AUTOR: Damir Pilić

Predati se masi znači zaboraviti na sebe. Unutar čovjeka postoji još tihi komadić sjećanja – glas nezadovoljnog unjkala koje istovjetnim, jednoličnim tonovima pokušava podsjetiti na bolećivo važnu nužnost održanja imaginacije na životu. Ali, ona je već zamrla – izravno, pred očima i protivno osobnoj volji oštećenika, koji se priprema da postane još jedno biće – spužva, čovjek bez svojstava sposoban prilagođavanju najžalosnijim naravima – sve kako bi dojmovi takvih gordih pojava o njima samima…

Sve što su generacije ikada željele, sve ono što smo slušali kao mali, Hrvatska je dostigla. San. History, go home: sve te priče o Mađarskoj lakoj konjici, o jugoslovenskim neuspjesima, o Švedskoj ili Čehoslovačkoj, o Branku Zebecu, Dragoslavu Šekularcu, neregularnom golu Engleza, besmrtnom Brazilu 1970. godine, dva izgubljena finala Holandije, Pablitu Rossiju i magičnom Diegu, o Brehmeu i Schusteru kojeg nije bilo, o Romariu i “starom” Ronaldu, o Zinedinu, Cortu Malteseu i o “Sinanu”…

KRHOTINA 1  Ništa nije cjelovito. Cijeli je svijet u krhotinama. Ljudski život pogotovo. A sjećanja i svako naše nastojanje slabašno je ljepilo. Zato očajnički posežemo pogledom, rukama po zraku oko sebe kao da hvatamo dah koji će nas održati u životu a sve ne bismo uspjeli, jednog dana, možda, ali samo možda, sagledati svoj život u cijelosti i osjetiti se cjelovito kako bismo barem jedan dan na ovom svijetu takvi kročili u dan ili noć.  Naša najveća nesreća je što smo, sticajem…

Ima otprilike godina dana da je moje dite odlučilo upotrijebit sva svoja profesionalna znanja i iskustvo osobnog trenera da bi mi pomoga da se riješim viška kilograma. Nije šta je moj, al brate hrabro je to dite. I krenili mi tako, ja pristravljena od ciloga projekta jer: 1. ja volin papat, bogamu, ubijte me al kad vidin pijat manistre sa šalšon otvori mi se treće oko od sriće 2. ka drugo, dite je disciplinarno, čvrsto, odlučno, racionalno, drugim ričima, zaminilo ga u rodilištu, nisan ja mogla…