Na inicijativu aktualnog ministra gospodarstva Ante Šušnjara nuklearna energija vratila se u domaću energetiku na velika vrata. Razmatraju se lokacije buduće nuklearke, „odmjeravaju“ mali nuklearni reaktori (SMR) kao moguća alternativa elektrani, bilježe sastanci s mogućim inozemnim isporučiteljima opreme i radova. No, ono što mnoge Zagrepčane na temu nuklearne energije vjerojatno najviše zanima, jest odgovor na pitanje kada će nisko radioaktivni nuklearni otpad koji se godinama zbrinjavao u Zagrebu, na Institutu Ruđer Bošković i na Institutu za medicinu rada biti maknut iz grada. To pitanje zasad ostaje bez odgovora.

Prema službenim Vladinim izvješćima, naime, skladišta institucionalnog radioaktivnog otpada na Institutu Ruđer Bošković (IRB) i na Institutu za medicinu rada (IMR) trajno su zatvorena. Na tim adresama uskladištio se radioaktivni otpad ukupne zapremine oko 12 kubičnih metara, od čega oko deset kubičnih metara na IRB-u, onoga što je nastalo u medicini, industriji, znanosti, vojsci i iz drugih izvora. 

Otkako skladišta na IRB-u i IMR-u ne rade, radioaktivni otpad se skladišti tamo gdje nastaje. Budući da je Zagreb i središte otprilike polovice industrije u državi, kao i svih najvećih bolnica, dobar dio nisko radioaktivnog otpada nastavlja se skladištiti u gradu podno Sljemena, ali na različitim lokacijama.

Prema procjenama iz državne Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva, količina institucionalnog nisko radioaktivnog otpada do 2060. godine bit će oko deset puta veća od količine koja se trenutno nalazi u IMR-u i IRB-u. Iz potonjeg dokumenta proizlazi da bi se sav niskoradioaktivni nuklearni otpad koji je nastao u Hrvatskoj u posljednjih 60 godina trebao zbrinuti u zamišljenom Centru za zbrinjavanje nuklearnog otpada u Čerkezovcu kod Dvora na Baniji, u neposrednoj blizini rijeke Une i državne granice s Bosnom i Hercegovinom. To znači da bi se otpad s IRB-a i IMR-a trebao transportirati u Čerkezovac. No, veliko je pitanje kada bi se to moglo dogoditi.

Neposredno u blizini Dvora planiran je Centar za zbrinjavanje nuklearnog otpada (FOTO: Lupiga.Com)

Kao prvi značajniji korak prema formiranju Centra za zbrinjavanje nuklearnog otpada u Čerkezovcu Hrvatski sabor krajem prošle godine usvojio je na prijedlog Vlade Zakon o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada koji je nakon objave u Narodnim novinama i stupio na snagu. 

„Sukladno Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, nakon izgradnje u Centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada će se zbrinjavati institucionalni radioaktivni otpad i iskorišteni izvori podrijetlom s teritorija Republike Hrvatske te polovica niskog i srednje radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško“, navodi se u Vladinom obrazloženju spomenutog zakona. 

U istom dokumentu Vlada je kao prvi naredni korak u smjeru izgradnje Centra u Čerkezovcu navela izmjene prostornih planova. Naime, potrebno je donijeti Državni plan prostornog razvoja Republike Hrvatske koji je najavljivan za kraj ove godine, ali je već u najavi naišao na niz negativnih reakcija u javnosti zbog velikih ovlaštenja koja se daju središnjoj državi u odnosu na lokalne sredine po pitanju prostornog uređenja. Ipak, Vlada u spomenutome obrazloženju podsjeća kako je postojećim Programom prostornog uređenja države Trgovska gora, u podnožju koje je bivša vojarna u Čerkezovcu koju se namjerava prenamijeniti u centar, navedena kao prostor na kojem je moguće zbrinjavati radioaktivni otpad. Drugim riječima, moguće je da će se u izgradnju centra kod Dvora krenuti i bez donošenja Državnog plana prostornog razvoja Republike Hrvatske.

Ulaz u Čerkezovac (FOTO: Lupiga.Com)

Prema ugovoru sa Slovenijom o ulaganju, izgradnji i razgradnji nuklearne elektrane Krško (NEK), podsjetimo, Vlada je u obavezi polovicu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz nuklearke zbrinuti, no ni to ne čini. Naša polovica otpada iz Krškog skladišti se u Sloveniji. Ovdje vrijedi napomenuti da važeći sporazum sa Slovenijom nalaže Hrvatskoj da od 2028. godine svoju polovicu otpada zbrinjava na svom teritoriju. Slovenija je, podsjetimo, 2012. godine donijela odluku da se životni vijek NEK-a produlji do 2043. godine. 

