Iz Praga piše Sofija Kordić:

„Islamofobija je u Češkoj norma“, kaže u razgovoru za Lupigu Bronislav Ostřanský, češki islamolog i arabist, viši znanstveni suradnik na Institutu za orijentalne studije Češke akademije znanosti. 

Ostřanský odmah nastavlja: „Često se govori da je društvo podijeljeno i posvađano, a ja nekad pola u šali, pola ozbiljno kažem da u Češkoj postoje tri teme oko kojih se svi slažu: Muslimani, Romi i hokej. Prije deset godina u vrijeme vrhunca tzv. migracijske krize u Češkoj je nastalo nekoliko antiislamskih platformi koje se nisu održale, potpuno su zamrle, ali s druge strane na informacijskom polju su u potpunosti pobijedile. Zašto? Zato što im je mainstream politika oduzela vjetar u leđa, i birači su smatrali da nema smisla glasati za neke skupine s margine kad im skoro isti program nude velike stranke. A u trenutku kad su na red došle druge teme – covid, Green Deal, rat u Ukrajini – njihovi članovi posvađali su se na smrt, što je značilo da ih ništa drugo nije vezivalo osim mržnje prema muslimanima. Od nastanka tih skupina češki prostor preplavljen je nevjerojatnim brojem besmislica o islamu i muslimanima“.

Zora Hesová, politologinja i filozofkinja, stručnjakinja za islam, docentica na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu kaže da nerado koristi višeznačni i neprecizni izraz islamofobija, ali da se slaže da su u Češkoj duboko ukorijenjeni negativni stereotipi o islamu kao religiji i muslimanima kao skupini ljudi koje se povezuje s negativnim percepcijama o migraciji. Zemlja je to u kojoj je zadnjih desetak godina održan cijeli niz antiislamskih prosvjeda, s jednog od njih dolazi i naslovna fotografija ovog članka. 

Paradoks da je tako snažan antiislamski sentiment nastao u državi sa zanemarivom muslimanskom populacijom naša sugovornica objašnjava negativnim stereotipima koji su se proširili s margina društva pod utjecajem bivših čehoslovačkih izgnanika, te mobilizacijom antiislamskih aktivista tokom tzv. izbjegličke krize. Podsjeća, međutim, i na značajnu ulogu političkih elita.

„Ne samo da je te negativne stereotipe u posljednjem desetljeću usvojila i aktivno koristila krajnja desnica, već i brojni mainstream političari. Postali su okvir kroz koji se percipiraju migracije općenito, demografska promjena zapadnoevropskih zemalja te sukobi na Bliskom istoku i njihove posljedice u Evropi“, naglašava Hesová.

Zora Hesová kaže da ekstremna desnica koristi islam i migracije kao taktiku zastrašivanja i gotovo jedini način na koji mobilizira svoje birače (FOTO: Privatna arhiva)

Govoreći o fenomenu islamofobije bez muslimana u Češkoj Ostřanský kao jedan od razloga izdvaja upravo nedostatak iskustva većinskog stanovništva s muslimanima i s islamom.

„Dok su se na zapadu tenzije i emocije u društvu pojavljivale zbog konkretnih problema, npr. sukobi oko izgradnje džamija u Njemačkoj, polemike oko slobode govora u Velikoj Britaniji, nošenja pokrivala za glavu u Francuskoj, u Češkoj takvih problema nije bilo. Vodile su se potpuno apstraktne rasprave tipa da li je islam religija zla, a čim su bile apstraktnije tim je mržnja bila veća. Islamofobija, naravno, nije ekskluzivitet Češke ili Slovačke, postoji i na Zapadu i u Sjedinjenim Državama i u Rusiji, postoji svugdje, ali dok je na Zapadu otpor prema muslimanima dolazio od konkretnih situacija i problema, kod nas je mržnja dolazila od vrha, od političara“, ističe Ostřanský.

Bivši češki premijer i predsjednik Miloš Zeman, koji je nekad pripadao socijaldemokratima, nazivao je islam anticivilizacijom ili civilizacijom zla. Govorio bi i da nije svaki musliman terorist, ali da je svaki terorist musliman. Prilikom svog posjeta Izraelu 2002. godine usporedio je Jasera Arafata s Hitlerom i pozvao na protjerivanje Palestinaca, ukazujući na poslijeratno protjerivanje Nijemaca iz Čehoslovačke. 

Ovdje vrijedi primijetiti i jedan poseban fenomen u Češkoj, a to je unisona podrška Izraelu i vladi Benjamina Netanjahua, a posebno nakon jezivog terorističkog napada Hamasa prije tri godine. Političari, vodeći mediji, uključujući i javnu televiziju, većinska javnost, uz huškanje brojnih mrzitelja na društvenim mrežama, od tada slijepo podržavaju izraelski režim s jedne, a s druge strane potpuno dehumaniziraju Palestince.

