Budući da Lupigina slovenska ispostava (čitaj: Ventura i TB) od pretjeranog slavljenja žute slovenske zvjezdice na europskom barjaku ne stiže o tom povijesnom događaju nešto i napisati, donosimo vam komentar slovenskog ulaska u europsku obitelj od strane jednog Spliće - Đermana Senjanovića Ćiće (usput, očekujte uskoro nešto o ovoj tematici i od Lupeža, i to sa lica mjesta)
"(...) Ne znan za vas, ali ja Sloveniju još uvik ćutin ka ništo moje. Ka dil mladosti, dil ditinjstva. I strašno mi je žaj kad osjetin niki animozitet, niku netrpeljivost, niku ljubomoru, zavist. Žaj mi je kad se stvara niki umjetni rivalitet. Slovenija nan je susidna država, a sa susidima vaja bit u dobre. A to šta susid dikod malo žešće pusti radijo, šta mu voda sa sušila kapje po tvome balkonu ili šta ti nije vratija petrsimul, to nije razlog za prekid komunikacije ili za žešćenje. Pa kad se takvome susidu ženi sin, nećemo zatvorit škure i unutra govorit kako mu je cura ka raža, nego vaja izać na ponistru i podilit s njima sriću.
Đermano Senjanović Ćićo , "Teletina", Slobodna Dalmacija, 02.05.2004.
P.S. Tko još nije upoznat sa Ćićinom likom i djelom, neka klikne na ovih sedam znakova XOXOXOX .
