PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

Marko Tomaš

12. 05. 2016.

PRSTOM U OKO: Najradije bih svaki tekst o svom gradu počinjao i završavao psovkom

Rat oružjem u mirnodopskom razdoblju obično zamjeni ratovanje simbolima. Takvom ratu u Mostaru svjedočimo posljednjih dvadesetak godina. Najžešće borbe vode se uvijek u mjesecima pred izbore bez obzira radi li se o općim izborima na kojima Mostarci imaju pravo sudjelovati ili onim lokalnim koji nikako da se dogode ima tome nekih osam godina. Najviše bih volio vjerovati da u tom specijalnom ratu sudjeluju stranačke paravojne formacije sastavljene uglavnom od golobradih mamlaza, jer bi moje
BURE BARUTA: U zemlji zalazećeg sunca

Ahmed Burić

03. 05. 2016.

BURE BARUTA: U zemlji zalazećeg sunca

Odavno se na političkoj sceni, što se kaže, u regionu nije dogodilo nešto tako spektakularno kao uspjeh koalicije “Sarmu probo nisi – Samo jako”. Naime, u beogradskoj opštini Mladenovac, lista studenta komunikologije Luke Maksimovića i njegove raje, osvojila je drugo mjesto i zgrabila značajan dio glasova na tom srezu. Pošteno se narugavši parlamentarnim izborima – zaista, vidi li neko smisao u izborima na kojima svake dvije godine isti majmuni povređuju svoje primatstvo? - načinu delegiranja,
PRŽENJE MOZGA: Izbori u Srbiji - Srpska osuđenička lista

Dinko Gruhonjić

21. 04. 2016.

PRŽENJE MOZGA: Izbori u Srbiji - Srpska osuđenička lista

Zamislimo da su nekog čoveka tamo negde u vreme NATO bombardovanja Srbije, aprila 1999. godine, zaledili kao Volta Diznija i da su ga uspešno odledili u aprilu 2016. godine. Naravno, prvo što bi ugledao sa prozora bolnice bio bi bilbord Srpske napredne stranke na kojem piše: “Izaberi budućnost – Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje”. Stvarno tako piše! I stvarno je na njemu Vučić, onaj isti što je bio ministar informisanja u vreme bombardovanja. Isti lik, samo malo stariji. Onda mu pogled odluta
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Teorija samoće

Marko Tomaš

06. 04. 2016.

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Teorija samoće

Otići u neki veliki grad. U grad snova. Kupati se u svom tom svjetlu. Izgubiti se. Naučiti nešto o teoriji kompozicije kako bi shvatio glazbu koju stvaraju ljudi i auta i građevinski strojevi i vlak koji odjednom iz podzemlja poleti u visinu i prozori koji se otvaraju i rolete koje se spuštaju i lupa vrata i naranča koja se kotrlja po pločniku i lopta na dječjem igralištu. Hodati satima i slušati i pogledom tražiti nebo. Stati ispod podvožnjaka i pustiti da preko tebe pređu tisuće automobila.
BURE BARUTA: 2048.

Ahmed Burić

30. 03. 2016.

BURE BARUTA: 2048.

Zagreb, godina 2048. Sa tržnice Dolac, niz nevidljive stepenice silazi pognut, sijed starac u debelom zimskom kaputu. Privlači pažnju potpuno demodiranim izgledom, zastaje kod kioska i kaže:  „Večernji list, molim.“  Prodavačica ne vjeruje svojim očima, pred njom se stvara hologram njezine prijateljice i ona kaže:  „Ne mrem vjerovat’. Gospon traži Večernji list.“  Starac se uzvrpolji. Meketavim glasom kaže.  „Ali, zar ne postoje novine?“  „One, gospon, ne postoje
DNEVNIK IZRODA: Apel huliganima

Hrvoje Šimičević

26. 03. 2016.

