Prije sedam godina bila sam kuma na svadbi prijateljici Čehinji koja je porijeklom iz sudetske oblasti. Udala se za Nijemca iz Berlina, unuka čovjeka koji je 1945. godine nakon završetka rata kao osmogodišnji dječak protjeran iz Čehoslovačke. Vjenčanje se održavalo u češkom dijelu Šleske blizu područja odakle je djed mladoženje protjeran. U emotivnom govoru, tada 82-godišnji Peter, pričao je o svom ocu liječniku mobiliziranom od strane Wermachta koji je 1940. godine poginuo u Francuskoj, o majci oboljeloj od tuberkuloze s kojom je bio razdvojen četiri godine, o obitelji koja ga je udomila i s kojom je živio na Krkonošama, na granici Češke s Poljskom, sve dok se zbog pogrešne nacionalnosti nije našao u prenatrpanom vlaku u jednom pravcu.

Na istoj svadbi mladina prijateljica Lada nam je pričala kako je odrasla u sudetskoj oblasti u gradiću na sjeveru Češke, u vili koja je pripadala Nijemcima prije rata. U poslijeratno vrijeme vlasti su preuređivale njemačke vile i pravile odijeljene stanove koje su dijelile češkim obiteljima. Jedan od takvih stanova dobili su i Ladini roditelji.

„To nije naše, to je ostalo od Nijemaca“, slušala je cijelo djetinjstvo kad su otac i majka razgovarali s gostima pokazujući im namještaj, klavir, posuđe i knjige. Tek kasnije osjetila je težinu bremena odrastanja s ostacima nečijih života.

I moja češka prijateljica Daniela odrasla je u jednom od preuređenih stanova u njemačkoj vili na sjeveru Češke. Jednom su roditelji čistili kamin i našli zalihe hrane i novine iz Drugog svjetskog rata, a najteže joj je palo kad je 1985. godine kao jedanaestogodišnja djevojčica ugledala u dvorištu uplakanog starijeg čovjeka, bivšeg vlasnika vile koji je njenoj baki rekao da će možda doći dan kad će i oni morati iseliti. Baka je, pak, pobjegla od njemačkih vojnika iz svog rodnog kraja.

„Vrijeme je da se obnove mostovi, ljudi se ne mogu mrziti zauvijek“, rekao je novinarima nedavno u Brnu Nick Winton, sin britanskog bankarskog službenika i humanitarca Nicholasa Wintona koji je 1939. godine spasio 669 djece iz okupirane Čehoslovačke od transporta u koncentracijske logore organizirajući im putovanje vlakom u Veliku Britaniju. Mlađi Winton stajao je zajedno sa dvoje „Wintonove djece“ (dvije gospođe stare 91 i 94 godine) uz bok sudetskim Nijemcima i njihovim potomcima odajući počast žrtvama holokausta.

U okviru festivala „Meeting Brno“ održan je od 22. do 25. svibnja prvi skup Udruge sudetskih Nijemaca – njemačkog naziva Sudetendeutsche Landsmannschaft – na tlu Češke. Organizatori festivala predstavili su događaj kao simbol pomirenja, dijaloga i suočavanja s prošlošću zbog protjerivanja njemačkih sugrađana iz pogranične sudetske oblasti nakon Drugog svjetskog rata i počinjenih zločina tokom progona.

Postotak njemačke populacije na području Češke prema popisu stanovništva iz 1930. godine (ILUSTRACIJA: Wikimedia/Fext)

