Štošta se dogodilo u ovo nekoliko koliko se nismo družili. Pobjede su bile slatke kao zrele trešnje, a porazi gorki i gorči. Kao pravi sebičnjak pobjede nemam potrebu dijeliti, pa ću tako napisati nešto o porazima, točnije o porazu koji me zabrinuo, nasmijao i natjerao na razmišljanje: kapitalizam je proždro moju omiljenu terasu na Cvjetnom trgu.

Terasa Slaste (starije generacije tepaju joj Socka) u Preradovićevoj ulici šaptom je pala pred naletom kapitala, preko noći. Jednog jutra sredovječne tete u borosanama nisu iznijele stolove i stolice na svoj dio trga. Naravno da sam se raspitao što se događa, kažu - privatizacija gospon, nemamo pojma što će biti s nama. Zvučalo mi je poznato.

Inače, za one koji ne znaju, Socke su birtije Zagrebačkog uslužnog poduzeća; ima ih još svega nekoliko u gradu. Pivo je tamo osam kuna, a kava šest. Na terasi Socke ili Slaste uglavnom su se skupljali alkoholičari i antiglobalistička čeljad koja ne želi u Europsku Uniju jer su čuli da zbog Europe neće biti sira i vrhnja. Dolazili su tamo još i umjetnici koji se nisu uspjeli dokazati, a po svemu sudeći i neće, novinari sitnog zuba, radnici i neradnici još sitnijeg zuba; ukratko - svi koji su u tom dijelu Cvjetnog, malo izmaknutom od rute kojom subotom defiliraju oni koji bi htjeli vidjeti i prije svega biti viđeni, tražili i nalazili kompromis birajući između špice i ostajanja kod kuće. Na toj terasi služile su nas sredovječne tete u borosanama; obavezno bi zaboravile nešto iz narudžbe, donosile krivo piće, spravljale lošu kavu i pri tom se neprestano smiješile bez posebnog razloga. Imala je šarma ta terasa, vjerujte mi na riječ. Na mjestu željeznih stolova i stolica Socke, sad su bijelim prekrivačima zastrte stolice i stolovi novootvorenog bara Escobar. Rezervne položaje zauzeli smo u susjednom Golfu, odakle puca divan pogled na Socku i Escobar - paradigmu društva koje nas okružuje.

Escobar je izgurao Socku i neka je. Uzmak pred raznoraznim "kolumbijama" postao je već naša navika. Baš lijepo da je Escobar šminkersko mjesto, i baš lijepo da je Socka dobila nogu, i baš lijepo da smo još jednom poraženi, mi - stoka sitnog zuba.

U gradu kojem je terasa Escobara izgurala terasu Socke najljepše cure, kako i priliči takvom mjestu, sline za mafijašima. Novinari ovdje grade kuće na Pantovčacima, vozači kamiona postaju tajkunima, vozači autobusa - generalima, svjetski probisvijeti - herojima, ubojice - junacima, a lopovi i lažljivci - političarima.

Proleteri su dobili nogu, na porte firmi stavljeni su katanci; vizionari su ovdje notorne budale, pisci su postali sumnjivi tipovi, balerine nazivaju kurvama, sudovi su domovi nepravde, silovatelji sjede u udobnim kožnim foteljama i odlučuju o životima sitnog zuba, svi zajedno odavno smo proglašeni vragovima, smutljivcima i mutikašama. I baš lijepo, i baš zabavno, i baš smiješno.

Svom nećaku kupio sam tenk na baterije. Nemalo sam se iznenadio kad je godinu dana kasnije tražio da mu kupim gitaru. Koji će mu kurac gitara, kupit ću mu pištolj i pušku koji ispaljuju kuglice. Kad napuni deset povest ću ga da zajedno provalimo u kiosk. Kad napuni dvanaest naučit ću ga da su svi koji imaju muslimansko i srpsko ime pogani i nenormalni. Otkrit ću mu i da smo mi bijelci superiorni, naravno tek kad svladamo lekcije iz mržnje u lokalnim okvirima. Tući ćemo se zajedno na nogometnim utakmicama, psovat ćemo u tramvajima i demolirati tramvajska stajališta subotama uvečer, kad se napijemo ili drogiramo. Zabijat će nož u leđa svojim kolegama, našiljit će laktove i bit će cijenjena i poštovana njuška. Zajebat će svakog koga može zajebati, ubiti, ukrasti, slagati, tračati, pretući, oteti, silovati, lomiti, kinjiti, tlačiti, prokazivati, cinkati ...

- Zapamti, sve utakmice ćeš igrati na gostujućem terenu, a samo tri boda dolaze u obzir. Sredstva nemoj birati, cilj će ih opravdati. Slabije od sebe zgazi, da se ne bi drugima pokazao slabim. Uslugu čini samo onome tko ti može vratiti više nego što si dao. Ne zaziri od gaženja po leševima, samo tako možeš uspjeti. Uvijek budi prvi, uvijek najbolji. Na prijatelje nemoj računati, a biraj ih računicom. Nikom i nikad nemoj biti vjeran, tako ću mu reći, zato jer "kolumbija" nije rađena po mjeri čestitih i poštenih ljudi.