Bojkotiram Kraš, zato što više nije naš

Jagoda Kljaić

22. 05. 2012.

Bojkotiram Kraš, zato što više nije naš

Sigurna sam da u Kraševim napolitankama nema nafte sa Bliskoga istoka. Baš zato neću više doktorima nositi Bajaderu. I dobro ću razmisliti hoću li kupiti mjesečno jednu vrećicu bombona 505 sa crtom. Bojkotiram Kraš! Zato što više nije naš! Nas djece, koja smo gradila svoj svijet pomoću sličica iz čokoladica Životinjsko carstvo. Što bismo danas znali o džungli da nije bilo tih čokoladica. I Tarzana, naravno, sa Džejn i Ćitom. Odavno bi nas pojele opasne, namnožene divlje životinje, da ih nismo
Zatočenica Shutter Islanda - Survival

Elfrida MatučMahulja

08. 04. 2012.

Zatočenica Shutter Islanda - Survival

Što biste mogli očekivati da će se izroditi od malenog bića čije je loše iskustvo s ljudima počelo već na pragu života? Svi koji me znaju i osobno poznaju, mogu odahnuti. Naime nemam se namjeru baviti tim svojim odrastanjem, niti iskustvima kako bi mogla dati naslutiti početna rečenica. Još manje mi pada na pamet imenovati nekoga, jer ne bih htjela nikoga povrijediti. Ovo nemojte krivo shvatiti. Ne bih htjela nikoga povrijediti ne prozivanjem, već upravo suprotno. Cijeli svoj život, naime,
Pazi, snima se

Boba Đuderija

23. 03. 2012.

Pazi, snima se

Niki dan me opeta snimalo za televiziju i rekla san sebi da više nema šamse pristat na tako nešto. To, da san ja selebriti, to je svima jasno. E, al' to da se moran svako malo snimat, to nikoga nije briga. Nemoš brate prid kameru sa onin oskudnin znanjem o šminkanju kakvog ja iman. Prvo san, narafski, pokušala izbjeć to snimanje. Ženska sa televizije me ganjala misec dana po mejloviman ne bi li se nekako smenon dogovorila. Ja san se pravila da iman puno obaveza, ali na kraju više nisan znala
Izgledaj prirodno

Boba Đuderija

07. 03. 2012.

Izgledaj prirodno

Daklem, kad san sa šjor urednicon od portala dogovorila sve okolo kolumniziranja, kaže ona meni na kraju da in moran poslat i sliku. E, to mi je bilo teže nego da mi je rekla da moran napisat za njih knjigu u roku od pet dana. Ne volin se slikavat još od kad mi je jedna rodica vidila sliku iz ditinjstva i komentirala da izgledan ka Frankeštajn sa frizuron. Uvatila me dakle potpuna panika, jer ka prvo znan za svakakva slikavanja, ono, za osobnu kartu, za putovnicu, za vinčanja i osmrtnice, ali
Kajne Sarajvo više, Allaha mi

Saša Čokljat

18. 02. 2012.

Kajne Sarajvo više, Allaha mi

Za ne vjerovati je kakvih budala danas ima na ovome svijetu. I u pravilu su takvi praznoglavi dobro situirani, ni na što ne misle, tupi do bola, štetočine. Kad s njima razgovaraš, puno je dosadnije od razgovora s bukvom, jer se bukvi možeš iskreno povjeriti. Njima, i da se povjeriš, blijedo bi te gledali, dok bi im vid prolazio kroz tvoju glavu, prema nečemu sljedećem što bi tek tako mogli kupiti, požderati, konzumirati … Ako su muškarci, ništa ne rade ali na večer izvoze bijesne zvijeri iz
Valentinovo i ruže

gBoban

14. 02. 2012.

Valentinovo i ruže

Valentinovo je, a velik broj muške čeljadi  je i ove godine propustio priliku za self-marketing. Dan prije Valentinova, zapravo večer prije, hodajući gradom u potrazi za čestitkom za svoju dragu, uočio sam nekoliko pripadnika ovog roda kako kupuju ruže, a zatim ih uredno skrivaju pod jakne i kapute. I tako, držeći se mita da pravo muško, odnosno pravi jebač, ne hoda okolo s buketom cvijeća, propustili jednu od onih najvažnijih prilika da privuku poglede i uzdahe pripadnica suprotnog spola.
Nakon više od pola decenije apstinencije, navukao sam se na TV

Mladen Barbarić

08. 02. 2012.

Nakon više od pola decenije apstinencije, navukao sam se na TV

Nakon podosta godina, nekoliko stanova i par gradova te država, napokon sam se uspeo do određenog civilizacijskog standarda i sada zajedno sa svojim novim sunarodnjacima sjedim zavaljen u fotelju i promatram što se događa. Godinama sam uspijevao odoljeti, ali sada sam, što zbog nedostatka kreativnosti, što zbog lijenosti, posve malaksao i večer provodim kao svaki pošteni član društva. Sve pratim, od filmova i serija preko kuharskih obračuna, natjecanja talenata, do barem dva dnevnika. Iza
Jutro bez Facebooka

Boba Đuderija

03. 01. 2012.

Jutro bez Facebooka

Neki dan mi je isključilo internet i ja sam se osjećala kao da mi je netko zakucao daskama moj prozor u svijet. Najironičnije od svega je to što se moj kompjuter nalazi tik do pravog prozora, onog kroz koji se zaista vidi svijet. Makla sam se dakle od ugašenog virtualnog prozora i smjestila, pomalo izgubljena, uz taj veliki prozor s pogledom na stvarnost. Navikla da svako jutro uz prvu kafu pregledavam statuse mojih prijatelja na Facebooku, najednom nisam znala što započeti, gdje s rukama i s
Pola deset ujutru

maja

29. 12. 2011.

Pola deset ujutru

Bila je nedelja. Pola deset ujutru. I bio je avgust. Mobilni mi je davao znake da neko pokušava da me dobije. Videvši na displeju ime žene s kojom je moj ćale živeo godinama unazad, a s čijeg telefona me je ponekad zvao, pomislila sam da nije normalan i da nema šanse da mu se javim. Jer je nedelja. I pola deset ujutru. Sećam se da me je D. pogledao sanjivim očima i da sam promrmljala da mi ćale nije normalan ... jer sam mislila da pun elana zove misleći da je u redu da ustanemo u pola deset
Let the sunshine in

Boba Đuderija

22. 11. 2011.

Let the sunshine in

Jutro je počelo smijehom. Zadnjih dana na You Tube-u ne skida se sa Boba Marleya. Prošla sam sve njegove glazbene faze odrastanja, od heavy metala, preko Thomsona (ne ponovilo se), Fifty Centa, hrvatskih repera, beogradskih repera, Magazina, a potom nenadanog kačenja na "lude osamdesete" i muziku koja je obilježila najljepši dio mog života. Ok, sve je sretno završilo, pomislim svaki put kad ga zateknem kako sluša "rokiju" iz tih godina. Od Thompsona do Jethro Tulla u nekih 4-5 godina, dobro je.