Autor: Aida Herceg

Desni mozak

Desni mozak

bodulka

07. 07. 2008.

ocjena:
godina izdanja: 2008.
izdavač: Književna zaklada "Fra Grgo Martić" Kreševo
„S tobom sam podjelila sve što sam mogla Sve što sam znala. Ali sve ono što ti nisam rekla Samo to sam bila ja“ Stihove pjesme „Riječi“ odabrala sam kako bih predstavila nagrađeni prvijenac mlade bosanskohercegovačke pjesnikinje Aide Herceg, iznikle iz, na ovim stranicama već spominjanog natječaja „Fra Grgo Martić“. Ova zbirka doista jest prvijenac u pravom smislu riječi – opipljiv u svakom pogledu
Desni mozak

Meni, koja sam ostala u začaranoj šumi nekog vlastitog svijeta, knjiga je još uvijek najdraži dar, neopisiva vrednota i najljepši su mi oni trenuci koje mogu provesti među pjesmama meni nepoznatih ljudi i osjećati kako ih na poseban način upoznajem. Tako i Aidu, koja mi je sve rekla, ali se krije u onome što mi je prešutjela.

Desni mozak“ je zbirka suočavanja sa sobom. Upoznavanja sebe uranjanjem u svoje najdublje bunare duše. To je zbirka emocija nakupljenih u mladom biću koje je tijekom određenog vremena dokučilo kako u njemu šćućuren čuči pjesnik – još malo uplašen sam od sebe, još trunku nesiguran u sebe, još s pitanjem koje vrišti: Jesam li to doista ja!? Prava ja!?? Pjesmu po pjesmu Aida dolazi do odgovora.

Da, to sam ja i zato što jest tako drugim očima gledam svijet i sve što se oko mene događa. Zato što to jest tako, ne uspijevam napisati one „najljepše pjesme koje nikome ne trebaju“ – jer toliko malo ljubavi mlado biće osjeća u zraku zagađenom zloćom i nedostatkom moralnih normi, izostankom svake potrebe vaganja životnih vrijednosti. A pjesnik to čuje svojim srcem i ne može ostati nijem. Svaka je njegova pjesma novi vapaj za ljepotom koju smo počeli pronalaziti u tragovima oko sebe.

„Desni mozak“ je i zbirka spoznaje. Kako smo sve češće pusti otoci i kako nas neke sile koje ne možemo kontrolirati sve više i više udaljavaju jedne od drugih. Spoznaje kako je prošlost prošla, a da bismo dočekali budućnost moramo si pod svaku cijenu pronaći jednu svoju „ljubičastu zemlju“. No, to je i zbirka potrebe reći! Zbirka koja kazuje da ravnodušnost nije more koje je potopilo svijet. Aida zna snagu riječi i neće se libiti upotrijebiti ih, ona jednostavno odbija mogućnost da baš ništa ne pokuša kako bi promijenila stvari na bolje i neće dopustiti da njen boravak ovdje postane i ostane besmislen!