Autor: John Williams

Princ od Walesa

Princ od Walesa

bozzo

12. 08. 2005.

ocjena:
godina izdanja: 2004.
izdavač: Fraktura
Ime Johna Williamsa pažljivim pratiteljima moga recenzentskog truda (da ne kažem, obožavateljima) nepoznato nikako nije, jer se jako dobro sjećaju da sam njegov roman "Povratak u Cardiff" na ovom istom mjestu, prije (gotovo u dan točno) 24 mjeseca već nahvalio. Isto slijedi i s Williamsovim romanom "Princ od Walesa", a koji je svojevrsni nastavak spomenutog romana i koji zaključuje Williamsovu trilogiju posvećenu rodnom mu gradu Cardiffu. Velški književnik ponovo izdvaja dvoje nosećih protagonista čije se sudbine na ulicama tog grada ukrštaju, a koje su opet blisko vezane uz kojekakve kriminalne radnje i njihov rasplet
Princ od Walesa

"Princ od Walesa" završni je dio beletrističke trilogije o gradu Cardiffu koju još sačinjavaju zbirka ulančanih priča "Pet pubova, dva bara i noćni klub” (Hena com, 2001.) i roman "Povratak u Cardiff" (Fraktura, 2003.). Iako se kroz roman ponovo prošetavaju mnogi, iz dvije prethodne knjige poznati nam likovi, velški književnik John Williams (rođ. 1961.godine) iz te mase, baš kao i u prequelu "Povratak u Cardiff", ponovo izdvaja dvoje protagonista. Dok smo u prethodnom romanu pratili (ne)zgode iz života Mazza i Tyre, u "Princu od Walesa" autor za noseće protagoniste uzima muškobanjastu svodnicu-lezbijku Bobby i novinskog reportera Petera Dukea, čiji se putevi i sudbine na ulicama Cardiffa ukrštaju, ali ne samo zato što dijele istu ljubavnicu, ambicioznu novinarku BBC-a Kim.

John Williams u sve tri knjige svoje trilogije beletrizira kardifski polusvijet i život na rubu. Njegova je trilogija prepuna prostitutki, sitnih kriminalaca i dilera, marginalaca, protuha i autsajdera svake fele koje on (baš poput Melvillea u njegovim filmovima ili Elmorea Leonarda u svojoj prozi) simpatizira i očovječuje, istovremeno demistificirajući kriminalni milje i pokazujući kako se često iza grubih i opakih faca kriju ljudi s dvojbama i problemima uvelike bliskima onima koje muče i mnoge od nas. Iako se zapleti uvijek vrte oko kojekakvih kriminalnih radnji i njihovog raspleta, kod Williamsa to nije u funkciji žanrovskog određenja, već se naprosto radi o životnoj sredini i uobičajenoj svakodnevici njegovih (anti)junaka, čiju stvarnost kao i socijalne i društvene uvjete koji su ih iznjedrili, taj velški književnik nastoji (i uspijeva) što uvjerljivije oslikati. Williams teži hiperrealizmu i u svakoj se njegovoj rečenici osjeća dugogodišnje iskustvo stečeno na novinskim stranicama "crne kronike". On nastoji pisati tečno, što je jednostavnije moguće, izbjegavajući artificijelnost bilo kakve vrste i inzistirajući na karakterizaciji putem brzih, britkih i duhovitih dijaloga, te mu redovito uspijeva čitatelja u potpunosti zarobiti i transponirati ga na stranice, među svoj kardifski polusvijet.

Osim pojedinih likova, "Princ od Walesa" s prethodnim dijelom trilogije (roman "Povratak u Cardiff") dijeli i povremene (u ovom slučaju ipak manje brojne) reminiscencijske epizode. Radi se o kratkim flashbackovima koji nas vraćaju u ’70.-e i ’80.-e godine prošlog stoljeća te nam otkrivaju tajnu naslova romana, a koja je usko povezana s Bobbynom prošlošću i odabirom načina života kojega ta lezbijka-svodnica vodi, kao i santom leda koju godinama u srcu nosi. Osim fabule koja se vrti oko nesvakidašnjeg ljubavnog trokuta, Bobbyne potrage za nepoznatim ocem i raskrinkavanja produkcije pedofilsko-pornografskih filmova, Williams se trudi tkivo svoje priče obogatiti i još nekim dodatnim temama. Tako se kroz lik reportera Petea Dukea koji nakon 17 godina braka napušta ženu i djecu (da bi im se nakon kratke, ali burne seksualne avanture na koncu ipak vratio), Williams dotiče teme krize srednjih godina, dok mu lik televizijske novinarke Kim (koja gazi sve pred sobom radi medijski atraktivne "velike priče" koja bi je iz kardifske provincije katapultirala u novinsku orbitu Londona) služi da progovori o beskrupuloznosti medija, usput nam iz sjećanja izvlačeći i na usne vraćajući "there’s only one good use for a small town – that you wanna get out!" stihovlje Lou Reeda.

Kroz cijelu se fabulu neprestano, uostalom kao i u oba prethodna dijela ove trilogije, provlači tema gubitka identiteta grada Cardiffa kao posljedica dinamičnih i drastičnih promjena koje nezaustavljiva globalizacija ulicama toga velškog grada donosi. Williams svome gradu odriče ulogu objekta-kulise i čini ga subjektom priče (blisko postupku Andrzeja Stasiuka u njegovom izvrsnom romanu "Devet", kojega smo također dobili u izdanju zaprešićke Frakture) i sve arhitektonske promjene koje Cardiff proživljava, osim socijalnih mijena donose i promjenu arhitektonike duša stanovnika toga grada. Rečene promjene veoma se bolno tiču svih Williamsovih (anti)junaka i one su zapravo pokretač svih opisanih zbivanja, a cijela se trilogija može iščitavati kao Williamsov žal za Cardiffom njegove mladosti i djetinjstva i autorov literarni otpor svekolikoj amerikanizaciji mikrosvijeta njegova odrastanja. Čega smo i mi ovdje, miljama daleko od Williamsova Walesa i Cardiffa, svakim danom sve više svjedoci ...