Rock grupa Eva Braun nastala je 1989. godine u Bečeju, gradiću u Vojvodini. Pored nekoliko hitova koje su izbacili kroz karijeru, posebno je poznat „Sasvim običan dan“. Jedan od kurioziteta vezanih za ovu grupu je taj da su prvi od svih bendova u regiji imali svoju web stranicu. Potkraj prošlog stoljeća pozvani su u Los Angeles da snime ploču na engleskom jeziku. Priča kaže, da su im Amerikanci ponudili jako dobre uvjete, dali im odriješene ruke, uz samo jedan uslov. Po riječima lidera grupe, album nije mogao, odnosno nije smio izaći, a da se grupa zove Eva Braun. Morali su promijeniti ime.

Čudne su te (umjetničke?) slobode. U (kako ga mnogi nazivaju i smatraju) rigidnom „komunističkom sistemu“ može, a u svjetskoj demokraciji gdje sve može – ne može.

P.S. 

Pored toga što je bila fotografkinja po zanimanju, ona prava Eva Braun je, ako to netko ne zna, bila partnerica i (nakratko) supruga Adolfa Hitlera.

***

Sudbina zajebanih tipova

Prošle nedjelje me na kasi
Zajebao stari prodavac.
Od ukupno sedam kupljenih
Otkucao mi je jednu stvar dva puta
I gledajući me ravno u oči
Bez ikakvih skrupula
I rumenila na obrazima
Rekao trideset dva dolara
I pedeset centi.
Uredno
Bez riječi sam platio
Crven u licu
Stideći se umjesto njega.
Danas me je zajebala frizerka
Naplatila mi šišanje i uvalila šampon
Za pranje kose
Ali je propustila da mi ga proda
Po sniženoj cijeni
Koja je
Napisana crvenim flomasterom
Da se lako uoči
Prosto „vrištala“ sa plastičnog čepa.
A ja nevoljan da slušam
Nemušta
I bizarna objašnjenja
Koja bi neminovno uslijedila
Nisam imao volje
I snage
Da joj na to ukažem.
Ljudi uporno ljubaznost
I vjeru u dobro
Poimaju kao slabost
I koriste je bez pardona.
I sutra će me opet
Već neko pokušati zajebati
I ja ću opet
Po ko zna koji put pustiti.
Jer takva je sudbina
Nas zajebanih tipova…

***

U oceanima postoje živi organizmi koji se na engleskom zovu Sea Squirt. Kako bi se to moglo prevesti na naš zajednički jezik? Sea squirts? Sprinklers? Morske brizgalice? Plaštenjaci? Ali to zapravo nije važno. 

Ono što je važno za ovu kratku priču jest činjenica da ta „fela“ određeno vrijeme pretražuje teren s namjerom da pronađe idealno mjesto, neko svoju poziciju pod (skoro sam rekao sunčevom) vodom. Da se uzemlje. 

I pronađu, o moj Bože, savršenu lokaciju. Zakopaju se tamo i kada postanu sto posto sigurni da je to zapravo to, polako, poput najveće sluzi, prvo pojedu vlastiti mozak, zapravo živčani sustav, a zatim i svoju notokordu, ajmo reći, „kralježnicu“. I mirna Bosna. Nastavljaju živjeti kao da se ništa značajno nije dogodilo. 

A onda kažu da je Bog (ili kako ga već zovu) stvorio čovjeka savršenim bićem. Dao mu je stalno kretanje i čvrst mozak i prilično upotrebljivu kralježnicu. Ali avaj, čovjek neće biti savršen, neće raditi ono što Bog želi! 

Čovjek će biti i sprinkler. Tko će cijeli život hodati u bolovima, od korištenja mozga može doći do jake glavobolje, a kralježnica, bolje je da je nema. U društvu smo oduvijek znali da beskralježnjaci najbolje prolaze ... 

***

Godina je 2002.. Zabrinut zbog činjenice da naš sin David ne jede dovoljno voća, jedno nedjeljno veče sam uzeo selotejp i njime zalijepio jednu poveću bananu na vrata našeg frižidera s nadom da će sin to ujutro vidjeti i pojesti poslije doručka. Još sam se, gledajući svoje djelo, zezao s Dajanom da sam ja „balkanski Andy Warhol“.

Jučer čitam da je 2024. godine banana pričvršćena za zid srebrnom ljepljivom trakom bila na aukciji. Po procjenama njujorške kuće Sotheby, očekivala se cifra od nevjerovatnih milion i po dolara.

Ova megalomanska cifra bi se nekome mogla učiniti kao ludost i pretjerivanje. Što se na kraju i pokazalo tačnim. Procjene su bile suludo niske, jer se nije uzeo u obzir stepen i količina ludila koja vlada ovim našim divnim plavim planetom. Banana se na kraju prodala za tričavih 6,2 miliona. Netko se, poput umjetnika Maurizia Catalana, rodi pod sretnom zvijezdom, a nekog, poput mene, samo pokaki golub …

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.