STUDENTI FILOZOFSKOG: Vlada ne nudi besplatno obrazovanje, nego slijedi ideje Ive Sanadera

Ivan Kegelj

25. rujna 2012.

STUDENTI FILOZOFSKOG: Vlada ne nudi besplatno obrazovanje, nego slijedi ideje Ive Sanadera

Plenum Filozofskog fakulteta javnosti je uputio svoju izjavu u kojoj jasno i glasno demantira navode resornog ministra Željka Jovanovića koji tvrdi da je aktualna Vlada svojim odlukama studentima omogućila besplatno školstvo. Studenti Filozofskog fakulteta upozoravaju da to nije točno, odnosno da Vlada Zorana Milanovića samo nastavlja slijediti ideje Vlade Ive Sanadera i nastoji ih što efektnije provesti u praksi. Želimo poručiti, pišu studenti, da se modelom koji promovira MZOS i Vlada RH ne ostvaruje potpuno javno financirano obrazovanje


Plenum Filozofskog fakulteta (FOTO: Net.hr)

Izjava za medije, 25. rujna 2012.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u svojoj politici prema studentskoj populaciji kao i modelu financiranja javnih sveučilišta nastavlja revno slijediti ideje prethodne administracije i što efektnije provoditi ih u praksi.

To je pokazala i odluka Vlade RH od 2. kolovoza 2012. o još jednom aranžmanu olako nazvanom “besplatnim obrazovanjem”. Međutim uzalud ponavljana floskula ministra Jovanovića studentsku populaciju naviklu na mesijanske figure i poruke sa Svetica nije uvjerila u konačno ostvarenje onoga za što se borimo protekle četiri godine.

Jasno i glasno, kao i kolege na drugim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, želimo poručiti da se modelom koji promovira MZOS i Vlada RH, a Senat Sveučilišta u Zagrebu odlukom 11. rujna uvodi u praksu, ne ostvaruje potpuno javno financirano obrazovanje, nego se konačno fiksira prijedlog nastao još u vremenu Primorčeve administracije o naplaćivanju ECTS-bodova za sve one koji ne uspiju zadovoljiti uvjet od 55 bodova ostvarenih u protekloj akademskoj godini. Riječ je o još jednoj od varijacija na temu naplaćivanja školarina i ne bitno socijalno osjetljivijem modelu od ostalih prijedloga koji su periodično izlazili iz raznih povjerenstava proteklih godina.

Dodatni je nedostatak predloženog modela svjesna neusklađenost s različitim izvedbama bolonjskog režima studija i kurikulumima gdje pojedini kolegiji nose i dvoznamenkasti broj bodova, kao i neusklađenost sa socijalnom slikom društva u kojem su studenti primorani tijekom studija raditi na vrlo često potplaćenim poslovima. Tobožnja sloboda koja je data upravnim tijelima sveučilišta u primjeni ovog modela neizbježno vodi slobodi tržišnog natjecanja i rasta cijene ECTS-a.

Rektor, Senat Sveučilišta, "legitimni" studentski predstavnici i, u konačnici, dekani sastavnica tobožnju “krhkost” vlastite pozicije prema državi odlučili su riješiti jednostavnim i uvijek provjerenim zadiranjem u studentski džep, umjesto da javno daju do znanja da ih je, kao i bezbroj puta dosad, izvršna vlast o čijim subvencijama ovise - ucijenila. Po takvom su ustaljenom scenariju javna sveučilišta pribjegla praksi već inauguriranoj na državnoj razini – politici fiskalnog opstanka na račun redovnih platiša jedne socijalne kategorije, što su u ovom slučaju studenti.

Socijalna politika vlade Kukuriku koalicije politika je kontinuiteta s prethodnom vladom kako u konkretnim potezima samog ministra obrazovanja tako i u kadrovskoj politici unutar MZOS-a. Ministru Jovanoviću ipak se treba odati priznanje za taktički smišljenije provlačenje kroz birokratske kanale i izbjegavanje šlampavosti svoga prethodnika čiji je mandat neslavno završio rušenjem triju zakona iz znanosti i visokog obrazovanja. Aktualni ministar na takvoj strategiji može, vjerojatno, zahvaliti svojim opsluživačima savjetničkim uslugama koji su iz drugih redova služili i njegova prethodnika, a svoj su zanat ispekli kod šefova poznatih po razradi stretegija medijskog monopola, šurovanju s financijskim i političkim elitama te makinacijama s nekretninama planski uništavanih industrija.

Fragmentacijom Fuchsove regulative na više predzakonskih radnji i odluka Jovanović stvara uvjete u kojima će u praksu provesti sve ideje prethodne postave i raskričiti put potpunoj komercijalizaciji visokog obrazovanja. Spomenuta odluka o subvenciji u participaciji troškova studija samo je prvi korak u izgradnji novog modela kako financiranja sveučilišta tako i studentskog standarda na kojem se proteklih mjeseci aktivno radilo u povjerenstvima MZOS-a, a čiji će ishod biti rezanje javnog financiranja u trenutku sve većeg rasta socijalne nejednakosti u društvu.

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i ovoga će puta ustati protiv politike podfinanciranosti visokog obrazovanja i modela naplaćivanja ECTS-bodova čija će cijena rapidno rasti idućih godina, ovisno o očekivanim smanjenjima državnih izdataka. Podržavamo studentske glasove nezadovoljstva donošenjem novog modela participacija u zadnjim danima jesenskih rokova što je dosad nezabilježen potez nadležnih zbog kojih veliki broj studenata nije bio upoznat s uvjetima pod kojima upisuje sljedeću akademsku godinu. Od Sveučilišta očekujemo da sintagmu “akademske zajednice” prestanu koristiti samo u folklorne i prigodničarske svrhe, nego da napokon naprave poteze kojima najbrojniji i socijalno najosjetljiviji dio te zajednice neće uzimati u obzir tek kao obračunsku jedinicu. U suprotnom će studenti Filozofskog fakulteta pribjeći legitimnim mjerama otpora takvim politikama, kao što su činili i dosada

Plenum Filozofskog fakulteta

Lupiga.Com