Trovanje siromaštvom

Ivan Kegelj

18. listopada 2002.

Trovanje siromaštvom

Jedanaestoročlanu obitelj iz Golog Brda kod Virovitice zadesila je strašna tragedija. Četvoro djece u dobi od dvije do 15 godina i njihova majka otrovali su se zelenim pupavkama, jednom od najotrovnijih vrsta gljiva, zamijenivši ih za jestive sunčanice. U ponedjeljak su dovezeni u KBC Rebro, četvero djece danas se nalazi izvan životne opasnosti, dok jedna djevojčica na žalost gubi bitku za život. Otkazali su joj bubrezi i jetra, a liječničke prognoze predviđaju najcrnji ishod.
Vijest je stara, o njoj ste se mogli informirati iz običnih medija, te sama po sebi ne zaslužuje prostor na Lupežu.
Ipak, Lupež ne bi bio to što jest; hoću reći ne bi istodobno imali i po 111 posjetitelja na stranici da objavljujemo samo ovakve šture informacije. A što se krije iza ove tragedije? Krije se surova hrvatska svakidašnjica, siromaštvo, mali dječji doplatak, nadničenje za male novce i nezaposlenost. kakve to veze ima s nesretnom obitelji iz Golog Brda? Itekakve! Niti jedan član njihove obitelji nema stalno zaposlenje, njihov jedini stalni izvor prihoda je dječji doplatak u iznosu od 1100 kuna, a u ovakvom slučaju gljive su nezaobilazni dio prehrane. Ne pitajte zašto su pravili djecu kad ih ne mogu hraniti, jer ćemo se gadno posvađati.
Ipak, uporni vjerojatno neće lako odustati od ovog pitanja, koje po mom  mišljenju (neš ti mišljenja) na pamet najprije padne konformističkim primitivcima. Oni uglavnom odigravaju na prvu loptu  i najčešće promaše "ceo okvir gola". Primjerenije pitanje bi bilo zbog čega obitelj s devetoro djece, uz silne lamentacije o depopulaciji u Hrvata, nema veći dječji doplatak od pišljivih hiljadusto kuna i zašto niti jedan član te obitelji nije dobio nekakvu prednost pri zapošljavanju. Na pitanje konformista -  zar država treba hraniti nečiju djecu, odgovorit ću protupitanjem - zar je država stvorena samo za uzimanje? Lako će vam izračunati bilo kakav doprinos, poslati na vrata poreznika ružnog kao porez, tražiti da idete u vojsku i rat, ali kad treba pomoći - pa nije država tu da pomaže! Pa koji će nam onda živac država? Da osnujemo plemensku zajednicu? Prema definiciji država uzima isključivo zato da bi mogla dati. Ona daje i kad hrani pretile činovnike, jer oni su tu da bi nam bili na usluzi, a ne da bi se debljali u nedogled. Država je ta koja se trebala pobrinuti da majka nesretne djevojčice koja se na Rebru pokušava izboriti za život ne bi morala ići brati gljive za svakodnevnu prehranu. Tu su kad treba srati o mortalitetu i natalitetu, ali kad treba poduzeti nešto konkretno onda ih nema u jajima. Optuživati državu je kao pokušati isušiti more žlicom, jasno mi je, ali zar se, znajući to, netko može zapitati zašto su pravili djecu kad ih ne mogu hraniti. Odgovor je jednostavan - zato što ih vole. Konformistima je možda nejasno, ali bilo bi im jasnije da su bili na Rebru i vidjeli majku koja je ne znajući otrovala svoju djecu. Bilo bi im jasnije kad oko nas ne bi bilo tog prokletog konformizma ili kad bi znali da je plaća direktora HEP-a, prema njegovom priznanju, 30 tisuća kuna. Na koncu, bilo bi im jasnije kad bi vidjeli nesretnu djevojčicu na umoru.