Trenutno je aktualan Ognjen Šimić. Navodno je doktor, a nadam se samo trenutno. Naime, pružit ću vam šansu da ispunite svoju građansku dužnost, baš kako ju je ispunila i jedna hrabra žena koja se nekad bavila rukometom, a danas nam pomaže da bismo svi bolje živjeli. Naime, moja obitelj je također potplatila dotičnog doktora sa 'samo' 1.000 CHF. Ipak, obitelj ni ne pomišlja javiti se za svjedoke, pa zato vi prijavite mene

Naime, nisam vam još nikada spomenuo da i ja imam oca, ali ne sumnjam da ste i očekivali tako nešto, jer je to uobičajeno. E, ali nisam vam zato spomenuo ni da je njega operirao spomenuti brojač novčanica, i to 08. 12. 2003. godine. Tada sam čuo 'da se priča' o tome kako mu treba dati svoje novce na brojanje, da bi se kod njega što prije obavilo to za što je on, navodno, veliki stručnjak.

Ono što tada još nisam čuo je to da je i moj otac dao svoj prilog za poboljšanje cirkulacije u prstima dotičnog brojača novca. No, kažu da nikad nije kasno. A nije, jer je moj otac (I. M.) oženjen za moju majku (R. M.), s kojom se nekad čak i čujem preko telefona kad nisu u Zagrebu, gdje inače žive. Prenijet ću vam sada što vjernije jedan dio iz našeg prošlotjednog telefonskog razgovora.

Majka: "... pa normalno da smo mu i mi platili. Dali smo mu hiljadu švicarskih franaka, nismo imali više. Imala sam samo po sto franaka, pa kad sam to složila u kuvertu, izgledalo je da ima puno više." (majka se nasmijala, još uvijek sretna što su 'jeftino' prošli)

Glober: "Ovo mi je prvi glas da ste dali novce! Sad ćete se i vi javiti za svjedoke, nadam se!?"

Majka: "Ma, daj ne pričaj gluposti! Imamo mi svojih problema ..." (čuje se zvuk upaljača 'klik, klik', to majka pali cigaretu, valjda zbog tih nekih njihovih problema)

Glober: "Čuj, onda vas moram ja prijaviti ..."

Majka: "Daj prestani, nemam ja živaca za sve ovo ..."

Tako je, uglavnom izgledao zadnji dio tog našeg telefonskog razgovora. Nešto kasnije smo se opet čuli. Ponovio sam pitanje, ali joj se nije dalo vraćati na 'staru' temu, pa sam ju zatražio da mi da oca na telefon. Nije odmah pristala jer je rekla da neka ga ne uznemirujem s tim stvarima, ali kako sam se smješkao ipak mu je proslijedila slušalicu. Znao sam da ga mogu slobodno 'uznemiriti' jer je on čvrst momak, pogotovo sada kad mu je vrhunski stručnjak obavio sve što je trebalo. No, kako su moji razgovori s ocem tradicionalno rijetki, kratki i nezanimljivi (dok su s majkom podjednako rijetki, ne predugi, ali zbog 'klik, klik' varijante nešto zanimljiviji), navest ću ovdje samo njegovu završnu rečenicu, koja glasi:

Otac: "... nemoj ti ništa prijavljivati, jer ćemo mi reći da lažeš."

Dakle, sada možete pomisliti da čitate ono što piše, barem po nekima, lažljivac. Kada mi takvu karakteristiku žele pripisati oni koji su me 'napravili', ne preostaje mi ništa drugo nego da šutim. Zato i šutim cijelo vrijeme dok pišem ovaj tekst.

Zbog svega što sam naveo, predlažem da netko tko ovo pročita - prijavi mene! Želim da me prijavite jer nisam prijavio one koji su mi sami rekli da su napravili ono što će negirati da su napravili, ako prijavim da su to napravili. Time su mi vezali ruke po tom pitanju. Ali zato vaše ruke nisu vezane kad je o ovom konkretnom slučaju riječ. Potrebno je samo da poželite ispuniti svoju građansku dužnost i tako pomognete sebi, meni ...