Slika prva: Počelo je sasvim slučajno. Sanjala je da u frižideru ima tunu i dimljenog lososa; lososa ukusnijeg nego najukusniji pršut, rekla je. Već dugo se ne sjećam ničeg od svojih snova pa nisam imao što za reći. Šutio sam i trudio se ne prekidati je u pola rečenice, što mi je inače običaj, a što mi ne služi na čast.           Slika druga: Budim se u sedam i trideset ujutro, nakon četiri sata…

           Somethin' I said? Somethin' I do..or didn't do? Somethin' I didn't say?   .. Or what?! Kad ju očekuješ da će doći nikad se ne pojavi… a potajno se nadaš da će doći i za trenutak to je jače od tebe. Nekad se najavi da će navratiti i opet uhvati te nespremnog - koliko god ti mislio na nju i možda se trudio biti pripravan. Ništa neobično. Bojim se sam sebe - ono, da ne bih učinio nešto što njoj ne odgovara. Zato se…

Jednom prilikom našao sam se u društvu koje je razgovaralo o vojsci, ˝služenju domovini˝, i sličnome. Neki tip je tada rekao da je jedino dobro u vezi vojske što vidiš koliko ima glupih ljudi. Ista rečenica mogla bi se upotrijebiti i komentirajući neke događaje na Internetu. Otiđi na bilo kakav chat, forum, ili kakvo drugo mjesto na webu gdje ljudi mogu komunicirati, i promatraj šta se piše. Naprosto katastrofa! Ljudi briju na svakakve gluposti - od poslovičnog sexa, preko nogometa,…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Zašto bi napustili ovaj stan, pita me Nada iznenađeno. Pa tko prodaje dvoetažni stan od 110 kvadrata, takvih ima malo? Jasna je ljuta. Svi njezini prijatelji pa i njen dečko stanuju u našoj zgradi, a kuća koju bih ja kupil je na drugom kraju Norog mesta. Iznosim argumente o petom katu, nepostojanju lifta, promjeni društvenog uređenja, tranziciji, skorom ulasku u Europu, mojim naporima pri nošenju plinske boce na taj peti kat... Slabi argumenti. Normalno da…

- Živio sam tad u Ljubljani. Tamo sam živio kao bog. Uh, sjećam se, jedna dama…Ona je bila bogata, dragi moj gospodine.  Sreo sam je na Križankama. Ili… Nije važno… Tu večer smo popili pet litara vina. Chardonay smo pili…, ah… Zvala me je da idemo kući! Htio sam joj reći da ja ne idem kući, da sam zaboravio kako se "ide kući", ali za trenutak sam bio netko drugi. Bio sam netko drugi, kažem, netko tko ima gdje otići kući.Ja se ne sramim, idem od birtije do birtije, pijem, puno pijem i…

U proteklom danu temperaturnog ludila, čak sam dva puta čuo teoriju da nam stručnjaci za meteorologiju zapravo krivo govore stanje na terenu. Kako vidimo na slici TV Dnevnika oblaci dolaze tek u ponedjeljak. Vrlo sam siguran da će i doći (Miro je klasa Optimist), i donijeti rashlađenje, no pitanje ostaje: Lažu li nas prognozeri vremena?Samouvjerenost gospodina Vakule mnoge će odmah razoružati, a tek kad krenu priče o ciklonama i anticiklonama, prestaje nevjerovanje. Može vraču, daj nam kišu. U…

Jeste li kad imali dojam da sve ovo oko vas nije ništa drugo do film? I to film toliko savršen da zapravo sve doživljavate u prvom licu, kao da se stvarno vas tiče. Film toliko realan da zapravo većinu vremena provodite smatrajući ga stvarnošću, poistovjećujući se s njim. Tek ponekad spopadne vas flash u kojem se razbudite, sjetite sebe, i pitate se ono o čemu govori gornjih par redaka.Možda vam se nikad ništa slično nije ni desilo i ne znate o čemu pričam. Meni su se takve situacije dešavale…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Gledam film na telki. Znanstvena fantastika. Ono kaj najviše volim. To su i moji starci poodavno ustanovili. Branko opet nekaj fantazira, govorila bi moja majka ocu. Vjerojatno sam imal i znanstveni pristup fantaziranju, jer kak bi inače nastal izraz "znanstvena fantastika"? Samo prirođena skromnost mi ne dozvoljava da se hvalim mojim prilozima razvoju ljudske civilizacije. Strog odgoj, kaj ćemo....Daklem, u tom filmu su među nama skriveni izvanzemaljci, izgledaju…

Kako je divno biti bolestan. Samo ležiš u krevetu, svi ti nose štogod ti treba, lutaš po stanu, slušaš muziku, čitaš knjige, gledaš filmove, nema nikakvog pritiska i sve ti je nekako sporo, polagano. Dosadno. Ne možeš vjerovati da neki ljudi stvarno ne vole dosadu. Ti misliš da u životu ne postoji ništa bolje od dosade. U dosadi nema ambicioznosti, nema težine, nema ničega što bi ti moglo na bilo koji način smetati.Ustaješ i dolaziš do svojih CD-ova i kazeta. Trenutačno svira Zabranjeno…

Vjerovali ili ne postao sam kao onaj neradnik edo_maajka – mora me se silom tjerati da napišem kolumnu i još sam k tome opet posjetio onu jamu bez dna, zvanu neaktivni kolumnisti, a to se ni meni samome nije svidjelo. Dakle red je da nešto napišem, ali nemojte vi malobrojni koji ćete uopće pročitati ovo misliti kako je riječ o nečemu isforsiranom, kao što je to slučaj kod neradnika Ede (šala mala Edo). Nešto me je stvarno potaklo da napišem par riječi, koje ću okarakterizirati s pridjevom…