Kinezi u demokraciju bez demokracije

Ivan Kegelj

8. studenog 2002.

Kinezi u demokraciju bez demokracije

U Pekingu, u dalekoj Kini, prostom pogledu nedostupnoj kako s Balkana tako i iz Mitteleurope, održava se šesnaesti (brojkom - 16.) kongres kineske Komunističke partije, nezanimljiv po svemu osim po sitnici da bi odluke koje donesu crveni Kinezi mogle utjecati na cjelokupnu sliku politike koja se vodi na majčici zemlji

Kako bilo, Kongres je otvorio kineski premijer i rekao nešto što će starijim Lupežima zvučati poznato - Trebamo zadržati vodeću ulogu komunističke partije i osigurati da komunisti ostanu vodeća snaga u zemlji.
Kao s nekih davnih kongresa, gdje su izvjesni ljudi koji danas sastanče i vode brigu o demokraciji također naglašavali da bi partija na čelu sa Šabanom trebala ostati vodeća snaga u zemlji. 
Ali ostavimo naše velike (vidi Anto Đapić) i male (vidi Ivica Račan) demokrate da gnoje domaju politikama i vratimo se Kinezima.
I slušaj vamo - kineski premijer između ostalog naglasio je potrebu "promidžbe reformi političkih institucija i razvoja demokracije (sic!), uz istovremeno poboljšanje zakonodavstva".
Nakon kratke lamentacije o nebeskom daru demokracije prvi čovjek kineske komunističke partije vratio se na domaći teren, gdje unatoč sve češćem spominjanju demokracije, vlada apsolutizam i jednoumlje.
Za Kinu je odbacio višestranačku demokraciju zapadnog tipa, ali i citirao Mao Zedonga, spominjući "cvjetanje sto cvjetova i natjecanje sto škola mišljenja".
Nakon kratkog pacifističkog uvoda pozvao je na iskorjenjivanje "kultova zla", misleći valjda pri tom na zabranjenu vjersku sljedbu Falun Gong, te rekao  kako je potrebno održati potpunu dominaciju stranke nad vojskom. Ivica, zvuči li poznato?
"Treba zadržati potpuno upravljanje partije nad oružanim snagama i slijediti kineski put stvaranja elitnih trupa", upozorio je premijer pozivajući na  na modernizaciju vojske.
Preko dvije tisuće izaslanika, koji će s kongresa otići tek za sedam dana (šta bi, nije to sastanak Lupige), za to vrijeme frenetično je pljeskalo svom vođi, te se koncentriralo za orkestrirano biranje centralnog komiteta, koji će opet
glasati za novo vodstvo stranke (čitaj partije) i zemlje (čitaj Kine) za sljedećih pet godina.
Nakon ovog kongresa isti komunisti srest će se tek za pet godina, kad se održava slijedeći kongres sljedbe kojoj je nekad, doduše na drugom djelu svijeta, pripadao i naš otac nacije, jedan stari general, novoizabrani premijer, kao i većina političara koji danas u Saboru laprdaju o demokraciji. Vuk je definitivno promijenio dlaku. A ćud - o tome neka sude drugi.