BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

Ahmed Burić

09. 10. 2018.

Kolumne

BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

Za one kojima nacionalne stranke u BiH nisu pri srcu, u nedjelju navečer, 7. oktobra, nakon zatvaranja glasačkih mjesta i objavljivanja preliminarnih rezultata izbora stvari su izgledale doista katastrofalno. Kandidat SDA Šefik Džaferović uvjerljivo je vodio za bošnjačkog člana Predsjedništva, glasovi za hrvatskog člana bili su bare-bare između Željka Komšića (DF) i Dragana Čovića (HDZ), a u vijestima iz Republike Srpske Milorad Dodik je imao prednost pred Mladenom Ivanićem.  Sve u svemu,…
UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Nataša Škaričić

02. 10. 2018.

Kolumne

UZ POLEMIKE O PROPALOJ DRŽAVI HRVATSKOJ: Pacijent je stabilno mrtav

Politologinja Mirjana Kasapović napisala je nedavno za tjednik Globus tekst pod naslovom „Ako je Hrvatska propala država, trebamo li se svi iseliti“. Naslov ne završava upitnikom, nego nekakvim hibridom leada i podnaslova koji sadrži informaciju da „na ljestvici 178 država, od najugroženijih do najstabilnijih, stojimo vrlo dobro“ (ljestvica Fonda za mir op. a.) i time je zapravo izneseno sve što autorica ima za reći na tu temu.  Zaista, sve do kraja teksta Kasapović se jednim jedinim…
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ličiti na Bosnu i Hercegovinu

Marko Tomaš

25. 09. 2018.

Kolumne

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ličiti na Bosnu i Hercegovinu

Izgubljen za šarm Leonarda Cohena. Neupotrebljiv u predizborne svrhe. Suviše optimističan za vremenske prilike. Odveć pesimističan za budućnost. Nedovršen i nedovoljan. Bez jasnog plana, ali zato s jasnom idejom. Zapravo, ako se upustiš u pisanje o predizbornoj Bosni i Hercegovini, a pri tomu nemaš nikakav plan niti znaš kuda vodi to što si počeo pisati, onda si na dobrom putu i situacija u kojoj se nalaziš prilično precizno opisuje zemlju o kojoj si htio pisati.  Biti zbunjen, biti…
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

Tatjana Gromača

21. 09. 2018.

Kolumne

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Nevidljivi plamen

Nasilnim, ne spontanim gašenjem brodogradilišta Uljanik, nestaje jedan sigurnosni okvir našega svijeta – svijeta koji, sasvim sigurno nije bio najbolji, ali koji je bio solidan, unutar kojega smo živjeli i unutar kojega smo se oblikovali – unutar kojega je oblikovano naše iskustvo, a to je, uz krhko i porozno tijelo, jedino što posjedujemo.  Gašenjem Uljanika i to – naše iskustvo – unutar svijeta koji ovom simboličkom gestom konačnoga nasilja i gađenja spram oblika postojanja i djelovanja…

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija