Ekološka kriza u Gospiću jedna je od gorućih tema ovoga mjeseca, no njezini korijeni sežu godinama unatrag. Na lokaciji u Bilajskoj ulici godinama je nezakonito odlagan i zakopavan plastični, medicinski i drugi otpad, što predstavlja ozbiljan rizik za okoliš i zdravlje stanovnika. USKOK je zbog velikog interesa javnosti nedavno objavio nalaz i dopunu vještačenja Geotehničkog fakulteta za ovu lokaciju.

Vještaci su utvrdili oko 37.000 tona otpada, od čega je gotovo 33.000 tona zakopano u zemlju. Onečišćenje se proširilo i izvan prostora samog odlagališta, a postoji opasnost od njegova daljnjeg širenja, uključujući podzemnim vodama. Dopunsko vještačenje pokazalo je prisutnost PFAS spojeva, poznatih kao „vječne kemikalije”, u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta, i to, u jednom slučaju, u razini koja znatno premašuje parametarsku vrijednost propisanu direktivom EU za ukupne PFAS u vodi namijenjenoj ljudskoj potrošnji. 

Naime, PFAS spojevi se vrlo teško razgrađuju i mogu se zadržavati u okolišu desetljećima. Vještaci navode da se voda s predmetne lokacije ne koristi za javnu opskrbu. Pronađene su i povišene koncentracije više štetnih tvari u tlu, osobito bakra, cinka, olova i antimona, kao i prisutnost teško razgradive mikroplastike. U sastavnici tla zabilježene su promjene koje se u studiji opisuju kao „djelomično nepovratne“. 

Otprilike 33.000 tona otpada zakopano je u zemlju (FOTO: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije)

O širim ekološkim aspektima i posljedicama slučaja u Gospiću razgovarali smo s Gordanom Medunić, profesoricom na Geološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, čije područje ekspertize, među ostalim, obuhvaća problematiku zbrinjavanja otpada. 

„Ovakva kriminalna aktivnost sama po sebi dovoljno opasna za bilo koji okoliš, a još je ‘x’ puta opasnija kada je riječ o kršu. U svijetu, krški okoliš je najranjiviji zbog osebujnih geoloških, morfoloških i hidrogeoloških značajki”, kaže nam Medunić.

O kakvim se svojstvima krša radi, kako se štetne tvari mogu širiti kroz podzemne vode te kakve bi dugoročne posljedice ovaj slučaj mogao imati za okoliš i lokalno stanovništvo, Medunić će našim čitateljima detaljno objasniti u intervjuu koji ćemo na Lupigi objaviti ovoga tjedna. 

Nalazi vještačenja samo su nastavak mnogo šireg slučaja koji se istražuje već više od godinu dana. U istragu je uključen i Europol, a USKOK je postupak pokrenuo u veljači 2025. godine protiv deset osoba i četiri tvrtke. Istraga je u međuvremenu proširivana, a osumnjičene se, među ostalim, tereti za teška kaznena djela protiv okoliša počinjena u sastavu zločinačkog udruženja. Sumnjiči ih se da su uvozili miješani otpad iz Slovenije i Italije te preuzimali medicinski i drugi otpad iz Hrvatske, te ga potom nezakonito zakopavali ili ostavljali na otvorenom u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu. Istraga je u ožujku proširena i na Senj. Među okrivljenima ističe se bračni par Josip i Monika Šincek. Prema USKOK-u, Josip Šincek imao je ključnu ulogu u organizaciji sustava, dok je Monika Šincek sudjelovala u njegovu funkcioniranju.

Država još uvijek nije pronašla konkretno rješenje za sanaciju zakopanog otpada (FOTO: Klimatski portal)

Prema Europolu, kriminalna mreža, koja je uključivala Šincekovu tvrtku Tipos Resurs, dobivala je poslove zbrinjavanja otpada u državama poput Italije, nudeći niže cijene od konkurencije, odakle bi se otpad prevozio u Hrvatsku. Umjesto da snose troškove njegova propisanog tretiranja i zbrinjavanja, otpad je potom nezakonito odlagan, među ostalim zakopavanjem i zatrpavanjem zemljom i šljunkom.