Kako to obično biva kad su u pitanju tragični povijesni događaji javnost se posvađala, posebno u virtualnom svijetu. Ulje na vatru dodala je vlada oligarha Andreja Babiša, a hajku je predvodio lider koalicijske ekstremističke stranke SPD Tomio Okamura koji je ujedno i predsjednik parlamenta. Parlament je usvojio rezoluciju protiv susreta u Brnu. Rezolucija nije pravno obvezujuća, ali je ohrabrila one koji su protiv i kojima taj susret predstavlja relativizaciju nacističke okupacije i patnje Čeha tokom rata. Događaj je otvorio jedno od najosjetljivijih poglavlja češke povijesti: München 1938., kada su zapadni saveznici amenovali odvajanje sudetske oblasti i njezino pripajanje Hitlerovoj Njemačkoj; nacističku okupaciju; poslijeratno protjerivanje Nijemaca i spor oko Benešovih dekreta. Protivnike posebno smeta pozivanje Sudetendeutsche Landsmannschafta u Češku jer dio češke javnosti tu organizaciju još povezuje s teritorijalnim i imovinskim zahtjevima prema Češkoj. Benešovi dekreti skupina su zakona, nazvanih po tadašnjem čehoslovačkom predsjedniku Edvardu Benešu, koji su služili kao pravna osnova za protjerivanje Nijemaca iz Čehoslovačke, oduzimanje njihove imovine i državljanstva. Bitno je spomenuti da je Udruga sudetskih Nijemaca ranije u statutu imala formulacije o pravu na povrat ili naknadu konfiscirane imovine, ali 2015. godine te je zahtjeve iz statuta izbacila.

„Kad su se ljudi nakon rata preseljavali u kuće u kojima su nalazili još toplu posteljinu vlasnika, tanjure u kredencima i fotografije na policama, moralo je to u njima ostaviti duboke tragove. U najmanju ruku osjećaj neprijatnosti, stida, a i strah da mogu vrlo lako ostati bez svega, jer su vrlo lako do toga došli. Sve je to ostalo Česima negdje skriveno i fermentira ispod površine. A najbolje je s tim izaći na kraj tako da se stare rane otvore i puste svi osjećaji van“, izjavila je svojedobno književnica Kateřina Tučková iz Brna, autorica nagrađivanog romana „Progonstvo Gerte Schnirch“ inspiriranog protjerivanjem sudetskih Nijemaca.

Procjenjuje se da je za vrijeme tzv. divljeg, a poslije organiziranog progona od strane države iz tadašnje Čehoslovačke protjerano oko tri milijuna Nijemaca, među kojima je, naravno, bilo i kolaboranata s nacističkim režimom, ali i gomila nevinih civila, djece, žena i starijih ljudi. Za vrijeme progona stradalo je između 15.000 i 30.000 ljudi. Brojke stradalnika dugo su bile predmet političkih sporova. Zapadnonjemačke poslijeratne procjene govorile su o 220.000 do 270.000 mrtvih, ali je kasnije zajednička češko-njemačka povijesna komisija zaključila da su starije procjene bile preuveličane i metodološki problematične. Potvrđeni slučajevi uključuju nasilna ubojstva, smrti u internacijskim logorima, samoubojstva, te smrti od gladi, bolesti i iscrpljenosti tokom deportacija.

Otvoreno pismo protiv skupa napisao je Michal Hašek, bivši župan Južnomoravske županije u koju spada Brno, a potpisao ga je i bivši predsjednik Miloš Zeman, dok je sadašnji predsjednik Petr Pavel pokrovitelj festivala. Petr Macinka, ministar vanjskih poslova iz Automobilista – još jedne ekstremističke koalicijske stranke u Babišovoj vladi – izjavio je da je lider sudetsko-njemačkog zavičajnog udruženja Bernd Posselt podcijenio reakciju češkog društva i da su sudetski Nijemci odabrali pogrešnog partnera u organizaciji skupa. Referirao se na organizaciju "Meeting Brno", koju je nazvao aktivistima i političkom nevladinom organizacijom. Premijer Babiš izjavio je da skup nije sretna stvar i da se u ime vlade nitko neće odazvati.

Prigodom ranijih skupova koji su zagovarali pomirenje sa sudetskim Nijemcima nije bilo incidenata, ali je bilo neslaganja. Kada se obilježavalo 70 godina od završetka rata 2015. godine gradski vijećnici u Brnu organizirali su akciju pod nazivom „Godina pomirenja“. Akciju su osudili tamošnji lokalni političari, socijaldemokrati. Progon Nijemaca za mnoge Čehe i dalje je izrazito mučna tema i nakon velike vremenske distance, a Tučková razlog vidi u potisnutom strahu i tjeskobi: „Naravno da su ljudi dugo živjeli u strahu za vrijeme protektorata. Zatvaralo se i ubijalo, ali uzvraćati nasiljem na nasilje nije ispravan put, to je začarani krug. U svakom tko je za vrijeme progona zlostavljao Nijemce, silovao, krao, to je ostavilo neke tragove, najčešće nečistu savjest. Takvu životnu etapu vrlo je teško pričati djeci i unucima i zato mnogi žele tu povijesnu epizodu zaboraviti, potisnuti, tabuizirati. Odatle izvire i mržnja prema Nijemcima koja je opipljiva i dan-danas.“

