The end of the world (as we know it)

Božidar Alajbegović

20. ožujka 2003.

The end of the world (as we know it)

Da, tako su nekako cvrkutali R.E.M. krajem osamdesetih u jednoj od meni najdražih njihovih pjesmuraka, a da bijahu u pravu upravo se ovijeh dana osvjedočavamo. Eto, Bushonja krenuo, pa sad - kom' opanci, a kom' obojci (istina, ni približno mi nije jasno značenje ove potonje rječce, iako mi smisao dotične narodne poslovice objašnjavati ni u kom slučaju ne morate)...

It' s the end of the world (as we know it) ... refren je kojega bez obzira na očekivani ishod upravo započetog rata svi mi skupa zapjevati već sada možemo, ali... bez nastavka koji u toj poznatoj pjesmici R.E.M. -a slijedi, a glasi : And I feel fine!!!   Iskreno se nadam da se ni Bushman fine osjećati neće, kada krene lavina protesta izazvana prispjećem prvih metalnih kovčega urešenih stars and stripes zastavama u SAD.
Za očekivati je, ako je do svega ovoga već moralo doći,  da onda sve to barem  što prije i okonča, i naravno, uz što manje "kolateralne žrtve" (jedan od najlicemjernijih fraza iznjedrenih političkim bulažnjenjima). Mada mislim da se, bez obzira na krajnji ishod iračke avanture već sada može reći da je ovo uistinu kraj svijeta kakvog smo ga dosad znali , te da Michael Stipe i kompanija bijahu nostradamusovski dalekovidni. Ponajprije stoga što je SAD u krvoproliće nevinih krenula bez pristanka UN -a čime ne samo da se  poništava integritet  i važnost koju je ta institucija u svijetu do jučer imala,  već se dokida i razlog postojanja iste u budućnosti.  Iako predmnijevam da će UN i Vijeće sigurnosti i dalje postojati, a sve isključivo poradi treniranja strogoće na malima i nebitnima, te će svoju važnost nadalje dokazivati raznoraznim uvođenjima embarga na uvoz oružja u slučajevima slijedećih  balkanskih klaonica isl., te stoga slobodno možemo nastaviti sa narodnim poslovicama i zaključiti: tko jači - taj kvači.  A kad najjači kvači onda više nije važno niti svijetsko javno mnijenje, poštivanje konvencija i zakona, demokracija i slične bljezgarije za naivne i lakovjerne. Jer tada (odnosno već sada, kao što već vidimo)  snaga klade valja, a um je abdicir'o (izvin' te što bogohulno parafrazirah još jednu u nizu narodnih)...
A činjenica da su neke od država krenule u rat rame uz rame sa Amerima, a usprkos većinskom protivljenju svojih građana (da spomenem samo najveće: ŠpanjolskaVelika Britanija),  samo naglašava i potencira opravdanost R.E.M. - ovog refrena iz uvoda teksta.
A ne bi bilo loše da u duhu cijelog teksta i okončam ovu pisaniju , pa vam zato evo još jedne dobro poznate narodne: tko pod drugim jamu kopa ...  koju ipak završio ne bih, jer obistini li nam se dotična, onda nam je  end of the world doslovno pred vratima. Iako bih ja osobno vrlo rado pjevao nastavak već nekoliko puta spomenutog R.E.M. ( And I fell fine!!! ) refrena s početka, a na prizor Busha u jami bilo kakve vrste, dubine i stupnja tame...