IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY: Je li legitimno ubiti šefa države?
Gideon Levy jedan je od najpoznatijih izraelskih novinara. Piše za dnevni list Haaretz iz Tel Aviva, u kojem je objavljen i ovaj komentar koji je za Lupigu preveo Ivor Fuka
Je li legitimno raspravljati o ubojstvu vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Alija Hameneija? Može li se smaknuće šefa neke države opravdati, osim u najekstremnijim slučajevima? Ukoliko je odgovor potvrdan, tko onda odlučuje koji vođa je „legitimna meta“, a koji to nije? Po kojoj logici bi Hameneija bilo dopušteno ubiti, a Benjamina Netanyahua ne? Je li dopušteno smaknuti Vladimira Putina, ali ne i Donalda Trumpa? Tko od njih predstavlja veću prijetnju svijetu? Sve ovisi o perspektivi promatrača.
Koji su znanstvenici „dozvoljeni“ za likvidaciju? Iranski nuklearni znanstvenici – da, izraelski – ne? Prema kojim kriterijima? I jedni i drugi rade za industriju čije je krajnje sredstvo masovno uništenje. Ovo prirodno otvara pitanje: ima li jedna država pravo na nuklearno oružje, a druga ne?
Zar se razina prijetnje neke zemlje ne može promijeniti? Iran nije uvijek bio prijetnja, a Izrael neće vječno ostati „neprijeteća“ država. Već sada u Izraelu postoji dovoljno radikalnih političara koji ugrožavaju cijelu regiju. Bismo li njima povjerili nuklearne šifre? Bismo li ih smjeli ubiti da ih spriječimo?
To su iznimno osjetljiva pitanja. Izrael ih izbjegava i umjesto odgovora nudi floskulu: „Kako to uopće možete uspoređivati?“ Jer Izrael, tvrdi se, nije usporediv ni s kim. Ipak, podsjetimo, Yigal Amir, koji je 1995. godine ubio premijera Yitzhaka Rabina, vjerovao je da Rabin predstavlja egzistencijalnu prijetnju za državu. Nema puno Izraelaca koji će reći da mu je to davalo dozvolu za atentat.
Danas Izrael tvrdi da Hamenei predstavlja istu prijetnju, pa se smatra da se njegovo ubojstvo može opravdati. Riječ „ubojstvo“ je ovdje najpreciznija. Ukoliko ostavimo po strani pretpostavku koju je Izrael sam izmislio, a prema kojoj mu je dopušteno činiti ono što je ostatku svijeta zabranjeno, tada na ova pitanja više nije lako odgovoriti. Pritom, pozivanje na izraelsku iznimnost zbog Holokausta i masakra 7. listopada sve manje „drži vodu“ – i svijetu je toga dosta. Odgovor mora biti univerzalan.
Izrael pokušava opravdati mogući atentat usporedbom Hameneija s Hitlerom. No Hameneij nije Hitler, koliko god usporedba bila zgodna za propagandu. Izrael također tvrdi da izbjegava napade na civile. Hameneij je civil – nije načelnik stožera, niti vojni general. Ako čak i ostavimo po strani pitanje legitimnosti, ostaje pitanje mudrosti: bi li njegovo ubojstvo zaista išta riješilo?
Rat s Iranom opasno se komplicira. Izraelski vojni izvori već govore da „rat ne smije imati vremenski okvir“. Tako izgleda početak ulaska u ratno blato. Ubojstvo Hameneija samo bi dolilo ulje na vatru.
U međuvremenu, izraelski ministar obrane ponaša se kao bog. Israel Katz izjavio je kako Hameneiju „ne smije biti dopušteno da nastavi postojati“. Po kojim kriterijima ministar odlučuje tko „smije postojati“? Tko je on da određuje tko će živjeti, a tko umrijeti? Bi li onda iranski ministar obrane imao pravo javno pozvati na likvidaciju svog izraelskog kolege?
