Danas je 24. studeni, dan kada je velika ptica raširenih krila, prije točno dvadeset i pet godina, odnijela Freddiea Mercuryja na drugu stranu rijeke. Ovaj tekst je sjećanje na njega, njegovu glazbu i njegov Queen.

Jesen je, 1991. godine.

"Ovo je moj posljednji intervju", izgovara u mikrofon. "Ja sam čovjek ekstrema, uhvatit ćeš me u trenucima kada sam nepobjedivo jak ili pak mekan i ranjiv, skoro kao dijete. Ja sam čovjek, moglo bi se reći - nepolovičnih stvari. Na bini igram ulogu iz pjesme, ali kad promijenim kostim, tad sam netko drugi. Kroz umjetnost neću promijeniti svijet, ali u životu je najvažnije biti sretan. Moja muzika je važna, to je moj život, ali da nisam pisao pjesme koje su ljudi voljeli i rado slušali, rekao bih glazbi zbogom i bavio se striptizom ili nečim drugim". Tad se nasmijao, zahvalio i otišao sa pozornice.

Farrokh Bulsara, kako je glasilo njegovo građansko ime i prezime koje je kao izbjeglica iz krvave revolucije u Zanzibaru ponio u Englesku, nastanio se s roditeljima 1964. godine u sjeverozapadnom dijelu Londona. Tu je nastavio sa obrazovanjem, a svoj prvi posao našao je u jednom skladištu u industrijskom dijelu Londona, gdje je teglio gajbe i kutije. Drugi radnici su se izrugivali njegovim naizgled ženstvenim rukama, na što je odgovarao da je to u redu, jer da će se jednoga dana svakako baviti umjetnošću.

Freddie Mercury snimljen 1974. godine (FOTO: devianart)

Da su njegove želje na putu ostvarenja pokazalo se već 1966. godine, kada je upisao grafički dizajn na koledžu u Londonu - položivši prethodno sve školske ispite, brzo i u kratkom roku. Postao je ilustrator.

London je krajem šezdesetih metropola pop kulture i modnog dizajna, što ga ohrabruje u namjeri da otvori butik i paralelno nastavi sa školovanjem. Tu dolazi u kontakt s londonskom scenom i mnogim već poznatim facama sa scene. Radi skice i modne crteže, koje tada još uvijek potpisuje sa Bulsara. Volio je crtati poznata lica s glazbene i filmske scene, svjedočili su tadašnji njegovi poznanici, trudeći se da i svoje talente realizira u takvom jednom svijetu.

Njegov život odredit će nova poznanstva, koja je stekao na koledžu; poznanstva s dvojicom članova budućeg velikog britanskog banda - gitaristom Brianom Mayom i bubnjarom Rogerom Taylorom. Kasnije će im se priključiti i basist John Deacon.

Freddie je u društvu uvijek bio šaljiv, lucidan i pristupačan. Roger je često govorio kako je raditi sa Freddiejem uvijek bilo fantastično i da nikada nije dolazilo do nesporazuma, pa ni tamo gdje su bile prisutne veće različitosti. Puno radeći i provodeći sve više vremena u krugu poznatih londonskih umjetnika, već ga nazivaju Freddie, a i prezime Bulsara se polako gubi u izražaju. Njegov interes za glazbu raste iz dana u dan.

Brian i Roger su već imali band, koji je bio lokalno popularan i zvao se Smile. Međutim, iako je grupa Smile već imala pjevača, Tima Staffella, intenzivna druženja i skup zajedničkih ideja u pisanju i stvaranju, doveo je do toga da je Freddie brzo preuzeo ulogu vokalnog soliste u bandu. Smile je, konačno, te 1969. godine postao - Queen.

Quuen (FOTO: Wikipedia)

Četvorka Freddie, Brian, Roger i John okupljena je i njihove dvadeset i dvije godine predstojećeg zajedničkog rada ispisat će najljepše numere modernog pop-rocka. Prvo okupljanje i izlazak s prvim kompozicijama dočekano je različitim kritikama, što zbog pjesama, što zbog samog imena banda - Queen. Naziv Queen je, naime, bio vrlo in u britanskom građanskom društvu i koristio se kao oznaka za ženskog partnera u homoseksualnoj zajednici. Neki su aludirali i na britansku krunu ili pak tabloidno ismijavali cijelu priču.

Queen je, ipak, uz svoj prepoznatljivi sound i image već zauzeo mjesto na top listama, s pjesmama poput "Killer Queen" i "Stone Cold Crazy". A onda se dogodila velika prekretnica, album "A Night The Opera". Noć opere i Boemska rapsodija iz 1975. godine.

"Bohemian Rhapsody" opsjest će ubrzo radio stanice i klubove i uzeti prvo mjesto na gotovo svim britanskim top listama, a već sljedeći projekti, "A Day at The Races", "Jazz", "News Of The World" ... i svaki sljedeći postaju neizostavni dio svjetske pop-rock kulture. Do 1991. godine, samo u Engleskoj, tiraž prodanih ploča grupe Queen narastao je na 17 milijuna prodanih primjeraka.

Farrokh Bulsara, dječak izbjeglica iz Zanzibara, izrasta u veliko ime svjetskih bina i postaje poznat kao Freddie Mercury.

Njegova prva velika ljubav iz mašte je tako postala stvarna, ali iza velike bine i kulisa Freddie će tih godina tražiti i smisao života i ljubavi u svom privatnom, životnom okruženju. Često je, tih sedamdesetih, s Rogerom išao u jedan butik u Londonu, u posjet dizajnerici Mary Austin. Iz tog druženja rodila se simpatija i veza. Počeli su zajedno izlaziti i već poslije šest mjeseci Mary i Freddie su se preselili u zajednički stan.