Petr Fiala, bivši premijer konzervativno-liberalne vlade od početka izraelske odmazde u Gazi govorio je da Češka glas Izraela u Evropi. Martin Dvořák, liberalni ministar u njegovoj vladi prije dvije godine u informativnom programu i u udarnom terminu javne televizije izjavio je da je „mržnja prema svemu izraelskom ukorijenjena u genetskom sastavu Palestinaca“. Ministar vanjskih poslova, Petr Macinka iz ekstremno desne stranke Automobilisti, koja je koalicijski partner u sadašnjoj vladi oligarha Andreja Babiša, prilikom posjeta Izraelu u srpnju ove godine izjavio je da je Češka jedna od najsigurnijih evropskih država zahvaljujući tome što nema migranata iz islamskih zemalja. Tokom susreta s izraelskim šefom diplomacije Gideonom Saarom u Pragu, u svibnju ove godine, poručio je da Češka Republika neće dopustiti nikakve daljnje sankcije Europske unije protiv Izraela, čak ni ako bi bila jedina koja bi ih blokirala. Dodao je i da bi želio do kraja svog mandata preseliti češku ambasadu iz Tel Aviva u Jeruzalem.

"Ne širite islam u Češkoj! Inače ćemo vas ubiti" - grafit koji je prije nekoliko godina osvanuo na džamiji u Brnu, jednoj od dvije džamije koliko ih ima u Češkoj (FOTO: Radek Mica/AFP)

Porazna je činjenica za češko društvo da novinar javne televizije izvještava da su svjetski mediji puni snimaka iz Gaze koji su, eto, fotogenični pa izazivaju sućut, dok izraelski tenkovi nisu. Ili što su neki građani prestali s redovnim uplatama češkoj humanitarnoj organizaciji People in Need, jer je svojedobno objavila akciju psihološke pomoći djeci u Gazi. Rijetki su analitičari koji ukazuju na moralno sljepilo čeških elita koje se zaklinju u zaštitu ljudskih prava, a ne vide da proizraelska politika Češku Republiku izdvaja od većine zemalja svijeta, posebno zbog selektivnog shvaćanja vrijednosti ljudskog života.

Pitali smo naše sugovornike kako tumače bezrezervnu podršku izraelskom režimu i dehumanizaciju Palestinaca. 

Hesová kaže da ekstremna desnica koristi islam i migracije kao taktiku zastrašivanja i gotovo jedini način na koji mobilizira svoje birače, ali da je puno teže objasniti slijepilo takozvanih čeških liberala, koji brane pravo Ukrajinaca na samoopredjeljenje, pozivaju se na međunarodno pravo i kritiziraju njegovo kršenje, zauzimaju se za izraelske civilne žrtve, a potpuno zanemaruju zločine počinjene protiv Palestinaca. Osim raširenih negativnih stereotipa o muslimanima i civilizacijskih predrasuda prema Arapima, Hesová smatra da dvije stvari igraju ključnu ulogu u zaslijepljenosti čeških liberala prema ratnim zločinima počinjenim nad Palestincima.

„Prva je simbolika Izraela kao male zemlje u koju su se Židovi sklonili, naroda prema kojem su i Česi učinili golemu nepravdu, a čija je suradnja s Češkom Republikom simbolizirala povratak zemlje na Zapad nakon 1990. godine i neku vrstu iskupljenja za zločine iz Drugog svjetskog rata. Druga stvar je neriješeno pitanje nasilnog protjerivanja tri milijuna Nijemaca, tokom kojeg je ubijeno nekoliko desetaka tisuća ljudi, a koje mnogi smatraju nedodirljivim temeljem češke državnosti. Ni u slučaju poslijeratnog nasilja, ni u slučaju Izraela liberalna elita nije u stanju priznati da su povijesni događaji ambivalentni: i bivša žrtva nacističkih zločina sama može počiniti zločine za svaku osudu. Danas živimo u doba kada se obje ideje mogu istodobno razvijati i kada se može tražiti izlaz iz spirale krivnje i nasilja, no to je trnovit put koji zahtijeva samokritiku, odvažnost i spremnost na suočavanje sa složenošću svijeta. Mnogima je lakše povući jasnu granicu između dobra i zla i ne pokušavati razumjeti ili izgraditi alternativu. Problem je u tome što je malo tko u stanju zamisliti bolja rješenja“, objašnjava naša sugovornica s Karlova sveučilišta. 

Ostřanský pak podsjeća da se početkom devedesetih godina češka politika prema Bliskom istoku promijenila za 180 stupnjeva.

