KREĆEMO U PETAK: Treće izdanje „Priča iz regije“ – europski san

Osnivači Europskog projekta sanjali su o ujedinjenoj Europi: kontinentu mira, solidarnosti i zajedničkog prosperiteta. Europa bez granica i podjela, s bogatom raznolikošću svog stanovništva. Europa koja će biti "jača zajedno".

Da li Europljani danas njeguju ovaj san? Kakva su njihova stajališta u trenutku kada je europski san nekim zemljama više nalik noćnoj mori? Europski skepticizam uzima sve više maha, potpomognut odlaskom Velike Britanije iz Europske unije. U mnogim zemljama se pojavljuju ultranacionalistički pokreti. Što sve ovo znači za budućnost Unije, u vremenu ogromnih izazova koji zahtijevaju veću i zajedničku suradnju (klimatske promjene, migracije), a ne razdor?

Dok se raspravlja o budućnosti Europe, inicijativa "Priče iz regije" posebno je aktualna. Demokracija najbolje funkcionira onda kada se čuju različiti glasovi. Ova inicijativa dijeli glas ljudi iz zemalja koje su već članice Unije, kao i iz zemalja koje su već dugo na "listi čekanja".

Priče iz regije

U trenutnim uvjetima ekonomske i zdravstvene neizvjesnosti, građani Europe traže nešto konkretno čega se mogu držati; vizija za budućnost koja uzima u obzir njihove brige, način života i vrijednosti. Europski san, vođen temeljnim principima EU - demokracija, inkluzija, ekonomski liberalizam - još uvijek može ispuniti tu prazninu. Međutim, ova se vizija može ostvariti samo ukoliko europski lideri shvate da bez plana za budućnost ne može biti izlaza iz neizvjesnosti sadašnjosti.

Počinjemo u petak (29.01).

Treće izdanje “Priča iz regije” provode makedonska Res Publica i Institut za komunikacijske studije iz Skoplja, u suradnji sa crnogorskim portalom PCNEN i partnerima iz Albanije (IDM), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Ne Davimo Beograd), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), Bugarske (Sega.bg), Grčke (Macropolis) i Slovenije (Had).

Inicijativu "Priče iz regije" provodi Institut za komunikacijske studije u okviru projekta "Poveži točke: poboljšane politike kroz građansko učešće" uz podršku britanske ambasade u Skoplju.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

broj komentara: 3

Komentari

b prije više od 3 godine
... Europski san, vođen temeljnim principima EU - demokracija, inkluzija, ekonomski liberalizam ...

Liberalizam je zajednički naziv za političke ideologije koje se zalaže za kapitalističko državno uređenje kojemu je cilj što je moguće veća sloboda pojedinca postignuta kroz demokratski proces pod zaštitom pravne države.

Ak je to definicija nije ni cudo sto su lijevi potpuno iskorijenjeni
Verena prije više od 3 godine
Manifestacije nacionalizma mogu po spoljasnjim obiljezjima da se razlikuju,ali sustinski ostaju isti.Nacistička Njemačka je počivala na tvrdnji da je cijeli svijet protiv nje,te da svijet zeli da je ukine.
Gotovo u dlaku isto,danasnji europski nacionalizmi,počivaju upravo na toj paranoicnoj tvrdnji.
Svaka raspra o fasizmu i nacionalizmu se zatvara psihotičnom pričom o neprijatelju koji zeli dokinuti slobodu i demokraciju.
To je jedna tužna i uzaludna priča koja nikada ne zamire,jer se uvijek nadje dovoljan broj poklonika,nesposobnih da temeljem činjenica( kojim ne raspolazu,jer nemaju znanja),objasne pojave u društvu.
U svemu učestvuje drzava,raspirujući putem institucija paranoični i imaginarni strah o nestanku drzave,protiv koje su svi,pa je zato potreban neupitni patriotizam.Točnije,ono što drzava smatra patriotizmom.
Tuzno je što ovo prolazi kod dijela gradjana,koje drzava tretira kao gradjane s posebnim potrebama.
Da nije tako,ne bi s lakoćom plasirala priče o ugrozbi Hrvatske,neupitnosti Domovinskog rata, laznoj povijesti,fasizmu koji se prikazuje kao antifasizam.
Dodirne točke sa obiljezjima fasima( Ecco),nisu nimalo slucajne.
Verena prije više od 3 godine
Na području Hrvatske ustrojen je 71 partizanski odred i 64 brigade, više nego u ostalim dijelovima jugoslavenskog pokreta zajedno. Od 30 divizija NOVJ-a - 18 ih je bilo hrvatskih, od 11 korpusa - 6! Od rujna 1942. Hrvatska je imala razmjerno najrazvijeniji partizanski pokret u Europi, s nacionalnim sastavom od oko 80 posto Hrvata i 20 posto Srba.
Konkretno,antifasizam u Hrvatskoj je porazen na izborima 1990. Ii zamijenjen retrogradnim,nacionalističkim sustavom.Isto se dogodilo u cijeloj bivsoj Jugoslaviji.
Nacionalne stranke svoju aktivnost su bazirale na reviziji antifasizma,odnosno,reviziji povijesti,u kojoj je doslo do gotovo potpunog zatamnjenja perioda od 1941-1990.Organizirani su okrugli stolovi,"strucni" kongresi,tv emisije dijaloškog tipa,sve sa jednim ciljem: izvrsiti rekonstrukciju povijesti,stvoriti novu proslost,osporiti povijesne činjenice,pa čak i svojevoljno tumačiti dokumente.Sve se ovo istodobno odvija u obrazovnim ustanovama,u kojim se odgajaju generacije mladih ljudi koji ništa ne znaju,a cije obrazovanje počiva na mitu i lazi.Na lazi da su fasisti bili antifasisti.
Nastavlja se stalnim ponavljanjem tvrdnje da zrtva ne moze biti krvnik i zločinac( mantra koja otupljuje mozak),mada je potpuno jasno da je zlocin-zločin,ma od koga dolazio.
Ruše se ćirilične ploče,ne poštuje odluka Ustavnog suda,cak se mora otrpjeti premijerova opaska da je ZDS u odredjenim prilikama dozvoljen.Vrši se postrojavanje crnokošuljaša,prisutni su na obljetnicama,cak se dogadja i teroristička akcija,zbog nezadovoljstva,po njihovom mišljenju,nedovoljnom radikalizacijom.
Je li Hrvatska fasistička zemlja? Ne ne moze se generalno reci,ali da ima mnogo elemenata fasizma,istina je.
Za mene nije pitanje je li fasisticka ili ne,već,zasto se jedan dio gradjana Hrvatske ,stidi svog antifasizma.