U izraelskim TV studijima govori se o „lovu na znanstvenike“ u Iranu, vjerojatno aludirajući na operacije Mossada iz 1960-ih protiv njemačkih znanstvenika u Egiptu. No riječi su važne – a terminologija je jednako odbojna kao i retorika izraelskog ministra. Ne „lovi“ se znanstvenike – nisu životinje, čak i kada su Iranci.
Pozivi na atentate na državne vođe nisu legitimni, od bilo koga. Netanyahu, recimo, danas snosi odgovornost za smrt desetaka tisuća ljudi u Gazi. Bi li bilo dopušteno pozvati na njegovo smaknuće kako bi se „spasilo“ ono što je ostalo od naroda tamo? Mnogi Izraelci smatraju da Netanyahu uništava državu, da je grobar izraelske demokracije, pa čak i najomraženiji Židov u povijesti. Pa ipak – nitko, nadajmo se, ne zamišlja da bi zbog toga trebalo razgovarati o njegovom ubojstvu.
Međutim, rasprava o eliminaciji Hameneija otvara upravo tu Pandorinu kutiju: odsad je, čini se, dopušteno raspravljati o ubojstvu šefova država. Jedino što ostaje za raspravu jest – tko je legitiman cilj, a tko nije. A Izraelci, naravno – nisu.
Lupiga.Com via Haaretz
Naslovna ilustracija: Pixabay
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Clanak kao i vecina komentara su ociti dokaz da njihovi autori nisu u stanju, ili to iz nekog razloga ne zele, pokazati siru sliku i dubinske razloge za ratove i stradanja kojima smo svjedoci od kraja drugog svjetskog rata pa sve do zadnjeg USA - Izraelskog rata protiv Irana. Nije pravo pitanje da li je legitimno ubiti sefa drzave s kojom do tog momenta niste u ratu jer to je ociti zlocin. Pravo pitanje je trebate li likvidirati kao psa sefa vlastite drzave ako provodi genocidnu politiku. I sve one predsjednike koji to podrzavaju ili se ponasaju kao da ih se to nimalo ne tice. Nedavno se na portalu komentiralo o broju djece stradale u toku opsade Sarajeva i procjene su od 500 do 1600. U Gazi se broj stradale djece procjenjuje na 18000. Nista sto mozete saznati prateci masovne medije nije u stanju objasniti razlicito reagiranje Zapada na stradanje djece i civila u razlicitim krizama. Ako neka politika provodi genocid nad nemocnim ljudima koliko nosioci takve politike mogu imati obzira prema zlocinu ubojstva jednog covjeka pa bio on i predsjednik neke drzave? Koliko je zlocin pokusaja ubojstva predsjednika ili duhovnog vodje manji ili veci od atentata na civile, nuklearne strucnjake koje se ciljano ubijaju zajedno s cijelom obitelji u njihovom domu? Kakav je odgovor ne samo izraelske javnosti nego i kolektivnog Zapada na takve akcije Izraela? Kad se pronadju izvori koji pozadinu takve bahatosti mogu racionalno pojasniti i ako poveznicu na njih ostavite u komentaru onda se takvi komentari proptno brisu a elokventni komentatori koji redovito komentiraju nikad ne diskutiraju o sadrzaju , misljenjima i tvrdnjama izrazenim u tim izvorima. Kao da nikad nisu imali priliku da se s njima upoznaju. Sve je to neobicno ako polazite od pretpostavke da portal nema funkciju "proizvodnje pristanka" i da komentatori nemaju drugog motiva osim razmjene misljenja. Dakako objasnjenje postoji ali onda morate odustati od one pocetne pretpostavke.
Moja preporuka za one koji ipak zele zaviriti iza propagandne magle koju sire masovni pa i nimalo masovni mediji:
link
The REAL Reason The Imperial West HATES Russia | Joti Brar - YouTube
link
link
It’s Happening — And It’s WAY Too Late to Stop It | Col. Douglas Macgregor REVEALS THE TRUTH - YouTube