Slučaj je dodatnu političku dimenziju dobio nakon što je.Josip Šincek u obrani pred USKOK-om tvrdio da ga je tadašnji glavni državni inspektor, istaknuti član HDZ-a Andrija Mikulić tražio pola milijuna eura mita kako bi ga inspekcija pustila na miru da i dalje nezakonito zbrinjava otpad. Mikulić, koji je ove navode negirao, u studenom je prošle godine uhićen u zasebnoj USKOK-ovoj istrazi zbog sumnje na korupciju te je razriješen dužnosti glavnog državnog inspektora. Dva mjeseca kasnije pušten je iz istražnog zatvora te se postupak protiv njega nastavlja dok je na slobodi.

Država još uvijek nije pronašla konkretno rješenje za sanaciju gotovo 33.000 tona zakopanog otpada. Iz inicijative Gospić je naš dom traže hitnu sanaciju, upozoravajući na mogućnost daljnjeg širenja onečišćenja. Međutim, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković kaže da Hrvatska nema gdje zbrinuti otpad te da su poslani upiti „na 62 adrese u Europi“. U nedjelju se u Sinju oglasio i premijer Andrej Plenković, koji je poručio da će se situacija u Gospiću riješiti u zakonitoj proceduri, a „ne pod pritiskom“, dok je u utorak optužio oporbu da stvara histeriju i dezinformacijama širi paniku među stanovnicima Gospića kako bi skupila političke poene.

Nalazi su izazvali brojne političke reakcije. Sandra Benčić iz Možemo! za ovaj “ekocid” optužila je HDZ i njihov koruptivni model upravljanja Hrvatskom. Prozvala je resorno ministarstvo za nedjelovanje iako je, kako kaže, najmanje godinu i pol dana bilo upoznato s informacijama o nezakonitom otpadu. Dalija Orešković na alarmantnost situacije upozorava još od prošle godine te je nedavno na društvenim mrežama napisala kako je trovanje vječnim kemikalijama i teškim metalima u ilegalnom otpadu „pravo lice i naličje politike HDZ-a“. Marija Selak Raspudić (stranka Drito) pozvala je predsjednika Zorana Milanovića da omogući sazivanje izvanredne sjednice Sabora te apelirala na oporbu da zajednički pokrenu pitanje povjerenja premijeru. Gradonačelnik Gospića Darko Milinović iz stranke LiPO zatražio je hitnu sanaciju te najavio mogući prosvjed u Zagrebu u slučaju nedjelovanja nadležnih.

Inicijativa „Gospić je naš dom“ u lipnju je organizirala prosvjed na kojemu se okupilo nekoliko tisuća građana Gospića koji su poručili da njihov grad nije deponij, a Lika nije „nevidljiva periferija“. Prosvjed je uslijedio nakon više od godinu i pol dana bezuspješnog traženja odgovora i konkretne reakcije nadležnih institucija, od lokalne samouprave do Ministarstva zaštite okoliša. 

Prosvjedna akcija inicijative (FOTO: Facebook/Gospić je naš dom)

Razgovarali smo sa Željkom Rukavinom, članicom ove inicijative.

„Mi već godinu i pol dana pokušavamo prodrijeti u eter, a sada konačno i jesmo. Kada smo pokrenuli inicijativu, objavljivali smo prijave građana koji su upozoravali da se na lokaciji događa nešto sumnjivo: prijavljivali su zakapanje otpada i velike količine kamiona. dok je sve to još trajalo. Prijavljivalo se MUP-u, Gradu, županiji i inspektoratu, a ništa od toga nije rezultiralo konkretnom akcijom. Prijave sežu čak do 2021. godine”, objašnjava Rukavina. 

Naša sugovornica ukazuje i na još jednu lokaciju, o kojoj se ne govori puno u medijima. 

„Prijavljivalo se i vezano uz odlagalište Rakitovac, komunalno odlagalište Grada Gospića, na koje se također dovozio ovaj otpad. Moguće je da su tamo dovezene i veće količine otpada nego na lokaciji o kojoj se sada najviše govori. Prijava je, dakle, bilo, ali reakcija nije bila kakva je trebala uslijediti“, kaže Rukavina. 

Brojna su pitanja koja bi se trebala uputiti institucijama, smatra članica inicijative „Gospić je naš dom“: Kako je uopće moguće da tolike količine otpada uđu u zemlju, pogotovo kada je riječ o uvezenom otpadu?; Na kojim je deklaracijama ulazio i tko ga je provjeravao?; Kako je moguće da je sve to trajalo toliko godina?

