Navući će bijes „pravovjernih“ muslimana Boris Dežulović svojom novom kolumnom u sarajevskom Oslobođenju. Osim što konstatira da u životu nije čuo hrabrije tumačenje riječi Gospodnje, kakvo je ovih dana dolazilo iz Hrvatske, Dežulović je odlučio objasniti ulogu gluhog telefona u teologiji, pa je iskonstruirao što je zapravo rekao Allah, a da je do Alje ef. Cikotića, travničkog imama, došla sljedeća poruka: "Allah je prokleo kršćane i Židove, jer oni grade bogomolje na grobovima svojih vjerovjesnika"

Aljo ef. Cikotić

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, voljelo se dvoje mladih, šest mjeseci, godinu. Kad su htjeli da se uzmu, aman, poginuše u saobraćajnoj nesreći. E jebiga, Kožo, reko, kakav ti je to vic? Katolički, veli on. Slušaj.

Došlo dakle dvoje mladih u Raj, lijepo ih primio sveti Petar, ljubazno ih ponudio pićem dok se na recepciji srede papiri, kad ga zapitaše oni postoji li mogućnost da se vjenčaju u Raju, kad već nisu stigli za zemaljskog života. Iznenadio se Petar, prvi put ga netko ovako nešto pita, pa ih zamolio da sačekaju dok provjeri. Čekalo ga dvoje mladih cijeli dan, čekali cijeli sutradan, puna tri mjeseca ga čekali. Pa ih, čekajući tako, poče kopkati je li baš mudro obavezati se na vječni zajednički život? Što ako nestane ljubavi, a oni moraju ostati u braku za vijeke vijekova?

Konačno, nakon tri mjeseca pojavio se sveti Petar, iznuren, ali s dobrim vijestima. "Sve okej", potapšao ih on po ramenima, "možete se vjenčati u Raju". "Sjajno!", na to će dvoje mladih, "ali baš nešto razmišljamo, ako brak ne uspije, možemo li se u Raju i razvesti?" Sveti Petar na to, međutim, stade bijesno psovati. "Tri mjeseca!", urlao je ljutito. "Tri mjeseca trebalo mi je da u Raju pronađem svećenika! Imate li vi uopće pojma koliko će mi trebati da nađem advokata??!?!"

Lakše će kamila kroz ušicu igle nego bogataš u Kraljevstvo Nebesko, kaže Isus Nazarećanin u Matejevu evanđelju (19:24), a bogami će i bogataši lakše nego, eto, silni svećenici što već dvije hiljade godina ne samo da sustavno krše znanu Božju zapovijed "ne svjedoči lažno" već svjedoče lažno samu Riječ Gospodnju. Ako im je išta za utjehu, onda je to valjda samo činjenica da tamo gdje će skončati nije problem naći advokata.

Sam centralni komitet Crkve u Hrvata, Hrvatska biskupska konferencija, u svom je tumačenju Riječi Gospodnje otišla, recimo, tako daleko da je nakon haške presude generalima uključenim u zločinački pothvat etničkog čišćenja Hrvatske izrazila osuđenim oficirima punu "kršćansku solidarnost", pozivajući vjernike da se "nadahnjuju snagom i dostojanstvom poniženog, osuđenog i uskrsnuloga Krista".

Ne znam, eto, kako će generali što su vodili vojsku na organizirano kršenje barem pola Božjih zapovijedi - od "Ne ubij!" do "Ne ukradi!" - u Kraljevstvo Nebesko, ali nekako znam da će i oni lakše nego svećenici što su ih poistovjetili sa samim "poniženim i osuđenim" Isusom Kristom. Ja za hrabrije tumačenje Riječi Gospodnje u životu nisam čuo. Dodavalo joj se s koljena na koljeno, s uha na uho, i dok je u te dvije hiljade godina stiglo do hrvatskih biskupa, ono jednostavno "Ne ubij!" postalo je "Ne ubij, osim za etničku čistotu jedine nam i vječne Hrvatske!".

