Vandal, umjetnik ili Banksy?

Mladen Barbarić

18. rujna 2006.

Vandal, umjetnik ili Banksy?

Čovjek je andegraund polu-bog. Alternativac čije šablone kopiraju gomile djece što po sobama lijepe Če Gevare i slušaju Rejđ egeinst d mašin ili što već. Čovjek koji se bori za slobodu, emancipaciju i sve što ima da obodri duh revolucije, ali od svojih antistavova ipak dobro živi i hrani se novcima onih protiv kojih se bori. Jer kako da znaš jel' pokvareno đubre koje je, rekli bi u korporaciji, pronašlo tržišnu nišu i ugrabilo dio kolača

Ne volim one žvrljotine po fasadama. Ona nerazumljiva slova išarana sprejem. Ti mi grafiti najčešće liče na iznutrice s odsjajem na rubovima, metalik zelena boja boranije kada prođe probavni trakt omeđena srebrnim sjajem. Govno s odsjajem. Taj švrakopis manje-više izgleda kao obilježavanje teritorija zapišavanjem. I serem! Baš sam kreten, jer to zna stvarno izgledati jebeno dobro.

Bezvezni zid koji predstavlja samo prazninu bijele boje, ili dobro odrađen maleraj u najboljem slučaju, jednoga jutra osvane s krasnim muralom. Kompozicija, boja, prokleto umjetničko djelo i to s porukom. Piše recimo Anxio ili Apaš, ili PR, ili TSK, ili Lunar ... ili bilo koje kuul ime koje neki miroslav, mladen, danko ili svi oni  zajedno izmisle. Ali bitno je da dobro izgleda, nema veze koja je poruka, ne da nema veze, nego ne može imati veze, jer poruke nema. Osim možda "dedikejted tu maj bič Ana" ili takvo što.

Ne cijenim to bojadisanje više od popodneva provedenog na predizbornom skupu vladajuće stranke koja god to bila. Ali za sve one koji traže više, tu je BANKSY! Ili nije?

Čovjek po Londonu, Izraelu, Meksiku ... radi politički angažirane šablone s porukama od kojih se stvarno zamisliš. Recimo ona šablona postavljena nasuprot nadzorne kamere u Londonu gdje kamera gleda u natpis "U što gledaš".

Ili ona na čuvenom zidu koji su Izraelci sagradili na Zapadnoj obali kako ne bi morali gledati nevjernike, a na kojemu je naslikana rupa koja gleda na neko sretnije mjesto ...  Ima ih na stotine jako inteligentnih, provokativnih, sa "daun vit d korporejšn end pauer tu d pipl etitjudom", anti ratnih, anti religioznih, anti državnih, jednom riječju alternativnih.

Poznata je njegova subverzivna akcija u British Museumu gdje je 2005. godine na izložbu slikara iz paleolita ilegalno postavio svoj uradak u maniri špiljskih umjetnika koji prikazuje pračovjeka kako kopljem proganja divlje zvijeri gurajući kolica za šoping, kritizirajući konzumerizam.

I tako taj čovjek (kojemu se ne zna pravi identitet) jako dobro ubada u sve nelogičnosti ovih "danteovskih vremena" u kojima živimo. Provocira establišment, provocira vlade, provocira osmosatno radno vrijeme i šefove koji očekuju da radiš dulje za dobrobit korporacije ...

Kritičkim umom zdravorazumski upozorava na nelogičnosti globalizacije i okorjelog kapitalizma, a to mu ne smeta da napravi omot za Blurov album "Think Tank" u izdanju Parlaphona koji je dio megakorporacije EMI grupe. Ne smeta mu da kao pravi licemjer propagira slobodu stvaralaštva i ideje, a svoje knjige prodaje za 20 funti. Da za "neke novce" dozvoli upotrebu svojih radova u igri "Counter Strike" koja omladinu poučava mirnom rješenju problema ne nasilnom metodom produbljujući međureligijsko razumijevanje i izravnavajući sociokulturne nepravde (igru izdao IGN, dio korporacije Fox u vlasništvu Ruperta Murdocha poznatog borca za prosperitet svih članova svoje obitelji).

Ništa ga ne smeta da od svojih anti stavova dobro živi i hrani se novcima onih protiv kojih se bori ili "bori". Jer kako jebi ga, da znaš jel' čovjek iskren ili je pokvareno đubre koje je, kako bi rekli u korporaciji, pronašlo tržišnu nišu i ugrabilo dio financijskog kolača? Jer budimo realni, ti njegovi stencils ništa na planeti neće promijeniti, osim žiro računa. Njegovog.