Fredie i Mary Austin (FOTO: lionesswomansclub.com)

Živjeli su kao par šest godina, ali se - prema kasnijom ispovijesti Mary Austin - s vremenom počela javljati tjeskoba, a bilo je primjetno i da s njegovom seksualnošću to izgleda nešto drugačije te da je sve više povučen u svoj tajnoviti svijet. Naposljetku je jedne večeri došao u stan i rekao: "Više se ne vidim u tom životu". Priznao joj je da je gay, poslije čega su dugo razgovarali. Mary poslije navodi kako ga je njena reakcija te njena prijateljska podrška i razumijevanje, iako su se već jako dobro poznavali, potpuno iznenadila, i da ga je, kako je rekla - u isto vrijeme oslobodila. Po njenom svjedočanstvu, poslije tog razgovora i tih riječi došlo je do olakšanja i to je opet bio stari Freddie, kakvog je prije poznavala.

Turneje su donosile mnoga poznanstva i simpatije, divlja partijanja, puna razbijanja tabua, a on je bio centralna figura. Međutim, iako je Freddie svoju homoseksualnost intenzivno živio, nikada je nije javno htio potencirati, niti je htio biti simbol tog homoseksualnog miljea. Konzervativni dio javnosti je prema homoseksualcima bio nepravedan i pun nerazumijevanja, a on je htio izbjeći neugodnosti pa je svoj privatni život štitio od javnosti koliko je mogao. Kolege iz banda su mu bili velika podrška.

S kraja sedamdesetih, pa do sredine osamdesetih, živi između New Yorka i Münchena, gdje je dijelio stan s austrijskom glumicom Barbarom Valentin, iz kojeg je odlazio u poznatu gay-četvrt - Glockenbachviertel. Tamo je upoznao Winniea Kirchberga, gastronoma s kojim je intenzivno provodio vrijeme sve do kraja 1980. godine, kada Winnie umire od AIDS-a.

Povratak u London 1985. godine znači za Freddiea i mirnije godine. Od 1985. godine živi s Jimom Huttonom, kojeg je i predstavljao kao svog životnog partnera i koji će biti uz njega sve do Freddiejeve smrti 1991. godine. I sam HIV pozitivan, Jim se povlači u rodnu Irsku, gdje umire 2010. godine.

Freddie i Jim (FOTO: Fresh On The Net)

Freddie je o toj vezi jednom rekao: "Prije je moj život bio totalni eksces, ali s tim je gotovo. Sad sam našao nešto što sam godinama tražio, a to je - otici kući nekome i nema toga koji će mi to pokvariti".

U proljeće 1987. godine, Freddie saznaje da je HIV pozitivan. Od tada često odlazi u Švicarsku, u Montreaux na Genevsko jezero, gdje nalazi smiraj, životni ambijent i mir za pisanje posljednjih pjesama. Njegovo zdravlje se pogoršavalo, bio je sve slabiji i mršaviji.

Pri snimanju posljednjeg videa s albuma "Innuendo", za pjesmu "I´m going slightly mad", kostimografkinja Diana Moseley je rekla da Freddie gotovo da više i nije imao tjelesnu težinu, da mu je samo nošenje odjeće za spot uzrokovalo velike bolove. Snimanje tog video spota je bio i njegov zadnji izlazak na scenu.

Freddie Mercury umro je 24. studenog 1991. godine u svojoj kući u Londonu, u četvrti Kenigston. Imao je četrdeset i pet godina.

London, Wembley, ponedjeljak, 20. travanj 1992.

Ispod raširenih krila velike ptice, koja je Freddiea odnijela na drugu stranu rijeke, stalo je tog poslijepodneva i večeri na londonskom Wembleyu osamdeset tisuća pilgrima, a s bine ispod velike ptice došli su se od Freddiea pozdraviti njegovi prijatelji iz banda, kao i njihovi gosti, tada najveća imena svjetskog pop-rocka, bandovi i solisti - poput grupe The How, Metallice, Gunsa, Extremea, Def Lepparda... i solista kao što su Robert Plant, David Bowie, George Michael, Annie Lennox, Elton John, Seal, te glumica i prijateljica iz privatnog života Liz Taylor i Lisa Minnelli.

Koncert je u prvom dijelu obilježen pojedinačnim nastupima bandova i solista, koji su izvodili svoje hitove, da bi se u drugom, uz poznate numere, pretvorio u eksploziju emocija, kako na bini, tako i u publici. Na bini su ostali Brian May, Roger Taylor i John Deacon kao Queen, a u svakoj sljedećoj numeri sudjelovali su već navedeni gosti.

Spektakl i oproštaj od Freddiea je bio potpun - i upravo onakav kakav je bio i njegov život, pun pozitivne energije i jakih emocija. Na kraju su svi sudionici koncerta izašli na binu i zajedno otpjevali "We are The Champions", opraštajući se tako od Freddiea i usput pokušavajući zadržati bar dio njegove aure, tu na pozornici, među njima.

Svjetla pozornice su već odavno bila ugašena, kad nas je četiri godine poslije Queen iznenadio sa još jednom pločom s Freddiejevim glasom. To je bila ostavština koju je Freddie otpjevao kratko prije odlaska, baš simboličnog naziva - "Made in Heaven".

Danas, poslije dvadeset i pet godina, Queen i Freddie su još uvijek veličanstven i nezaobilazan dio našeg životnog ambijenta i glazbene umjetnosti. Kako reče Lisa Minnelli na kraju koncerta: "Thanks Freddie, stay Safe... Goodbye, we love you!".

Da. Thanks Freddie, we love you!

And, Goodbye...

 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: queenonline.com