Rukavina naglašava da javnost možda uopće ne bi znala za ovaj slučaj da se u to nije uključio Europol, te da bez pritiska građana ne bismo ni znali za nalaze i analize koje su institucije odbijale objaviti. Osim najvažnije i najrecentnije studije, one vještaka Geotehničkog fakulteta, radi se o nalazima koje je za Državni inspektorat proveo Nastavni zavod za javno zdravstvo „Doktor Andrija Štampar“. 

„Te je nalaze imalo i Ministarstvo zaštite okoliša, ali ih dugo nije objavljivalo. Opet su građani bili ti koji su inzistirali. U samoj istrazi, kada ju je otvorio USKOK, otpad je kategoriziran kao opasan“, ističe naša sugovornica.

Željka Rukavina ističe da ova ekološka kriza nije samo pitanje Gospića, nego da je ugroženo mnogo šire područje (SCREENSHOT: YouTube)

Kaže i kako zakoni omogućuju hitno postupanje upravo u ovakvim slučajevima. 

„Ta kategorija nije iskorištena u slučaju Gospića jer država cijelo vrijeme smatra da se ovdje ne radi o hitnom slučaju. Nažalost, čak i nakon objave vještačenja čujemo da i premijer i ministrica kažu da ne može biti hitnog postupanja, iako smo taj smjer dogovorili na sastanku s Vladom u srpnju“, govori Rukavina koja povlači paralelu sa slučajem „trokuta smrti“ u Italiji, ekološkim skandalom na jugu Italije, gdje su grupe privatnih vlasnika povezane s mafijom ilegalno odlagale otpad. Zbog ispušnih plinova iz zapaljenog smeća te prodora teških metala i industrijskog otpada u podzemne vode lokalno stanovništvo je bilo izloženo povećanim zdravstvenim rizicima, primjerice visokim stopama obolijevanja od raka. Europski sud za ljudska prava prošle je godine presudio da talijanske vlasti nisu poduzele dovoljno kako bi stanovnike zaštitile od dugoročnih posljedica takvog postupanja s otpadom, koje traje najmanje od kraja 1980-ih. 

Za kraj, Rukavina ističe da ova ekološka kriza nije samo pitanje Gospića, nego da je ugroženo mnogo šire područje. 

„Na noge su se digli i ljudi koji žive nizvodno od Gospića, na što smo cijelo vrijeme upozoravali. Podzemne vode idu nizvodno, a najveće koncentracije PFAS-a pronađene su nizvodno. To znači da nije u opasnosti samo Gospić. Veća je ugroza i za podzemne vode te mjesta poput Otočca, Senja, Paga i Raba. Mislim da bi javna svijest o ovoj situaciji konačno mogla potaknuti građane da shvate koliko je važno da ne promatraju ovu situaciju kao nešto što se događa nekome drugome. Slučaj Gospića odjednom je postao slučaj cijele Hrvatske, odnosno Primorja, otoka, priobalja i Like“, zaključuje Rukavina.

Nakon premijerovog istupa i spominjanja histerije, inicijativa je reagirala i javnim priopćenjem.

"Zaprepašteni smo današnjim obraćanjem predsjednika Vlade, jer je pet dana nakon što je USKOK objavio nalaz sudskih vještaka Geotehničkog fakulteta o Gospiću govorio kao o problemu javne percepcije, a ne kao o onome što taj nalaz doista opisuje. Zaprepašteni smo današnjim obraćanjem predsjednika Vlade, jer je pet dana nakon što je USKOK objavio nalaz sudskih vještaka Geotehničkog fakulteta o Gospiću govorio kao o problemu javne percepcije, a ne kao o onome što taj nalaz doista opisuje. Gospić odavno više nije šačica ljudi u zaboravljenoj Lici. Ovdje živi zajednica koja zna što joj je pod nogama, koja je ovo prva prijavila i koja odavde ne odlazi kad sezona završi, a uz nju danas stoji cijela Hrvatska, jer su ljudi u ovoj zemlji prepoznali da se ono što se dogodilo nama može dogoditi bilo kome", navodi se među ostalim u njihovom priopćenju. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Gospić je naš dom

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.