DNEVNIK IZRODA: Apel huliganima

Sada, kad je i službeno uspostavljen kontakt između ekstremno desne Vlade Republike Hrvatske i ekstremno desnog Hrvatskog nogometnog saveza, tako što je potpisan ugovor o povratku utakmica nacionalne nogometne selekcije na ekstremno desnu Hrvatsku radioteleviziju, dominantno na štetu javnog interesa, nije li vrijeme da se zapitate: kako dalje? Ako se izvršna politika diskurzivno i vrijednosno prilagođava najgorim naletima šovinizma s hrvatskih stadiona, čini se kako takvi oblici "otpora" prema
BURE BARUTA: Mi smo otok nesreće sa tri palme

Ahmed Burić

07. 03. 2016.

BURE BARUTA: Mi smo otok nesreće sa tri palme

Zapalo me da iz Sarajeva, a zarad jeftinije avionske karte putujem preko Beograda u Zagreb. E, neće li gospodar neba i monopoli nacionalnih kompanija uvesti stalne letove low-cost kompanija, pa da se praksa posjećivanja dragih lica uspostavi kao trajna kategorija. Kad mi je, recimo, do čavrljanja ni o čemu s Pavom (a sve mi je češće do toga), da lijepo sjednem u zrakoplov za 40 eura i odem da ga vidim u Zagreb, i vratim se isti dan. Čekaju se avioni, kupuje se u (precijenjenim) free-shopovima,
ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Rezervna domovina i lanjski snijegovi

Mile Stojić

03. 03. 2016.

ZAPISI IZ ČEKAONICE MILE STOJIĆA: Rezervna domovina i lanjski snijegovi

U gradu Havani, na dalekoj Kubi, sastali su se nedavno poglavari dvije najveće kršćanske Crkve na Planetu – papa Franjo i ruski patrijarh Kiril. Susret je zaista bio historijski, jer oficijelne komunikacije na vrhu između dviju podijeljenih Crkava nije na ovome svijetu bilo više od tisuću godina. Sam Bog je htio, a možda je i Nečastivi tu umiješao svoje prste - da visoki crkveni poglavari o problemima kršćanstva raspredaju u komunističkoj, dakle službeno ateističkoj, zemlji Fidela Castra.
PARANOJA MARKA TOMAŠA: Pišem iz istog razloga zbog kojeg i pijem

Marko Tomaš

22. 02. 2016.

PARANOJA MARKA TOMAŠA: Pišem iz istog razloga zbog kojeg i pijem

Svatko bi se trebao razotkriti. Objasniti ljudima zašto piše. Jer jedino je ta rabota, to objašnjavanje uzaludnije od pisanja samog, uzaludnije čak i od života. Ja, recimo, pišem kako bih uvrijedio popove, ali popovi ne čitaju ono što pišem. Pišem kako bih uvrijedio čak i one koji me vole, ali ni to mi ne polazi za rukom. „Sve je to fikcija, samo nas zajebavaš“, tako mi govore. Oni koji mi vjeruju neke od uvreda koje sam smislio smatraju parolama. A ja pišem kako bih objasnio bogorodicu.
BURE BARUTA: Šta je Isus mogao reći Željku Babiću?

Ahmed Burić

06. 02. 2016.

BURE BARUTA: Šta je Isus mogao reći Željku Babiću?

Ovako, da se nešto razumijemo: nisam od onih koji vole da komšiji crkne krava. I danas znam napamet sastav “Ćirinih sinova”, koji su 1982. godine nakon frtalj stoljeća uzeli titulu prvaka Jugoslavije (najdraži od njih mi je bio i ostao Cico Kranjčar), simpatisao sam Dinamo i u trenucima kad ga je Mamić baš seljački jahao. Hajduk manje, jer je bio prva stanica “Veležovih” igrača na putu u svijet, Cibonine glavne utakmice znam napamet, pokojnog trenera Velimira Kljaića Kljuna smatram i danas