Prvomajska bajka

Jagoda Kljaić

01. 05. 2013.

Prvomajska bajka

Blago vama koji radite, pa za Prvi maj ne radite, a još ako dobivate redovito plaću – prvomajski vam zavidim. Kao i svi oni koji rade, a skoro su zaboravili kad su dobili zadnju paru za to. Njima je, ipak, teže nego nezaposlenima, jer ovi potonji bar imaju slobodnoga vremena na pretek. Mi, zavidni, za kaznu imamo uspomene. Nekad davno, prije mnogo godina, već se početkom aprila bezeciralo janje u selu, uz procjenu koliko će dobiti na kilaži do Prvoga maja, dala se kapara i, praznik rada je
Splitu je otišlo ono nešto lipo, veliko, posebno ...

Boba Đuderija

21. 04. 2013.

Splitu je otišlo ono nešto lipo, veliko, posebno ...

Bilo je to teško vrime za mene. Usrid rastave braka, živila san na Čiovu, daleko od grada, od prijatelja, od svega. Bez posla, bez para, skoro pa i bez nade. Nisan sebi mogla priuštit niti češće odlaske do Splita, jer mi je i plaćanje autobusne karte bija izdatak ravan luksuzu. Ponekad bi sa Čiovskog mosta gledala put Splita i zaklinjala se sebi da, ako ga se više ikad ponovo dočepan, neću više nikad otić iz njega. Judi su mi znali govorit:“Ajde bogati, šta plačeš za Splitom, ka da si na kraj
Smak sveta na Malti ... i drugi gonzo putopisi (I deo)

Predrag Crnković

19. 04. 2013.

Smak sveta na Malti ... i drugi gonzo putopisi (I deo)

Ponekad me glasni ventilator laptopa podseti na bruj avionskog motora. Osetim onu tremu pred ulazak u letelicu, slani miris mora i Nivee u nozdrvama, vonj trulih čamaca, čujem glasanje galebova i osetim onu glad koja čoveka obuzme nasred plaže kada dođe vreme  pansionskog ručka. Poželim da putujem. Poželim užas čestih presedanja na železničkim stanicama. Prijedu mi se plastični sendviči iz vagon restorana. Čujem zveket posuđa iz kuhinje nekog šoravog motela kraj planinskog puta i mirišem
Nedođija

maja

01. 03. 2013.

Nedođija

To je bilo vreme kada nismo imali internet, presnimavali smo kasete, neki su kupovali cede-ove, otkrivali smo 'The Wall' i pokušavali da shvatimo šta sve to prikazano ustvari znači, koristili reč 'ideali' možda i prečesto, jer smo želeli sebi da damo na važnosti.... jer smo tek zagazili u punoletstvo. I prvi put smo se zaljubili. Onako iskreno. I ljudski... bez uvijanja i lažnih nada, bez reči koje ne znače ništa. Petar je predstavljao onaj deo mene koji sam otkrivala. I koji sam gradila. Bio
Hрватска Dемократска Zајебанција

Ivan Galić

15. 02. 2013.

Hрватска Dемократска Zајебанција

- Ime? – profesionalno će jedan od doktora iz tima. - Hrvatska Demokratska Zajednica. - Mjesto, datum i godina rođenja? - 17. lipnja 1989.g., baraka NK „Borca“, Jarun. - Ime oca? - Dr. Franjo Tuđman. - Majke? - Lijepa naša. Djevojački Domovina. – Djece? - 220 tisuća. Ostalih par milijuna nismo priznali. - Aha. Dobro, evo, priđite ogledalu i recite što vam se ne sviđa, pa da vidimo što možemo popraviti. I tako je još jednom, suprotno boljim političkim običajima, najveća stranka u Hrvata
Pašteta hrvatske stvarnosti

Jagoda Kljaić

14. 02. 2013.

Pašteta hrvatske stvarnosti

Mrak se spuštao nad Zagrebom, a blještavom čekaonicom autobusnoga kolodvora širili su se mirisi prženih krafni, netom pečenoga kruha, pregorjelih krumpirića, ugrijanoga kečapa, rastopljenoga sira i šunke na pizzama. Muškarcu na sjedalu nasuprot netko blizak je umro, pisalo mu je to na licu. Lagana melodija iz mobitela. Njegov monolog nisu morali radoznalo prisluškivati svi u blizini, jer, bilo ih je samo dvoje i međusobno su šutjeli. - Da, sine, dobro si čuo - još ne znaju što je to čuo.
Pokažite da vodite državu jer je volite, a ne zato što je isplativo

Jagoda Kljaić

19. 12. 2012.

Pokažite da vodite državu jer je volite, a ne zato što je isplativo

Ne može država biti bolja od svojih građana. Ako se ljudi osjećaju kao smeće, netko je i državi trebao reći da je smeće – smeće. Svejedno je li pojedinačno ili zajedničko. Nije to ružna riječ sama po sebi, tri suglasnika, dva ista samoglasnika, skoro da je melodična. Smeće svuda, smeće oko nas … Agencija Standard & Poor's kreditni rejting Hrvatske ocijenila je kao „bezvrijedan“, pali smo u kategoriju koja se u žargonu naziva „smeće“. To je ozbiljno upozorenje investitorima da bi, ulaskom u
'Proba san ja kapitalizam, odnit će van i kožu sa vas'

Boba Đuderija

16. 12. 2012.

'Proba san ja kapitalizam, odnit će van i kožu sa vas'

Kažu da je dida iza ovoga rata reka "E, dico moja, jadniti ste, čemu se radujete, proba san ja oni kapitalizam, prije ONOGA rata, odnit će van i kožu sa vas..." Nije on mislija na oslobađanje Hrvatske, nego je zna da idemo prema kapitalizmu. Dida je radija u tvornici ferolegura prije onoga rata. Kaže bilo ih je tri brata koji su radili tamo a onda je došlo otpuštanje radnika zbog recesije pa su odnili pršut šefu da bar jednog brata ostavi na poslu. I ostavija ga je. Taj brat šta je osta radit
Balada za kartonsku kutiju

Jagoda Kljaić

02. 11. 2012.

Balada za kartonsku kutiju

Dok danima prolazim, pošteno je reći provozim se, kroz sela, na cesti od nekadašnjega jednoga do nekadašnjega drugoga jakoga industrijskoga grada, a kojima su i dalje imena: Karlovac i Sisak, pogled ne ide dalje od – kartonskih kutija. Prepunih ranim jutrom ubranih vrganja i ponuđenih skoro ispred svake kuće. Odakle samo tolike kartonske kutije! Na puno mjesta siječem nekadašnje željezničke tračnice, još uvijek su prije njih znakovi upozorenja: Andrijin križ, STOP, trokut … valjda ih nitko ne
Svašta kontra Splita

Boba Đuderija

22. 08. 2012.

Svašta kontra Splita

A bogati je su se uspizdili o Splitu u zadnje vrime. Ko god ne zna o čemu bi pisa, dovati se Splita. Zadnji tekst koji san pročitala na tu temu baš mi je diga tlak. I to najviše Zagrepčani pišu. Pazi, neko ko ne živi u Splitu mi tamo dođe laprdat o Splitu. Ma bogati. Nego, ajmo redom: "Split nije više što je bio" - je, za razliku od Zagreba koji je osta netaknut ratom, tranzicijom, ekonomskom krizom, i ostalim pošastima. Ma, čoviče, kad dođeš u Zagreb, imaš osjećaj da je vrime stalo, eto.