Dok se u Hrvatskoj ponovno otvara pitanje vojnog roka i sve snažnije militarizacije društva, skupina učenika i studenata odlučila je odgovoriti na te procese zajedničkim organiziranjem. Sindikat učenika i studenata (SUS) nastaje iz nezadovoljstva postojećim oblicima predstavljanja mladih, ali i uvjerenja da učenici i studenti trebaju imati aktivnu ulogu u odlučivanju o vlastitom obrazovanju i životnim uvjetima. Organiziraju se direktnodemokratski, a borbu protiv militarizacije povezuju s nizom problema – od komercijalizacije obrazovanja i nedostupnog stanovanja do iskorištavanja mladih na radnome mjestu. Ne treba ih miješati s drugom inicijativom mladih koja u posljednje vrijeme poziva na proteste pod egidom „vrijeme je za promjene“. 

Sa Sindikatom učenika i studenata razgovarali smo o nastanku i ciljevima inicijative, problemima hrvatskog obrazovnog sustava, mogućnostima povezivanja s radničkim pokretom te planovima za organiziranje štrajka mladih protiv rata. Na naša pitanja u ovom su sindikatu odgovarali skupno. 

Jasna poruka mladih iz njihovog fanzina (SCREENSHOT: SUS/zine)

Kako je nastala ideja o osnivanju Sindikata učenika i studenata i zašto smatrate da je Hrvatskoj potrebna takva organizacija? Koje ste probleme u postojećem sustavu predstavljanja učenika i studenata prepoznali kao razlog za pokretanje sindikata?

- Ideja za osnivanje sindikata nastala je kao reakcija na očitu nereprezentativnost studenata i učenika van nekih birokratskih tijela poput studentskog zbora koji je, kako nam među ostalim i prenose članovi koji su u njemu bili aktivni, prije svega prostor za treniranje političkih mladeži. Nismo primijetili, primjerice, da im previše smeta činjenica da se ljudima na pojedinim fakultetima počinju naplaćivati zahtjevi za promjenu predmeta. No, zato imaju vremena za organiziranje svojih domjenaka. Kroz sindikat, stoga, težimo stvaranju kolektivnog tijela koje može razriješiti probleme koje sistem ne želi ili ne može riješiti.

U kojoj se fazi trenutačno nalazite i kako zamišljate izgradnju sindikata koji bi okupljao učenike i studente iz različitih dijelova Hrvatske?

- Iako se radi o relativno novoj inicijativi, sindikat postepeno raste. Svaki dan pristižu upiti od pojedinaca koji nam se žele priključiti. Izgradnju samoga sindikata zamišljamo na vrlo jednostavan način. Ne vjerujemo u pretjeranu potrebu za centralizacijom. Mladi ljudi nam se javljaju te im mi isključivo dajemo infrastrukturu i platformu koju mogu iskoristiti za daljnju gradnju svojih organizacija, odnosno podružnica.

Zašto ste izabrali direktnodemokratski način organiziranja i jesu li inspiracija bili uspjesi studentskog pokreta 2009. godine u Hrvatskoj?

- Želja za implementiranjem direktnodemokratskog načina organiziranja je dvosmislena. U jednu ruku, direktnodemokratske oblike odlučivanja vidimo kao produžetak naših vrijednosti poput solidarnosti i uzajamne pomoći te ga vidimo kao instrument kojim težimo prebroditi inertnost današnjega društva. No, također, implementiranjem direktnodemokratskih modela nastojimo očuvati naš sindikat te ne dopustiti da se sroza na razinu većine sindikata u Hrvatskoj, koji su postali pervertirana ideja sindikalizma, odbacujući pritom temeljne ideje solidarnosti na kojima bi trebali počivati, pri tom pretvarajući članove u puke brojke i podignute ruke na glasanjima.

Ugledate li se možda na neke međunarodne studentske i učeničke sindikate i što, eventualno, iz njihovih iskustava želite prenijeti u Hrvatsku?

- Pojedini članovi imaju iskustva djelovanja unutar francuskih učeničkih i studentskih sindikata, tako da imamo izvore iz prve ruke kako takav način organiziranja djeluje u praksi. Ono što bi zasigurno istaknuli kao razliku je naša želja za održavanjem striktno i isključivo direktno demokratskog modela odlučivanja i djelovanja. Svakako pozdravljamo odlučnost mladih da konačno preuzmu svoju budućnost u vlastite ruke i implementiraju ideje direktne akcije u svoju borbu, nešto što bi radnički sindikati u Hrvatskoj mogli naučiti … Unatoč tome, nije nam cilj niti želja razbijati Vincek i Konzum nego dokazati drugima da se kroz kolektivnu akciju možemo izboriti, ali također i stvoriti bolje uvjete života za sve.

„Protivljenje militarizaciji i vojnom roku želimo povezati s pitanjima koja se tiču svih nas: tko odlučuje o našem vremenu i budućnosti, na što se troše zajednička sredstva i tko snosi teret vojnih politika“ (FOTO: Pixabay)

Koji su glavni problemi s trenutnom politikom obrazovanja?

