Audi, Mercedes, Zastava, nepoznato...

Silvija Šesto

22. srpnja 2013.

Audi, Mercedes, Zastava, nepoznato...

„Audi, Mercedes, Zastava, nepoznato, Citroen, Kia, nepoznato...“. „Plavi, plavi, srebrni metalik, bijeli, crveni, plavi …“ Znate li kako izgleda dvadesetpetkilometarska kolona? Što se događa u naplatnoj kućici? Mišo je završio srednju veterinarsku i zna kako izgleda umoran konj. Poput njega. Ne sviđa mu se ono što radi. Osjeća da ludi. Ruka mu je neprestano u pogonu. Registrira samo poneki automobil, boju i lice. Ludi. Čeka prvu priliku. Neki BMW-e zaustavlja policija. Trči u alatnicu i uzima sjekiru. Sjeda na radno mjesto. Ususret mu stiže žuta buba i u njoj zanosna brineta


(FOTO: Nacional.hr)

- Audi, Mercedes, Zastava, nepoznato, Citroen, Kia, nepoznato... - kraj Miše je prolazila rijeka automobila.

- Plavi, plavi, srebrni metalik, bijeli, crveni, plavi - obično su se sve boje slijevale u sivu. Osobito kad je bio umoran, a bio je umoran kad se gurao mijenjati Slavka. Svjež na poslu, a Slavko je ko za ludo skoro pa svake subote imao neku svadbu. A subotom je bilo pravilo: krkljanac, osobito za vrijeme turističke sezone. Našli bi oni već neku zamjenu, al se ovaj u početku stvarno nametao sve dok ga zbog toga nisu svi počeli koristiti. Kad god je trebala kakva zamjena evo ti Miše.

- I ja moram na svadbu!

- Rodila mi se kćer!

- Dolaze mi punica i tast na ručak! - kao da je govorio gluhom dobro jutro.

- Krivo stari moj - jednom mu je očitao bukvicu Žac. - Trebo si se otpočetka ispravno postaviti. Dečki ko dečki. Iskoriste svaku priliku, a ti si, stari moj, ispao prava prilika.

Ni u snu ne bi pomislio da će pola svog života, ma cijeli život, provesti u dva kvadrata jebene naplatne kućice.

- Radit ću još neko vrijeme, a onda ću smislit neku pizdariju.

Lijeva mu je ruka otišla u pizdu materinu. Treba izdržati stalno je držati na otvorenom, i po suncu i po kiši, i po zimi i po ljeti. Šaka mu je bila podložna raznim infekcijama. Novac je prljava stvar, a u njegovoj ruci gnijezdila su se razna, prljava sranja. Najodvratnije su bile tople kovanice koje bi vozači obično držali u ruci od automatskog djelitelja potvrda.

Znate li kako izgleda dvadesetpetkilometarska kolona? Što se događa u naplatnoj kućici? Mišo je završio srednju veterinarsku i zna kako izgleda umoran konj. Poput njega. Ne sviđa mu se ono što radi. Osjeća da ludi. Ruka mu je neprestano u pogonu. Registrira samo poneki automobil, boju i lice. Ludi. Čeka prvu priliku. Neki BMW-e zaustavlja policija. Trči u alatnicu i uzima sjekiru. Sjeda na radno mjesto. Ususret mu stiže žuta buba i u njoj zanosna brineta. Oči joj se ne vide. Naočale izrazito velikih okvira doimlju se poput mušjih. Muha za volanom. Mišo uzima sjekiru i desnom rukom zamahuje prema svojoj lijevoj. Sječe je, ali nedovoljno. Krv lipti, svi trče prema Miši. Krvari neutješno. Pada u nesvijest. Još ne dovoljno. Budi se. Izgovara:

- Muha! Muha!

- Lud je, jebote. Uvijek je bio čudan. Mijenjo je svakog. Nije normalan! - viče Ljubo iz susjedne kućice za kamione.

- Drž ga! - Ljubo, Jozo i medicinski tehničar odvlače ga u kola hitne pomoći. Ljubo ga zamjenjuje. Nema se puno vremena za dogovore. Kolona ne može čekati. Ionako već čeka. Posljedice incidenta su brzo sanirane. Ne prelaze okvire rekla kazala očevidaca u što ulazi nekoliko desetaka automobila i osoblje naplatnih.

- Kamioni su mila majka. Veći su i manje ih je! - Ljubo opsuje u sebi i skine sandale s nogu.

Silvija Šesto ("Ester i bageri")

Lupiga.Com