Bože čuvaj Hrvatsku

Dunga

15. srpnja 2009.

Bože čuvaj Hrvatsku

Odlaskom Ive Sanadera s političke i društvene scene u Hrvatskoj je nastala strašna praznina u kojoj zlokobno odjekuje višekratno pitanje Mislava Bage novoj šefici Vlade i Partije Jadranki Kosor (dok ova šutke prolazi kako kraj Mislava Bage tako i kraj drugih novinara kao pokraj kakvog zidića): Jel' vas strah? Jel vas strah? Jel vas strah? Pa, jel vas strah, dragi sugrađani? Ili vam je svanulo?

Šalu na stranu, situacija je teška. Nitko ne zna hoće li biti para za mirovine i plaće do kraja godine, poslodavci najavljuju salve otkaza, Unija nas ne šmirgla za suvu šljivu ...I sad ostavka Sanadera. Zašto i kako dalje?

Ako ministar cesta i još nečega Božidar Kalmeta kao neokrunjeni kralj hrvatske desnice koja je skrivala Gotovinu, uzbibala Thompsona i stalno ima na zubu Srbe i antifašizam, kaže kako je siguran da je Sanader donio pravu odluku – treba li tome još ikakav snažan dodatak, odnosno treba li tražiti suštinske uzroke Ivine abdikacije. Dojučerašnji premijer očito je bio eksponat koji je skupljao glasove i koalicione partnere, zabavljao Mesića, šarmirao sindikate, medije (kojih se većina na pokleklog Sanadera obrušava zanimljivom mješavinom žala i ogorčenja) i cjelokupnu javnost, pokazivao Nas prema vani, sanirao štetu od samoubilačke politike iz devedesetih godina, održavao socijalni mir u državi, donosio pare u Stranku i počistio opoziciju. Sad kad je obavio zadatak, kad se istrošio, popušio na nekim bitnim pitanjima (proračun, EU, Piranski zaljev), izmrcvario i sebe i javnost, Sanaderu je jednostavno rečeno da ode. Da olakša sebi, ljubljenom narodu i državi. Ima li išta lakše? Ima li išta jednostavnije? Pogotovo ako se odlazećem vođi ostavlja određena doza utjecaja i prostora za povratak.

Od sedmorice novih/starih potpredsjednika HDZ-a, trojica su bili uz Ivića Pašalića (kojeg su se lako odrekli kao i Sanadera sad) kad je ovaj jurio na vrh stranke. Njihova imena su Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Darko Milinović. Da, Milinović se priklonio Sanaderu prije nego Šuker i Kalmeta, ali treba li dva puta pogađati koje su svjetonazorske odlike gospićkog ginekologa koji se vezao lancima u braniteljskom amoku protiv Račanove Vlade 2001. Na kraju krajeva, HDZ je u osnovnim šavovima sastavljen od ljudi poput Milinovića i Kalmete s čijom će se bahatošću i ostrašćenošću Hrvatska tek suočiti, a ne od likova kao što su Gordan Jandroković i Damir Polančec, koje bi svaka liberalna partija uzela za blagajnika ili glasnogovornika.

Svemu u tekućem obratu unutar HDZ-a, dakako, valja pribrojiti dr.Andriju Hebranga kao predsjedničkog kandidata i, ne manje važno, Kalmetina jarana Branka Bačića kao novog glavnog tajnika stranke. Hebrang i Bačić očito su bili uvjet da Jadranka Kosor postane mandatarica Vlade i šefica stranke, a ne Kalmeta ili Dado Milinović. Jaca će ionako biti svedena na puku pojavnost, ali ostaje pod utjecajem Sanadera i ipak je dr.Ivo tu nešto postigao.

Što dalje? Sanader ostaje tu negdje. Kod Mesića je bio sa Jadrankom Kosor, Ivanom Jarnjakom i Vladom Šeksom i postigao neki dogovor sa iskusnjarom na Pantovčaku čiji je utjecaj veći nego što se misli. Sanader je prije ostavke postigao i neke osobne dogovore i sa Friščićem, Čehokom i Adlešićkom, Pupovcem i ostalim manjincima. Sanaderov utjecaj će slabiti s protokom vremena, ali unutar Partije isto tako može ojačati struja koja ne misli kao Kalmeta, Milinović i Šuker. Pitanje je gdje će i kako će Slavonci koje vodi Tomislav Ivić, prvi suradnik Jadranke Kosor, Branko Vukelić, šibenski HDZ koji ne može smisliti Kalmetu, i cijeli ogranci na sjeveru zemlje itd.
 
Jaca će voditi Vladu dok Kalmeta i društvo ne procijene da je vrijeme za nove izbore, no stvar će ovisiti i od međunarodnih faktora, pogotovo ako sumanuti Hebrang postane šef države. Mesić neće sjediti skrštenih ruku, u SDP-u također, što može značiti i smjenjivanje Zokija Milanovića koji evidentno ne može ništa pokrenuti. Treba, očito, računati sa svakakvim scenarijima. Što ako se ipak deblokira pristup Uniji? 'Jedan poziv menja sve', rekli bi Partibrejkerski. I eto Jadranke Kosor u povijesnoj misiji i Sanadera 'tu negdje' s povratnom kartom u džepu. Neki će reći da je deblokada Bruxellesa nemoguća, ali tako se mislilo i za ostavku Sanadera.

 

Sve u svemu, pred očima nam je stalno bio Sanader, u prvom planu, veliki Ivo sa predizbornih plakata, šarmer i 'neprikosnoveni vladar situacije', uvijek sa odgovorom u sakou.. A u pozadini su se događale prave stvari. Šuker je kontrolirao blagajnu, Kalmeta javne investicije i polusvijet, Hebrang bazu, a Milinović od svega toga pomalo. Eto im sad države. Oluja se sprema. Nije li himna Partije Bože čuvaj Hrvatsku?