- Ovo je pitanje na koje se ne može odgovoriti ni kroz knjigu, kamoli intervju … Nastavnici su zatrpani administracijom, a programe često sastavljaju ljudi bez iskustva rada u školi. Plaće nastavnog, a osobito nenastavnog osoblja, sramotno su niske, dok nenastavno osoblje nema ni odgovarajuću zastupljenost u svojim sindikatima. Nedostatak nastavnika vlast pokušava riješiti stipendijama uz obvezu rada u Hrvatskoj, umjesto povećanjem plaća i poboljšanjem uvjeta rada. Istodobno se ukidaju ili razvodnjavaju važni predmeti, osobito u strukovnim školama. Povijest se banalizira, a ustaški se zločini relativiziraju pričom da su „obje strane činile zločine“, premda Ustav navodi ZAVNOH kao jedan od temelja hrvatske državnosti. Nastavni se sadržaji prilagođavaju ideologiji vladajućih, a postoje i svjedočanstva studenata da ih se uči pogrešno predstavljati znanstveni konsenzus o seksualnosti i klimatskoj krizi. Zastarjeli načini ocjenjivanja služe ispunjavanju birokratskih normi, dok ocjene gube vrijednost zbog inflacije. Sve veća upotreba umjetne inteligencije dodatno banalizira nastavu. Tome se pridružuju zloupotreba anonimnih anketa, nedostatak empatije te problematični odnosi između nastavnika i učenika odnosno studenata. Zanemaruju se i osnovni životni uvjeti učenika. Srednjoškolci bez organizirane prehrane ovise o pekarama i trgovinama, čak i kada zbog nastave i putovanja cijeli dan provode izvan kuće. Za obrok pritom često imaju tek petnaestak minuta velikog odmora. Na fakultetima se tim problemima pridružuju nepotizam, pogodovanje privatnim interesima i toleriranje neodržavanja nastave. Liberalizacija sveučilišta donosi sve veće troškove studiranja, dok je nenastavno osoblje u još goroj situaciji. Za obrazovanje se štedi, a za vojsku se uvijek pronalazi novi novac.

Kako zamišljate suradnju s radnicima i drugim sindikatima?

- Sindikat učenika i studenata već radi na ovome, ali trenutno ne bismo otkrivali previše. Kao što je navedeno u našem programu, kroz svoje djelovanje težimo gradnji solidarnosti među radničkom klasom. Cilj nam je ukazati ljudima na legitimnost naših metoda organiziranja i djelovanja, kao i izgraditi mrežu solidarnosti koja bi u svakom trenutku bila spremna pomoći.

Kako objašnjavate dosadašnji izostanak masovnog pokreta protiv militarizacije i vojnog roka u Hrvatskoj i kako se planirate organizirati po tom pitanju?

- Da bi postojao masovan pokret takve vrste, potrebne su solidarnost i suradnja. Bez solidarnosti nema temeljnog pokretača koji nas motivira da se aktiviramo. Međutim, izostanak djelovanja ne znači nužno da ljudima nije stalo: životne okolnosti, nedostatak organizacijske podrške i nepovjerenje u mogućnost promjene mogu otežati uključivanje. Bez suradnje, čak i ako okupimo ljude, nema kolektivne moći koja je dostatna da prisili vladajuće na promjene. To se može vidjeti i ako promatramo promjene vlasti u Hrvatskoj, ali i šire, unazad nekoliko desetljeća. Stalno natezanje između lijevog i desnog centra samo je po sebi malo učinilo za prosječnog radnika. Kada se pokreti iza njih usmjere prvenstveno na osvajanje vlasti, umjesto na izgradnju trajne solidarnosti, suradnje i samostalnog organiziranja, lako se raspadnu nakon što njihov tim dobije vlast. Ako se političko djelovanje pritom svede na izbore, dok radnici na radnim mjestima ostaju bez stvarne kontrole, razumljivo je da nastaje dojam da su političari „svi isti”. Vlast svojim odlukama utječe na našu neposrednu okolinu, ali radnik koji je izoliran i bez kolektivne moći pregovaranja ostaje prepušten odlukama poslodavaca i tržišnim pritiscima. Zato želimo graditi organizaciju koja razvija solidarnost i suradnju kroz zajedničko odlučivanje i djelovanje. Protivljenje militarizaciji i vojnom roku želimo povezati s pitanjima koja se tiču svih nas: tko odlučuje o našem vremenu i budućnosti, na što se troše zajednička sredstva i tko snosi teret vojnih politika. Kroz razgovore i okupljanja u školama i na fakultetima te povezivanje s radničkim i antimilitarističkim organizacijama želimo izgraditi dovoljnu kolektivnu moć da se direktnim akcijama poput štrajkova i blokada izborimo za željene promjene. Cilj nam je da svi mi – učenici, studenti te nastavno i nenastavno osoblje – možemo organizirano utjecati na svoje uvjete života, obrazovanja i rada, od škole i radnog mjesta do države.

Najavili ste namjeru uključivanja u inicijativu Youth Strike Against War. Što ta inicijativa podrazumijeva, kako ste stupili u kontakt s njezinim sudionicima i kakvu ulogu u njoj želite imati? Možemo li očekivati konkretne akcije u Hrvatskoj?

- Pojedinim članovima sindikata ta je inicijativa bila predstavljena od strane austrijskih studenata koji su se našli u Zagrebu početkom rujna i sudjelovali na prosvjedu za Gospić. Inicijativa podrazumijeva organiziranje mladih u borbu protiv rasta militarističkih ulaganja i ulasku militarističkih vrijednosti u naše živote. Sindikat učenika i studenata u inicijativi ima jednaku ulogu kao i bilo koja druga organizacija. Trenutno je u planu doista organizirati štrajk mladih, a za više informacija o događaju vaši čitatelji mogu zapratiti zapratiti instagram stranicu strajk_mladih.hr. Od ratova profitiraju samo pogrebna poduzeća …

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.