Od 1990. Slovenci su imali priliku odlučivati na 38 referenduma (FOTO: Jure Makovec/AFP)

„Prije 1989. godine nismo imali nikakve diplomatske odnose s Izraelom, naš režim ga je okrivljavao za sve moguće, i za cionizam kao produženu ruku imperijalizma, a s druge strane smo podržavali arapske režime koji su tada predstavljali progresivni dio zemalja trećeg svijeta. Izrael je odjednom postao naš prijatelj, a njegovi neprijatelji su postali i naši neprijatelji. Mi smo trenutno u evropskom kontekstu s nekritičnom podrškom Izraelu prilično unikatni. Pri tom se tu ne radi o tome da ljudi vole Židove, nego o tome da ne vole Arape. Problem se pojednostavljuje do toga da se jedni smatraju dobrima, a drugi zlima. Za većinu ljudi koji redovito gledaju televiziju to je kao nogometna utakmica, navijate za jedne ili za druge. To što radi Češka televizija je neviđena sramota. Ona je odgovorna za dehumanizaciju Palestinaca u očima Čeha“, kaže nam islamolog i arabist Ostřanský. 

Devedesetih godina i nadalje tadašnji predsjednik Václav Havel zagovarao je da Češka Republika djeluje kao posrednik u pregovorima između Izraelaca i Palestinaca. Pozivao je i Izraelce i Palestince na Forum 2000, međunarodni skup na koji su zvani ljudi različitih političkih, kulturnih i religijskih uvjerenja, gdje su dijalog i ljudska prava bili u središtu. Nakon učestalih terorističkih napada 2000-ih Havel je izjavio je da je to, samo na prvi pogled, sukob između kršćanstva i islama, da iza toga stoji nešto drugo, nešto dublje, i da to ukazuje na stanje u kojem se današnja civilizacija nalazi. U Češkoj Republici ostalo je vrlo malo od Havelova naslijeđa. Može li se to tumačiti posljedicama globalnog trenda ili postoji nešto specifično češko u današnjem odbacivanju politike ljudskih prava za koju se zalagao bivši predsjednik?

„Nasljeđe Václava Havela je kontradiktorno: i on je podržao ilegalni napad SAD-a na Irak. Dugo se Češka pozivala na takozvano ljudskopravaško nasljeđe Havela i Povelje 77 kao na zaštitni znak i dio svog identiteta, a da pritom nije proširila shvaćanje ljudskih prava kao nečega što se ne tiče samo disidenata pod represivnim režimima. Ljudska prava i dalje su temelj djelovanja mnogih čeških organizacija, skupina civilnog društva i slično; samo se države pozivaju na njih selektivno, kako ovdje, tako i u našim susjednim zemljama“, izričita je Hesová.

Ostřanský dodaje da su vrijednosti za koje se zalagao Havel trenutno potisnute, ali da su vanvremenske i univerzalne, te da će se kad tad vratiti u žižu interesa, a da će se sadašnjih političara tada rijetko tko sjetiti. A da bi građani Češke mogli o islamu i muslimanima suditi razumom a ne emocijama i predrasudama, ljudi bi – što po njegovim riječima sigurno „zvuči idealistički i naivno“ – morali kritički primati informacije, dok bi stručnjaci trebali biti arbitri. Na stranu idealizam i naivnost, smatra Ostřanský, tome treba težiti, a moglo bi se početi na Češkoj televiziji koja ne zove brojne kompetentne ljude iz ove oblasti.

I Zora Hesová govori na istom tragu.

„Nužno je dugoročno raditi na pravovaljanoj informiranosti, prisutnosti glasova manjina, a nadasve je neophodna otvorena javna rasprava i prevladavanje parohijalizma, tj. sklonosti promatranja svijeta isključivo kroz svoj mali domaći horizont“, zaključuje.

U članku lista DenikN pod naslovom „Debata o Izraelu i Palestini ne govori o nama ništa dobro“, rijetkog mainstream medija koji nije podlegao dehumanizaciji Palestinaca, istraživač na Odsjeku za Bliski istok praškog Filozofskog Fakulteta, Jakub Zahora piše: „Postalo je očito da, kada je riječ o pitanju Izraela i Palestine, mnoge češke javne ličnosti nisu u stanju pojmiti osnovne moralne okvire koji nisu utemeljeni na identitetu počinitelja i žrtava, niti prihvatiti načelo da nasilje nad jednom skupinom ljudi nije isprika za nasilje nad drugom“.

Dnevnik Alarm, lijeve orijentacije, ljetos je nakon zgražanja cijelog svijeta na ponašanje izraelskog ministra Ben Gvira napisao da se i u Izraelu i u Češkoj gubi granica između liberala i krajnje desnice.

„U objema zemljama postoji snažna simbioza između političkog centra i krajnje desnice. Jedina razlika je u tome što ovi prvi ignoriraju patnju Palestinaca, dok se drugi u njoj naslađuju“, sumirao je Alarm. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Radek Mica/AFP

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.