Intenzivna industrijalizacija kroz protekla dva stoljeća doprinijela je klimatskim promjenama čije negativne posljedice polako prevazilaze ekonomsku dobit. Izvjesno je i da, kako vrijeme odmiče, nepredvidive vremenske okolnosti sve više nagrizaju ekonomsku računicu. Da stvar bude gora, one direktno ne utječu samo na kvalitetu života, već i na sigurnost, kako okoliša, tako i čovjeka. Sama industrijalizacija, ali i većina proizvodnih procesa nakon nje, kao i dobar dio komfora na koji smo u međuvremenu navikli poput toplih stanova, desetljećima su pogonjeni fosilnim gorivima koji nam polako stežu omču oko vrata.

Klimatske promjene nisu „mit“ koji potiču „klimatski luđaci“

SUNCE ZA SVE: Kako zadruge mijenjaju energetski sustav

VODA, ENERGIJA I OTPAD: Kako do obnovljivih izvora energije u rukama građana?

Kako bi smanjila emisije najodgovornijih plinova za povećanje razina globalnog zatopljenja, međunarodna zajednica je ambiciozno krenula u rješavanje klimatskih promjena pravno obvezujućim dogovorom iz Pariza 2015. godine kojim smo zašli u eru energetske tranzicije. Riječ je o globalnoj promjeni i napuštanju fosilnih goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina koji su gotovo dva stoljeća bili energetska osnova ekonomskog napretka i kvalitete života.

Ovisnost o fosilnim gorivima duboko je ukorijenjena u ekonomskom razvoju te je okretanje energiji iz čistih i obnovljivih izvora, poput sunca, vjetra i vode, kompleksan proces na svakoj razini. Novonastala situacija u posljednjem desetljeću nailazi na otpore i lobiranja sa svih strana. Definicija čiste energije je i deset godina nakon potpisivanja Pariškog sporazuma rastezljiv pojam koji, ovisno o interesnim grupama, ponegdje uključuje spaljivanje otpada, a negdje obogaćivanje prirodnog plina vodikom ili nuklearnu energiju.

Osim toga, kako je korištenje fosilnih goriva prije 200 godina pokrenulo nepredvidive promjene kojima se moramo baviti danas, i energetska tranzicija za sobom nosi negativne posljedice. Naime, prema procjeni Međunarodne agencije za energiju, napuštanje fosilnih goriva i okretanje čistoj energiji potencijalno dovodi oko 2,5 milijarde ljudi u rizik "energetskog siromaštva". Riječ je uglavnom o neadekvatnom pristupu pouzdanoj i priuštivoj čistoj energiji za pokrivanje osnovnih potreba poput grijanja, svjetla i kuhanja. Tome treba pridodati i probleme u javnom transportu koji milijunima predstavlja osnovnu potrebu kako bi uopće mogli osigurati egzistenciju i doći na posao.

„Novac sigurno neće biti dovoljan i nećemo moći svima pomoći", Ana Jurak, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (FOTO: Zelena akcija)

Prema informacijama Zelene akcije, procjenjuje se kako je u Europskoj uniji 34 milijuna osoba energetski siromašno dok u tu kategoriju, u Hrvatskoj, spada oko 300.000 naših sugrađana. Međutim, ukoliko u kalkulacije uračunamo i prometnu izoliranost, preko milijun stanovnika Hrvatske već sada je prometno siromašno zbog energetske tranzicije, a više od polovice stanovništva, odnosno 2,1 milijuna je ranjivo u pogledu prometa. Posebno su pogođeni otoci, a „stanovništvo čak osam županija ima poteškoće ili uopće nema mogućnost pristupa potrebnom prijevozu”, upozorava Ana Juras iz Uprave za klimatsku tranziciju Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Nadalje, Zelena akcija procjenjuje kako je, osim 300.000 energetski siromašnih, gotovo trećina stanovništva Hrvatske (1,3 milijuna građana) potencijalno na pragu energetskog siromaštva. Svi ovi podaci čine socijalne posljedice energetske tranzicije iznimno bitnim društvenim pitanjem. U sklopu Europske unije formiran je Socijalni fond za klimatsku politiku koji bi ranjivim skupinama olakšao tranziciju, a Hrvatska tek treba izraditi Socijalni plan za klimatsku politiku temeljem kojega će dobiti pristup fondovima EU.

