Pavle Kalinić: Hrvatska - zemlja brzog zaborava

Ivan Kegelj

20. studenog 2010.

Pavle Kalinić: Hrvatska - zemlja brzog zaborava

Književni kritičar Velimir Visković za Pavla Kalinića svojedobno je rekao da je lud, da nema dlaku na jeziku te da ima muda kao lubenice. Da li je Kalinić lud - ne znamo, a nismo provjeravali niti ovo s lubenicama, ali da Pavle nema dlaku na jeziku - to je pouzdano kao amen nakon molitve. Taj i takav, dežurni teoretičar katastrofe i pročelnik zagrebačkog ureda za hitne situacije na zadarskom Znet.hr-u piše kolumnu pod nazivom Kontras. Jedan od njegovih napisa prenosimo na ovom mjestu, pa vi sudite radi li se o luđaku ili čovjeku kojem testisi jedva dopuštaju da hoda.


Hrvatska je stvarno specijalna destinacija. Turistički slogani su – Kad sletite ili uzletite, sve zaboravite! Dođite u Hrvatsku, duhovno se pročistite! Dođite sve, ama baš sve zaboraviti!

Dojučerašnji poklonici lika i djela Ive Sanadera sad su ga se, kraće nego preko noći, odrekli. Izgleda da je jedini koji je u Vladi poznavao, da ne kažemo slušao, ex-premijera bio samo glavom, bradom i crvenim obrazom – Damir Polančec. Svi ostali, uključujući ex-potpredsjednicu Vlade, sad premijerku (isključivo zahvaljujući Sanaderu) vidjeli su Ivu Sanadera samo na televiziji. Sjednice Vlade imali su uglavnom on-line tako da je sasvim suludo da netko povezuje Ivu Sanadera s Jadrankom Kosor, Čobankovićem, Vukelićem ili ostalim zaboravljivim članovima Vlade.

Svi se čudom čude otkud sad Ivi Sanaderu kuća u Kozarčevoj. Odjednom je to ključno pitanje. No, čini mi se da bi se moglo postaviti, onako usput, pitanje – gdje su nestali kupoprodajni ugovori Slobodne Dalmacije? Tko je kome i koliko (ako uopće) što platio!?! Tko se zaigrao sa svim hrvatskim bankama tako da više nisu hrvatske? Osim, naravno, Poštanske banke koja je zadnjih godina HDZ-u služila kao kasica-prasica.  

Tko će se raspitati kako je PLIVA nakon vrlo uspješnog menadžmenta na čelu sa menadžerom godine u Veroni nestala u bespućima povijesne zbiljnosti da bi se reinkarnirala kao TEVA? Možda ne bi zgorega bilo vidjeti i što je s Braniteljskim fondom od kojeg je prodano 7 posto dionica INA-e? Navodno, bio je to uvjet da MOL intervenira kod OTP banke kako bi se otvorila kreditna linija za preuzimanje dijela dionica Podravke. Možda je to sve na vrbi svirala, no u jednoj pravnoj, uređenoj državi, to bi moglo pregledati Državno odvjetništvo ili možda USKOK – da nisu trenutno zauzeti odmjeravanjem političkih snaga. Zato, da bi se uspješno pozicionirali sutra kad “ljubav, sposobnost i zaborav” dovedu novu garnituru još sposobnijih za totalno uništenje države.  

Ne bi ništa manje intrigantno bilo pogledati predpovijest OTP banke u Hrvatskoj. Naime, njoj je prethodilo nastajanje Nove Banke – u režiji Charlemange fonda, ex-Regent fonda, kroz koju su isparile Dalmatinska banka, Istarska banka, Sisačka banka i Dubrovačka banka. Ni godina nije za zanemariti. Počelo je još za vrijeme premijera Šarinića, a finiširanje je odrađeno 2002. godine. Tko li je ono tada savjetovao Račana?

Sve je to dio iste priče (sjeća li se tko Marka Škreba?) – famozne “privatizacije” banaka (i ne samo banaka). Inače, tek sjećanja radi – Privredna, Splitska, Riječka, Slavonska i Dubrovačka banka, tj. njihovo saniranje, stajalo je hrvatske porezne obveznike cca. 20 (dvadeset!) milijardi kuna. Prodane su za cca. 5 (pet!) milijardi kuna. I sad, kad su računi počeli stizati na naplatu, tko je glavni zataškavač svega i svačega onih koji su na vlasti?

Tko je izbacio dva uboga brata iz stana koji sad čuvaju jake snage MUP-a? Možda se boje da sadašnju vlasnicu stana ne povežu s pripadnicom SK Pokreta za Jugoslaviju iz Velike Gorice? Ma, ne!  Nije to zasigurno ista osoba! Ona iz Velike Gorice nije mogla izgovoriti “Hrvatski” radio! Toliki zaokreti su u Hrvatskoj nemogući!?  

Tko je kupio dva stanarska prava? Jedan u Osijeku (kupio, pa prodao), a jedan u Zagrebu? Iako se mogao kupiti samo jedan stan?! Odlikaši su mogli dva! Pošteno! Za 21.000 marakastan od 161 m2. Kasnije ga je neuspješno pokušao prodati za 2.630 eura po kvadratu.

I, uvijek se vraćamo na isto filozofsko pitanje: što je bio prije – jaje ili kokoš? A u Hrvatskoj, specifično, kao što nam je i povijest specifična, što je bilo prije – Kolega ili Sova?

Naš Ministar poljoprivrede ne zna tko nam je popapao robne rezerve? Premijerka ne zna koliko su koštali kamiončeki niti  koliko košta kilometar autoceste u Hrvatskoj, a koliko, za usporedbu, kroz Alpe u Njemačkoj, Italiji ili Švicarskoj?

Sjeća li se tko od sadašnjih, smijenjenih ili napredovalih potpredsjednika Vlade Ive Sanadera tko je dilao dionicama u Veroni? Tko je pomago Ježiću oko prodaje dijelova DIOKI-ja po povoljnim cijenama? A JANAF? HEP?

Tko je poklonio, pardon, prodao Slobodnu Dalmaciju Ninoslavu Paviću? Kako je Ivo Sanader od dva odijela prilikom povratka iz Austrije stigao do kuće u Kozarčevoj i ostatka skromne imovine?

I sad, kad SDP ima povijesnu šansu skloniti HDZ sa scene, stvari se otežu zbog nedostatka vizije samog vodstva SDP-a i nesnalaženja samodovoljnog predsjednika SDP-a. Teško je zamjeriti baš svima što šute, ali zašto šute Josip Leko, Antun Vujić i Gvozden Flego? Oni nemaju opravdanja da nisu znali koga biraju i koga podržavaju! Imaju i previše utakmica u nogama da bi se mogli pravdati neznanjem. Ili se vode onom starom – jest da smrdi, al’ je barem toplo!

A zima samo što nije! Kažu, bit će najhladnija u posljednjih tisuću godina!

Pavle Kalinić (www.znet.hr)