Stanovnici Kaplica (Kaplitz) 1938. godine ruše čehoslovačku graničnu oznaku na njemačko-čehoslovačkoj granici (FOTO: AFP)

Prvi predsjednik postkomunističke Čehoslovačke i kasnije Češke, disident, književnik, Vaclav Havel je i kod kuće i prilikom posjeta Njemačkoj o protjerivanju sudetskih Nijemaca govorio kao o nemoralnom činu, „infekciji zla koja je zahvatila češki narodni organizam“. Govorio je da to nije bila kazna za one koji su počinili zločine i koju je trebalo utvrditi na sudu, već kolektivna osveta. Češka javnost i brojni političari zamjerili su Havelu ove izjave i okrivili ga da je njome raspirio revanšističko raspoloženje među članovima Udruženja sudetskih Nijemaca i jačao njihove zahtjeve. Početkom 1997. godine potpisana je Češko-njemačka deklaraciju o uzajamnim odnosima i njihovom budućem razvoju, u javnosti nazvana Deklaracija o pomirenju. Potpisali su je tadašnji češki premijer Vaclav Klaus i njemački kancelar Helmuth Kohl, ali zasluge ponajprije idu predsjedniku Havelu zbog inzistiranja na moralnoj odgovornosti i dijalogu umjesto nacionalističkog pristupa.

Zanimljivo je da je Klaus, bivši premijer i predsjednik Češke zajedno s još jednim bivšim češkim premijerom i predsjednikom Milošem Zemanom bio jedan od najžešćih kritičara održavanja ovogodišnjeg prvog skupa Udruženja sudetskih Nijemaca na tlu Češke. Prema njihovom mišljenju to je put ka povijesnom revizionizmu i političkim zahtjevima potomaka sudetskih Nijemaca. Bizarno u cijeloj priči je da je Klaus otvoreni pristalica i simpatizer njemačkih ekstremista iz AfD-a i više puta je javno nastupao na njihovim skupovima. Ne treba zaboraviti ni da je deklaracijom postignut kompromis; njemačka strana izrazila je žaljenje zbog nacističkih zločina nad Česima, a češka strana zbog protjerivanja nevinih ljudi, među kojima je bilo i antifašista.

Do 1990-ih i ranih 2000-ih na Sudetendeutsche Landsmannschaft u Češkoj se uglavnom gledalo negativno, kao na organizaciju koja želi povrat imovine i ukidanje Benešovih dekreta. Od kad je na čelu udruženja Bernd Posselt stvari su se donekle počele mijenjati, jer je novi lider naglašavao evropsko pomirenje, dijalog, odbacivanje revanšizma i suradnju. Najveća promjena i veliki korak naprijed bila je promjena statuta Landsmannschafta kada je organizacija formalno odustala od zahtjeva za „povratom domovine i imovine“. Prije 20 godina bilo bi nezamislivo da se skup ovog udruženja održava u Češkoj. Međutim, očigledno je da nacionalistički i konzervativni dio javnosti, kao i nereformirani komunisti još uvijek udrugu sudetskih Nijemaca smatraju prijetnjom, a taj strah vješto koriste određeni političari. Podsjećaju da je sudetsko-njemačka stranka Konrada Henleina 1935. godine osvojila dvije trećine sudetsko-njemačkih glasova te da se 1936. podredila Hitlerovom diktatu. Sudetsko-njemačko udruženje pak priznaje da je većina sudetskih Nijemaca pozdravila priključenje pograničnih područja Reichu nakon Minhenskog sporazuma, a u programskoj deklaraciji iz 2015. godine govori i o suodgovornosti za progon protivnika nacizma i za holokaust. Istodobno, međutim, odbacuje poslijeratno postupanje prema sudetskim Nijemcima kao kolektivnu nepravdu.

