski monoteizam smatra se povijesnim čimbenikom koji je oslabio europski rasni identitet.

Sunić tvrdi i da neke nacističke knjige sadržavaju „uznemirujuće istine o Židovima“. Oplakuje sudbinu tih djela, odnosno njihovo uništavanje od strane saveznika nakon Drugog svjetskog rata. Te knjige, koje Sunić toplo preporuča, bile su, kako piše, kritične prema „ponašanju Židova“. Čitavoj etničkoj skupini, dakle, pripisuje se nekakvo zajedničko „ponašanje“ koje se potom može kolektivno osuđivati. Milijuni ljudi različitih društava, kultura, političkih stavova i životnih iskustava u ovoj konstrukciji pojavljuju se kao monolit koji se „ponaša“ na određeni način koji zavrjeđuje osudu. 

Za komemoraciju u Dresdenu 2013. godine koju su organizirali zastupnici NPD-a - neonacističke njemačke političke stranke – Sunić je pripremio i govor u kojemu ubijene nacističke vojnike prikazuje kao „mučenike“. U to vrijeme, inače, Sunić se kandidirao za Europski parlament, bio je nositelj liste Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) te je osvojio 1.478 glasova. To mu je ujedno bio i najveći politički uspjeh. Tri godine kasnije pokušao je ući i u Hrvatski sabor preko liste koalicije HSP-a, HČSP-a, Akcije za bolju Hrvatsku i Obiteljske stranke, te je dobio 92 preferencijalna glasa. Novi pokušaj uslijedio je 2019. godine, ponovno Europski parlament na zajedničkoj listi HRAST-a, Hrvatske konzervativne stranke, HSP-a dr. Ante Starčevića i Ujedinjenih hrvatskih domoljuba, s rezultatom od 745 glasova. I 2020. godine pokušao je naći put do Sabora, ovaj put na neovisnoj listi Željka Glasnovića u XI. izbornoj jedinici. Dobio je 106 glasova.


U više tekstova Sunić pokušava kod čitatelja izazvati suosjećanje s poraženom stranom u Drugom svjetskom ratu (SCREENSHOT: HRT)

No, vratimo se pisanoj riječi Tomislava „Toma“ Sunića. U više tekstova pokušava kod čitatelja izazvati suosjećanje s poraženom stranom u Drugom svjetskom ratu. U njegovom viđenju svijeta, mainstream mediji serviraju „bujicu nadrealnih priča o fašističkoj epohi“, antifašisti su opsjednuti pričama o viktimizaciji, a znanstvenici koji „kritički preispituju“ službene brojke žrtava Drugog svjetskog rata su nepravedno demonizirani.

Ovaj bijelonacionalistički teoretičar zavjere tvrdi da su upozorenja o prijetnji bijelog nacionalizma – teorija zavjere. Piše da američki i europski mediji te ljevičarski komentatori (kao i pravosuđe) danas nastavljaju tragati za „strašilima“ u obliku neonacista, antisemita i „bijelih supremacista“ – „čak i kada takvih pokreta nema ni na vidiku“ (vidi ovdje). 

Nadalje, Sunić eksplicitno zagovara etnički segregirani sustav kao „možda jedini put prema stabilnosti u SAD-u i EU-u“. Za učenike europskog podrijetla predlaže kurikulum koji bi uključivao obvezno testiranje kvocijenta inteligencije, kolegije iz sociobiologije i bihevioralne genetike, latinski jezik te grčko-rimske klasike. Drugim riječima, Sunić otvoreno zagovara rasno segregiran obrazovni sistem u kojem bi učenici bili razvrstani prema podrijetlu i za njih bi bili propisani različiti obrazovni programi. Bijelim Europljanima, ne treba sumnjati, elitni program. Ne precizira kakav bi kurikulum servirao „untermenschima“.

O razmjerima Sunićeva ekstremizma svjedoči i izvještaj Patrika Hermanssona, istraživača britanske organizacije „Hope not Hate“, koji se tijekom godinu dana infiltrirao u britanski i američki alt-right pokret. Sunića je upoznao na večeri u Londonu 2017. godine, na kojoj su se okupile istaknute osobe europske i američke krajnje desnice. Prema njegovu svjedočenju, tijekom večere raspravljalo se o mogućnosti masovnog protjerivanja nebjelačkog stanovništva iz Ujedinjenog Kraljevstva, a Sunić je iznio ideju da bi se takvo stanovništvo moglo ukrcati u zrakoplove, te da bi zračnu luku Heathrow mogao napuštati po jedan avion svake tri minute. Hermansson je pritom opisao kako su sudionici večere raspravljali i o eugenici, rasnom ratu i navodnom genocidu nad bijelim stanovništvom.

Sunićevo ime se 2014. godine našlo na popisu osoba iz Hrvatske koje su u procurjeloj korespondenciji bile označene kao „ruski agenti“ Aleksandra Dugina. Popis je objavila ruska hakerska skupina Šaltaj-Boltaj. Kako je tada pisao Faktograf, u korespondenciji se nalazila lista ljudi s kojima se Dugin osobno sastajao i koji su, prema navodima iz elektroničke pošte, pristali u svojim sredinama promovirati ruske interese. 

U eteru Hrvatske radiotelevizije, kako smo naveli na samom početku, Sunić se kao politički analitičar pojavljuje izuzetno često. Pregledom arhive HRT-a utvrdili smo kako je samo ove godine Sunić na javnoj televiziji gostovao najmanje 18 puta. Svaki put domaćin bi mu bio Studio 4 i Petar Vlahov, a uvijek se radilo o vrlo velikoj minutaži jer bi Sunić u svakom od tih gostovanja dobio priliku da u eteru govori između 10 i 15 minuta. Osim na HRT-u, Sunića su zadnjih godina ugošćivali, iako u bitno manjoj mjeri, i Podcast Velebit, TV Bujica, N1 Studio uživo kod Ivana Hrstića, Z1 Televizija kod Marina Vlahovića, Podcast Mrežnica, Laudato TV, kao i srbijanski Informer TV Dragana J. Vučićevića. 

Na koncu, ostavit ćemo čitateljima da sami procijene koliko je ovakva ličnost prikladna kao sugovornik u emisiji na javnoj televiziji gdje ga se tretira kao objektivnog i cijenjenog političkog analitičara od kojeg se traže analize raznih društvenih i političkih tema. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/HRT

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.