Napokon iz arhive zadaćnice nekadašnjih bjelovarskih gimnazijalaca izvlačimo jednu koja nije ocijenjena s najnižom ocjenom, već solidnom trojkom. Mnogima će to biti dokaz da je profesorica Dubravka Veseli protežirala Nikolu Šoškija, u odnosu na neprikosnovenog Filipa Gašpara. Profesorica koja smatra da su zadaćnice monstruozne te misli da joj se učenici rugaju kada pišu „ovakve gluposti i nebuloze“, ovaj put je prešla i preko političke nekorektnosti, kao što je ona da je Tenin otac lijen poput kakvog Crnogorca ili Dalmatinca

ZADAĆNICA NIKOLE ŠOŠKIJA (09.03.2001)

“Životne vrijednosti u Teninoj i mojoj viziji života”

Tena je bila seoska mlada djevojka koja je živjela u jednoj vrlo nezdravoj atmosferi. Naime, njezin otac bio je grubijan, pijanica, nije volio raditi a pod milim Bogom ništa. On nije mario za svoju obitelj, napomenuo bih da gotovo nikad nije bio doma nego se uokolo zabavljao i pravio budalu od sebe. Bio je lijen poput kakvog Crnogorca ili Dalmatinca. Sjeo bi i čekao sve zdravo za gotovo, uostalom živio je ko bubreg u loju, što ponekad i nije loše. Njena majka? Ona je uvelike bila žena. Radilica, kao pčelica Maja, dok je Tenin stari bio trut. Teninoj majci nijedan posao nije bio sramotan, svaki je obavljala s lakoćom i veseljem, iako je bila tiha, nježna i imam osjećaj da je bila živahna kao vrabac. Ona je bila potpuna suprotnost ocu, čak mislim da je pomalo idiličan lik, volio bih imati takvu ženu, samo što bi joj ja pomogao recimo u odgoju djece, pri svim poslovima i katkad bi joj skuhao doručak ili pak donesao cvijet.

Tena je za mene pomalo naturalistički lik, odnosno nju je pokorio ljudski rod, u kojem se ona nije mogla snaći poslije majčine smrti, nego se ponašala ko najlakša žena na svijetu, njoj se ukazala prilika, a ona ju je uhvatila, počela se loptati s njom. Tenu bih mogao usporediti sa stablom trešnje. Dok je bila mlada, bila je čista kao stablo zimi, kada je došlo proljeće na njoj su se pojavili cvijetići, lijepi i bijeli, djelomično netaknuti, kao Tena prije nego što ode Leonu. Tada nastupa ljeto, trešnje lijepe, meke, sočne, crvene, velike, kao Tena u punom sjaju, kad je dobivala što je htjela, svojom ljepotom. Zatim je dobila kozice i sve pada u vodu, tada je ona na samom dnu, u ponoru beskonačnom i mračnom, kao trešnja u jesen kada je jedu čvorci, tad trešnje postaju trule i pune rupa, tako je izgledala Tena, koja se raspada puna mulja i trula.

Moje i Tenine vizije svijeta se razlikuju ko crno i bijelo, ona misli da je bit življenja užitci i bolji život, te da se do cilja može doći ljepotom, te prodavanjem tijela kao robe, ali to znači da je ona u bedu, ponekad pomislim da je Tena slična Dvornikovoj sestri. Te mislim da se za krišku kruha može dobiti i do 5 jaja. Dok sam ja sličniji Popoviću koji je vrijedan, zgodan, svi ga vole, dobar ko kruh, nosi dobre tenisice, dobar je košarkaš, a i iskren, lijepo pjeva i nebrkat trenutno, ali ima on i nekih loših mana, koje meni ne pristaju. Sve mogu opisati jednom zgodom, kad je brao pamuk na farmi u Bostonu, Masačusec, u SAD-u, tada mu je pristupio jedan crnac iz Afrike, Pigmejac: “Brate ne mogu više, zamijeni me na pola sata.”. Zvonko: “Nemaš beda.”

Ta situacija opisuje Zvonkovu širokogrudnost, veliku želju za rad, te njegovu radinost i sposobnost koju još posjeduje samo John Deer. Te vrline su i moje vrline, osim što su te vrline moje vrline, te vrline su i Zvonkove vrline, te vrline su dobre vrline i mislim da te vrline trebaju posjedovati svi ljudi. Ja kao individua mogao bih obići svijet bez da išta ponesem sa sobom, jer imam neke sposobnosti koje drugi ljudi nemaju, to mogu pokazati ovom naivnom tragedijom, kada je jedan moj prijatelj koji stalno loče meni rekao da ja gotovo nikad više ne moram jesti zato što sam ga poljubio u obraz, a to nitko nikad nije napravio, naime on nosi masku na glavi i nikad mu nitko nije vidio lice jer je ružan ko Barlović. I od tada ja više nikad nisam bio gladan. Moja vizija mi govori da ću ja biti siromašan i da ću imati zgodnu ženu koja će mi roditi 3 do četiri djece. Meni nije važan novac niti moć, meni je važna ljubav i nije zlato sve što sja. Mel in ore, fel in corde. Što znači da ću ja uvijek biti mlad u duši.

OCJENA:  DOBAR (3)

LEGENDARNE ZADAĆNICE: Kako je Haris Džinović postao bolji pjesnik od Sergeja Jesenjina

LEGENDARNE ZADAĆNICE: Da li piti ili ne piti, pitanje je sad

LEGENDARNE ZADAĆNICE: Zašto je propao komunizam? Zbog Šenoe! Mislim da bi drukčije razmišljao da porazgovara sa mnom

A ovako je zadaćnice bjelovarskih genijalaca komentirala njihova  profesorica hrvatskog jezika Dubravka Veseli:

"Pa ovo što vi radite i pišete nije normalno. Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to čitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno..."  

Lupiga.Com