PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

Marko Tomaš

11. 07. 2018.

Kolumne

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

KRHOTINA 1  Ništa nije cjelovito. Cijeli je svijet u krhotinama. Ljudski život pogotovo. A sjećanja i svako naše nastojanje slabašno je ljepilo. Zato očajnički posežemo pogledom, rukama po zraku oko sebe kao da hvatamo dah koji će nas održati u životu a sve ne bismo uspjeli, jednog dana, možda, ali samo možda, sagledati svoj život u cijelosti i osjetiti se cjelovito kako bismo barem jedan dan na ovom svijetu takvi kročili u dan ili noć.  Naša najveća nesreća je što smo, sticajem
MARČELINA: U zdravom tijelu blentavi duh

Boba Đuderija

05. 07. 2018.

Kolumne

MARČELINA: U zdravom tijelu blentavi duh

Ima otprilike godina dana da je moje dite odlučilo upotrijebit sva svoja profesionalna znanja i iskustvo osobnog trenera da bi mi pomoga da se riješim viška kilograma. Nije šta je moj, al brate hrabro je to dite. I krenili mi tako, ja pristravljena od ciloga projekta jer: 1. ja volin papat, bogamu, ubijte me al kad vidin pijat manistre sa šalšon otvori mi se treće oko od sriće 2. ka drugo, dite je disciplinarno, čvrsto, odlučno, racionalno, drugim ričima, zaminilo ga u rodilištu, nisan ja mogla
IVAN ERGIĆ: Hinterland Guide

Ivan Ergić

04. 07. 2018.

Kolumne

IVAN ERGIĆ: Hinterland Guide

 Meliti ima ležernu kosu boje baltičkog ćilibara koju fenira bura i koja postaje svjetlija kada upeče kolovoz  i kada pijani Britanci zalutaju šikarom prema moru vitka kao krivuljavi strujni stup na seoskom poluasfaltu zaleđa vodič je meni i samoniklim puzavicama koje rastu iz betona napuštenih i grafitiranih dvokatnica bizarni toponimi s ružnim imenima za koje su ne tako davno ginule baboubice s obje strane brda  i marljivo odjeljenje bijele tehnike priča mi o sezonskom
NEŠTO BI VAM REKLA: Muke naše podstanarske

Boba Đuderija

20. 06. 2018.

Kolumne

NEŠTO BI VAM REKLA: Muke naše podstanarske

I tako, prije otprilike dva mjeseca, krenuh ja u (ponovno) traženje krova nad glavom. Imam dugu povijest klatarenja po tuđim kućama i stanovima. Prvo s roditeljima, kao dijete i tinejdžerica, potom kao supruga i majka, a onda kao samohrana, vječno lutajuća čerga. Na Zapadu je, kažu, ljudima to normalno. Navikli su mijenjati poslove, adrese i države. Kod nas, ljudi se emotivno vežu što uz svoje, što uz tuđe nekretnine, uz svoja vjekovna i manje vjekovna ognjišta. Doduše, emotivno se vežu i za