Sudetske Nijemce u Brno pozvala je spomenuta inicijativa „Meeting Brno“, koja od 2016. godine organizira multi-žanrovski festival usmjeren na dijalog, povijesno pamćenje i pomirenje. Do sada nije bilo nikakvih problema, no ove godine je zabilježeno nekoliko ružnih događaja, od crtanja kukastih križeva na njemačkim grobovima do prosvjeda čeških ekstremista, bliskih fizičkih susreta, naguravanja jedne i druge strane, pravljenja simboličnih barikada, ali bez većih incidenata. Sudeći po medijskim napisima i zapjenjenim diskusijama na društvenim mrežama očekivalo se da će broj prosvjednika i incidenata biti puno veći.

Lider sudetsko-njemačkog zavičajnog udruženja Bernd Posselt u Brnu (FOTO: Radek Mica/AFP)

Benešovi dekreti ostaju netaknuti, sudetski Nijemci i češko građansko društvo biraju zajedničku evropsku budućnost. A s druge strane, dok su se bojovnici na društvenim mrežama, karikaturalni ekstremisti i domoljubi na prosvjedima, kao i pojedini mediji bavili nepostojećim problemom sudetskih Nijemaca, Babišova vlada kopira zaostavštinu Viktora Orbana i napreduje u gaženju civilnog društva. Pored plana ukidanja pretplate javnim medijima i financiranja iz proračuna gase se vladine agencije ili ih se premješta pod ministarstva. Tako im se smanjuje neovisnost što direktno utječe na socijalnu inkluziju ugroženih skupina i na njihova manjinska i ljudska prava.

„Svijet oko nas pun je mržnje, straha i podjela. Pomirenje nije slabost, već nešto što nas može pokrenuti naprijed. Zato je važno što se događa u Brnu. Festival 'Meeting Brno' prvi put je pozvao Udruženje sudetskih Nijemaca na teritorij Češke. Unatoč protivljenju dijela političara i javnosti, događaj se održao. Umjesto agresije i mržnje, trebamo dijalog i nadu“, izjavila je Gabriela Svárovská, zastupnica Zelenih i kći čovjeka koji je dio ratnih godina proveo u koncentracijskom logoru Sachsenhausen.

Spisateljica Tučková podsjeća na pozitivne promjene kroz koje je posljednjih godina prošla Udruga sudetskih Nijemaca, smatra da im treba omogućiti posjete prvotnoj domovini kako bi se podsjetili na drugi korijen svog identiteta.

„Netko gradi barikade, netko crta svastike na spomen-obilježju na grobu žena, djece i staraca koji su bili žrtve brutalnog progona iz Brna. Ali postoje i oni koji žele podsjećanje na rat i poslijeratno nasilje pretvoriti u zajedničku budućnost. Drago mi je da, iako u medijima to tako ne izgleda, ovih potonjih ima više“, napisala je Tučková na Facebooku.

U razgovorima za češke medije lider Udruženja sudetskih Nijemaca Bernd Posselt izjavio je kako je očekivao više prosvjednika, ali kad je vidio ljude sa svastikama, ruskim zastavama ili s natpisima o panslavenskom arijskom pokretu zaključio je da su u pitanju ostaci prošlosti, djelomično nacionalisti, djelomično fašisti koji druge ljude nazivaju fašistima, komunisti i čudni elementi slavenskog ekstremizma.

„Ne viđam često takvu skupinu pristaša raznih ideologija prošlosti. Potpuno su isti i zanimljivo je da su usko povezani. Stranka takozvanih Automobilista sjedi s gospođom Le Pen, Orbánovim ljudima, Slobodarskom strankom Austrije i sličnima u frakciji u Europskom parlamentu koja sebe naziva Patrioti za Europu. Ali ih zovu Putinisti za Europu. Postoji još desnija frakcija, SPD gospodina Okamure koji sjedi zajedno s AfD-om, i zanimljivo je da smo napadnuti s obje strane. Za AfD sam izdajica i marioneta Čeha jer promoviram pomirenje s Česima, a za ljude Okamure sam revanšist. Kad vidite da nas obje stranke napadaju, a onda organiziraju zajedničke događaje, sjede u istoj frakciji u Europskom parlamentu i politički su i materijalno međusobno povezani, ne možete se ne čuditi“, ističe Posselt.

Inače, službeni moto susreta bio je „Alles Leben ist Begegnung“ – „Cijeli život je susret“.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Radek Mica/AFP

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.