Sendvič za 10 osoba
Tata Branko
07. 02. 2003.
Opet si pozval društvo, a da mi nisi rekao na vrijeme. Što ću sad skuhati, nervira se moja supruga Nada. Ja se lica kamena u sebi smješkam i hladno procijedim: ništa. Ko ih šiša, to su frendovi, a ne japanski car sa svitom. Pa što ćeš pripremiti, još se jače nervira moja supatnica, a to kao biva ista osoba. Odgovor je isti: ništa. I stvarno ne pripremim ništa. Ženi ništa jasno, a ja brijem fintu da si gosti sami pripreme.
Normalno, gosti su rado ugošćeni, a ne da si sami pripremaju. Prvo ih ponudim kavom, pićem i zanimljivim razgovorom. Za početak, više nego dovoljno. Onda računam na njihovu glad, jer tko se je još najeo prije odlaska u neformalno i dobro društvo? Kad procijenim da je društvo ugrijano, odvedem ih za stol na kojemu je postavljeno:
- 5 francuskih kruhova razrezanih po sredini,
- 0,5 kg narezanih različitih salama,
- 0,5 kg narezana sira po vlastitom izboru,
- 1 tegla kiselih krastavaca,
- 1 tegla šampinjona u octu,
- maslac
- 2 konzerve sardela ili sardelna pasta
- 2 tube majoneze, tuba hrena i gorčice
- zdjela opranih listova meke salate, sviježa paprika, rajčica
i sve ostalo što nađem u kuhinji, a da je jestivo i probavljivo bez težih posljedica.
Na brzinu poredam 5 polovica kruha jednu za drugom i velim društvu: sad ćemo pripremiti jedan sendvič za 10 osoba. Prvi su me puta svi gledali u čudu, ali su brzo skopčali i pola smo ure svi radili najluđi sendvič na svijetu. Svatko je imao ideja i pola smo se ure dobro zabavljali. Od tog 3 metarskog sendviča je svatko rezao koliko mu je odgovaralo.
Pa ti stvarno nisi ništa pripremio, konstatira Nada. Nisam lud, odgovaram samouvjereno i u džepu gužvam listić sa brojem kineskog restorana iz kojeg dostavljaju hranu. Izvukel sam se i ovog puta.
To bi bilo zanimljivo.
Imam to u nekim ribolovačkim knjigama sumnjivih autora. Više bi voljel tvoj, isproban recept.