Nezgodna je ta stvar s Božjom Riječju. Nije u ono vrijeme bilo kompjutera, mailova i copy&paste opcije, Riječ se prenosila isključivo s uha na uho, a znate kako je kad Riječ Božja siđe na čovjekov jezik, pa krene igra gluhih telefona. I sama se "kamila" iz znamenite Matejeve sentence, kad smo već kod nje, izgubila u prijevodu, pa je jedan od grčkih vjerovjesnika umjesto "kamelos", što znači konop, uže, čuo "kamilos", odnosno devu, pa "kamila" jahala kroz vjekove i do našeg doba postala "kamarila", i niti dvije hiljade godina kasnije eto Tuđmanove generalske kamarile kako će lakše u Kraljevstvo Nebesko nego udarna igla u inicijalnu kapislu, ili kao to već ide u hrvatskom prijevodu Mateja.

Nije to nepoznata stvar u teologiji. Čitam, recimo, novi broj Saffa, i u njemu znanog Alju ef. Cikotića, imama one travničke džamije na Kalibunaru u kojoj se okupljaju mladi vehabije, gdje u najnovijoj hutbi o zabrani miješanja muslimana s nevjernicima podsjeća kako Buhari i Muslim bilježe predaju od Aiše, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., na samrtnoj postelji kazao kako je Allah prokleo kršćane i Židove, jer grade bogomolje na grobovima svojih vjerovjesnika.

Ne znam kako vama, ali meni, nevjernom u islamu kao i kršćanstvu, to izgleda baš kao igra gluhih telefona. Reko Aljo da je reko Muslim da mu je Buharija reko da je Aiša rekla da joj je Muhamed reko da mu je reko Allah. Nisam nešto obrazovan i ne razumijem se u hadise, ali u mojoj čvrstoj laičkoj nevjeri, u kojoj je dragi Allah bezgranično dobar i milostiv, prilično pouzdano mogu rekonstruirati kako je to izgledalo.

Elem, prenio dobri Allah Poslaniku, s.a.v.s., svoju želju da sva njegova djeca na svijetu žive u miru i ljubavi, pa prokleo zidove što su ih kršćanski i muslimanski vjerovjesnici sazidali između sebe, među svojim bogomoljama i svojim grobovima. Poslanik, s.a.v.s., kazao ženi Aiši, r.a., da je dobri Allah prokleo zidove što su ih vjerovjesnici sazidali između kršćanskih i muslimanskih bogomolja i grobova, Aiša, r.a., prenijela sve kako je zapamtila, da je dobri Allah prokleo zidove bogomolja što ih vjerovjesnici zidaju među grobovima kršćana i muslimana, učenjak Muhamed ibn Ismail el-Buhari shvatio kako je dobri Allah prokleo zidove kršćanskih bogomolja što ih vjerovjesnici zidaju među svojim grobovima, njegov učenik Ebu Husein Muslim zapisao da je dobri Allah prokleo zidove kršćanskih bogomolja što ih vjerovjesnici zidaju na svojim grobovima, profesor na Univerzitetu u Medini hiljadu godina kasnije podučavao kako je dobri Allah prokleo i kršćane i zidove kojima na grobovima svojih vjerovjesnika zidaju bogomolje, a njegov učenik Aljo ef. Cikotić prepisao u Saffu kako je Allah prokleo kršćane i Židove, jer na grobovima svojih vjerovjesnika zidaju bogomolje.

Nezgodna je, rekoh, ta stvar s Riječju Božjom, naročito kad nam se kao vodiči na raskršću s putokazima za Raj i Pakao nađu vjerovjesnici slabijega sluha. Poput onoga Ireneja - glasovitog lyonskog biskupa, utemeljitelja teologije koja će uvesti "raj" i "pakao" kao koncept kršćanske dogme - a kojega je ono prije hiljadu osamsto godina sveti Petar ljubazno ponudio pićem dok se na recepciji srede papiri.

Pa ga pitao hoće li čaj ili kakao.

Boris Dežulović, Oslobođenje