Nacionalni Socijalni plan pak predviđa više od 1,5 milijardi eura kojima bi država trebala osigurati pravednu i učinkovitu zelenu tranziciju kojom ni jedan dio društva neće biti zakinut. Početkom prošlog mjeseca otvorene su javne konzultacije prije podnošenja Socijalnog plana za klimatsku politiku RH na usvajanje EU. Tijekom ovog procesa, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, konzultirat će lokalne i regionalne vlasti, civilno društvo, gospodarski i socijalne partnere te organizacije mladih kao i istraživačku zajednicu. Na papiru to izgleda kao optimalno rješenje, ali pamćenje nas upozorava kako pregovaračka moć "ključnih dionika" u ovom procesu nije ravnomjerno raspoređena pa je razumno očekivati i kako će raspodjela 1,6 milijardi eura biti također neravnomjerno distribuirana.

„Već dugo govorimo kako teret zelene tranzicije ne smije pasti na leđa građanki i građana, već da ona mora biti socijalno pravedna. Nažalost, svugdje u praksi vidimo da smo daleko od toga”, izjavila je Marija Mileta iz Zelene akcije koja je organizirala tribinu „Socijalni klimatski plan mora biti pravedan” održanu u Novinarskom domu u petak.

"Teret tranzicije ne smije pasti na leđa građana", Marija Mileta, Zelena akcija (FOTO: Zelena akcija)

Do sada predložene mjere ministarstva koje se odnose na rješavanje energetskog siromaštva, kao i siromaštva u obliku mobilnosti te pomoć svim ranjivim skupinama uključuju „obrazovanje i podizanje svijesti, obnovu obiteljskih kuća s najlošijim energetskim svojstvima, izgradnju lokalnih kapaciteta i uspostavu kontaktnih točaka za pomoć ranjivim skupinama, vaučere za plin, nadogradnju mjera socijalnog stanovanja, poboljšanje uvjeta bicikliranja i dostupnost javnog prijevoza u urbanim, prigradskim i ruralnim područjima”.

Međutim, unatoč naizgled pozamašnoj svoti od preko milijardu i pol eura koji će se raspodijeliti od 2026. do 2032. godine, novaca nema dovoljno kako bi se zaštitile sve ugrožene skupine.

„Novac sigurno neće biti dovoljan i nećemo moći svima pomoći. Zato trebamo vidjeti kako mjere iz plana najučinkovitije usmjeriti”, otvoreno je izjavila na spomenutoj tribini Ana Jurak iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Na već viđene probleme i iskustva iz dosadašnje primjene potpora, na tribini u Novinarskom domu, upozorila je i Miljenka Kuhar iz Društva za oblikovanje održivog razvoja.

„Pitanje je koliko će mjere zapeti u primjeni. Znamo da imamo problem u provedbi sa svim strateškim dokumentima. Dosadašnjim mjerama za energetsku obnovu kuća bilo je sufinancirano široko građanstvo, a ne siromašni. Netko tko ima problema s plaćanjem grijanja teško će podići kredit za sufinanciranje. Imamo nekoliko poziva iz kojih možemo učiti, vidjeti koji su bili izazovi i kako im doskočiti. Sustavi socijalne skrbi, energetike i klime moraju bolje surađivati i koordinirati se”, smatra Kuhar.

Ovakve javne rasprave osiguravaju barem minimum interesa građana u kolopletu poduzetnika, gospodarskih partnera i europskih fondova (FOTO: Zelena akcija)

Dosadašnja praksa, dakle, pokazuje kako mjere koje su i predstavljene u najboljoj namjeri, često nisu optimizirane. Na ovo se nadovezuje i problem izbora mjera što je na tribini, u ime organizatora, komentirao i Bernard Ivičić osvrnuvši se na društvenu korisnost mjera namijenjenih poboljšanju kvalitete javnog prometa.

Naime, nacrt nacionalnog plana inicijalno je predviđao i potpore za kupnju električnih automobila koje su ipak uklonjene.

„U usporedbi bi neke mjere, recimo, za lokalne linije autobusa i plaće za vozače, mogle biti puno učinkovitije”, istaknuo je Ivičić.

Primjer ukidanja poticaja kupnje skupih električnih automobila nauštrb društveno korisnijih metoda poboljšanja javnog prijevoza daje nadu kako će se, ako ne maksimalan, onda barem veći dio budžeta uistinu iskoristiti kako bi Socijalni plan za klimatsku politiku uistinu pomogao onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Nema sumnje kako će se za raspodjelu 1,6 milijardi eura iz Socijalnog plana za klimatsku politiku još voditi žestoke polemike. Kolač je velik, a društvena klima i dosadašnje iskustvo sugeriraju kako se dobar dio fondova usmjerava zahvaljujući privatnim interesima, stoga javne rasprave poput ove u Novinarskom domu, a koje organizira civilno društvo, osiguravaju barem minimum interesa građana u kolopletu poduzetnika, gospodarskih partnera i europskih fondova.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Sjaak Kempe/Flickr

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.