U razmatranju brzine kojom će se ići u izgradnju Centra u Čerkezovcu treba voditi računa i o tome da je hrvatska vlada 2020. godine zaprimila službenu opomenu Europske komisije zbog neispunjavanju zahtjeva iz pripadajuće Direktive o zbrinjavanju radioaktivnog otpada, a ta je opomena Banskim dvorima ponovljena i 2024. godine. Sve u svemu, Hrvatska nema još puno vremena pripremiti sve što je potrebno kako bi 2028. godine počela zbrinjavati polovicu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Krškog na svome teritoriju. Ako joj ne pođe za rukom ispunjavanje te obveze, na pomolu su financijske sankcije EU i povećani troškovi zbrinjavanja u Sloveniji. 

Hrvatska bi od 2028. godine trebala zbrinjavati polovicu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Krškog na svome teritoriju (FOTO: Flickr/Matjaž Mirt)

Ukoliko činjenica da se opasni otpad skladišti nedaleko centra Zagreba (Institut Ruđer Bošković je u Bijeničkoj cesti, tik uz južnu stranu mirogojskog groblja, dok je Institut za medicinu rada na Ksaveru, petstotinjak metara sjeverno od Zvijezde) potiče pitanja o njegovu dugoročnom zbrinjavanju, valja računati s podatkom da je moglo biti i gore. Naime, prema odluci Vlade RH iz 2009. godine, IRB je bio nominiran kao središnje nacionalno skladište nisko radioaktivnog otpada. Međutim, zbog protivljenja javnosti i nemogućnosti postizanja dogovora s upravom Instituta, odluka Vlade RH nije provedena i povučena je već 2010. godine. Iako Vlada nije predvidjela skladište IRB-a kao trajno, već kao privremeno rješenje za skladištenje nisko radioaktivnog otpada, u odluci o nominiranju IRB-a za središnje nacionalno skladište nisko radioaktivnog otpada nije bilo navedeno koji bi to bio rok za privremeno skladištenje. Među ostalima, protiv nominiranja IRB-a za privremeno skladište nisko radioaktivnog otpada bila je Zelena akcija koju je u to vrijeme vodio aktualni zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.

Zelena akcija je i nedavno pred Ministarstvom gospodarstva upozorila na zazivanje nuklearne energije (FOTO: Zelena akcija)

Inače, skladište IRB-a za radioaktivni otpad izgrađeno je 1967. godine s namjenom pohranjivanja radioaktivnog otpada koji se stvara na samom institutu. Kako se s vremenom u skladište počeo dopremati i radioaktivni otpad iz nekih drugih institucija, kapacitet je postao nedostatan te je proširen 1987. godine. Uz postojeću prostoriju od 62 kubična metra izgrađena je i nova prostorija za skladištenje volumena 73 kubična metra, a iznad nje i prostorija za obradu i razvrstavanje radioaktivnog otpada. Na IRB-u radioaktivni otpad ne odlaže se od 2013. godine, dok je istovrsno skladište na Institutu za medicinu rada zatvoreno 2006. godine.

Na razmjere razlike nisko radioaktivnog otpada koji nastaje u nuklearnoj elektrani Krško, a koji će morati preuzeti Hrvatska, u odnosu na istovrsni otpad koji nastaje u domaćim institucijama ukazuje svojedobno izlaganje predstavnika Ministarstva unutarnjih poslova Žarka Katića u Saboru krajem 2022. godine. Prema Katićevim riječima, u zamišljenom domaćem centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada skladište bi trebalo zauzimati površinu od 1400 kubičnih metara kako bi primilo količine iz Krškog. Katić je objasnio kako se u domaćim privremenim skladištima za nisko radioaktivni otpad zbrinute tvari nalaze u posebno dizajniranim spremnicima čije su stjenke punjene betonom i olovom jer služe kao štitovi od zračenja. Prema istome izvoru, zidovi privremenog skladišta građeni su od debelog sloja betona i cigle zbog dodatne zaštite. U krugu deset metara od skladišta zabranjen je pristup neovlaštenim osobama, a to ujedno predstavlja i granicu na kojoj je brzina doze ionizirajućeg zračenja jednaka prirodnom zračenju.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Ronny Hartmann/AFP

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.