Ovogodišnja turistička sezona je, naravno, uspješnija od lanjske, a sljedeća će biti još i bolja. Tako kažu u Hrvatskoj turističkoj zajednici, Ministarstvu turizma i medijima pa se u to ne može i ne smije sumnjati. Ponavljanje „mantre“ o „nikad boljoj sezoni“ sasvim sigurno za cilj ima podizanje optimizma kod sve ojađenijeg domaćeg puka, od kojeg mnogi (pri)morske destinacije neće vidjeti niti na razglednici. No, na kraju uvijek iznova ostaje pitanje – gdje je zarada od tako uspješne sezone?

Iz godine u godinu čitamo i slušamo bajke o našem turizmu, očito „svetoj kravi“ u koju se „ne dira“, pogotovo u izbornoj godini. Predočavaju nam se frizirani (prenapuhani) podaci, a medijske kuće šalju razdragane novinarčiće da na graničnim prijelazima i naplatnim kućicama duž autocesta broje automobile kojima je odredište Jadran. Ako je vjerovati vrlim „prezentatorima“ našeg turističkog buma, u Hrvatskoj ljetuje više gostiju nego u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj i Turskoj zajedno!

Opet nikad bolje

Hotelijerima i ugostiteljima se, pak, „diže kosa na glavi“ pri spomenu uspješnosti sezone. Nedavno je, tako, u jednoj turističkoj emisiji ugostitelj iz Zadra, očitujući se o brojnim gostima u tom gradu, istaknuo kako se radi o osobama minimalne potrošnje, koje je nazvao „fast food i pica-feta turistima“. Time se samo nadovezao na priče o slaboj platežnoj moći mnogih koji turistički „pohode“ našu državu. Tu dolazimo do realnije priče o uspješnosti sezone, koja se prije svega računa zaradom, a ne brojem gostiju. Hrvatska je u srpnju i kolovozu „poprište“ takozvanog masovnog turizma, odnosno „velikog prometa i male zarade“, dok je sve prije i poslije toga - „srednja žalost“.

Glavni argument za nikad volju sezonu je broj vozila na graničnim prijelazima i autocestama

Turisti koji su željni provoda žale se, inače, kako su hrvatska primorska mjesta „mrtva“, odnosno da su im u ponudi samo sunce, more i zrak. Režimski im mediji kontriraju, nabrajajući razne događaje diljem Jadrana pa ispada da je turistička atrakcija i prodaja rajčica na placu. Sve to ne treba čuditi jer su neki od novinara koji prate ovu problematiku – članovi turističkih zajednica, a većina ih ima koristi od pozitivnih napisa i izvještaja. Svima im je stalni zahvalni sugovornik (poput „bilo kuda Ki-Ki svuda“ reklame) glavni HTZ-ovac Niko Bulić, kojega „bombardiraju“ nevjerojatno teškim pitanjima, tipa - „Je li tako da je u našem turizmu sve divno i krasno?“. Taj isti (sveprisutni) Bulić je, podsjetimo, bio resorni ministar kada je njegova supruga pobijedila na natječaju za turistički slogan nevjerojatno maštovitom umotvorinom - „Hrvatska, raj na zemlji“!

Glavni aduti: Sunce, zrak i more 

Sadašnji turistički čelnik Damir Bajs je, također, medijski (pre)eksponiran i nedodirljiv! To što su ga novinari u početku predstavljali kao totalno nesposobnog, gotovo retardiranog te je ispadalo da ne bi mogao biti ni predstavnik stanara u bilo kojoj zgradi - sada više nema veze, tko se toga još sjeća. Hrvati, uostalom (kako u svojim člancima zna naglasiti jedan kolega), „imaju pamćenje jednostanične amebe“. Uz to - Jadranka Kosor je rekla da je Bajs jedan od najuspješnijih ministara i tu više nema (po)govora. Nije bitno što turisti dolaze ljeti u Hrvatsku jednostavno zato što ona ima more, a za to je Damir B. zaslužan isto koliko i na primjer Vladimir Hiks, pardon Šeks.

Damir B. ima velike zasluge što Hrvatska ima sunce, zrak i more

Dodajmo na kraju kako se ljetnih mjeseci naslušamo izvještaja da u zemlju ulazi znatno više gostiju nego što iz nje izlazi pa se onda postavlja opravdano pitanje gdje „završava“ ta razlika u broju „dolazećih“ od „odlazećih“ ljudi? Jesu li se, možda, trajno nastanili u Lijepoj našoj?

Lupiga.Com