Reći ću vam svima sada. Ti si jedno zadnje govno. Bezobzirniju osobu od tebe nikada nisam vidio. To ne postoji, osim možda kod drugih likova ove priče. Prosto je nevjerojatno dokle ta bezobzirnost seže. Jednostavno si gad. I ti i oni tvoji pašnjaci s velikim planovima, koji se nikada ostvariti neće, a zbog kojih me nepoznati ljudi zaustavljaju po gradu i govore mi kako ih više nema. Ajde to što si planirao, to ćemo pripisati dječaštvu i tome što nikada ništa nisi smio sam. Svejedno, nisi…

Moj prijatelj Đuro je genijalac. Moj privatni genijalac- tako ga zovem, ali on to ne zna ... da se ne bi umislio. Đurina priča je klasična: dijete iz totalno bogate, fine obitelji. Uvijek imao sve, ali jebi ga, život mu nekako skrenuo na "drogeraški" put i tu je zapelo. Imaš ljudi koji probaju sve droge, čak se redovito povremeno drogiraju, ali nikada ne postanu ovisni. Đuro nije bio takav. Bio je srčana osoba, tip ljudi koji se cijeli predaju onom što rade. U svijetu droge to se zove megaloman…

iz serijala "Štorija Dalmatina" U Splitu sam pita za starog prijatelja Franu iz Stobreča. Tija sam mu činit vizitu, pa su mi rekli da stoji u bolnici. Kažidu judi, da se upucava Mariji iz Žrnovice, al je bidan u jubavi zaboravija na oprez, pa je njega upuca njezin muž Jere. Kažidu još da ga je Jere upuca iz jubomore, a meni se čini da ga je upuca iz livora. Da ga je upuca iz jubomore, jema bi škulju u srcu, al jema tri škulje u drobu, ča je dokaz da ga je upuca iz livora. Sad, bidan, leži…

Sama u sobi. Zveckanje leda u čaši vina. Dva ujutro.Barem jedan končić optimizma. Samo tračak bezbrižnosti ili nehaja pa da mirno legnem spavati, ali ...Ništa!Iza mene je još jedan  dan. Sasvim solidan. Pun radosti koja mi ne znači ništa ...Sama sam, a ne bih to htjela biti. Imati nekoga pored sebe ... ne znam kako ... ako to nije On. Ne bih bila dobra u ulozi bilo čije djevojke. Lakše je slušati kockice leda kako se sudaraju jedna s drugom pa se, držeći za ruke, vrte u krug i odbijaju o…

stojim na asfaltu negdje posred kraljevićeve ulice, ispred mene, pred pogledom na nebo jedna od onih sivih petokatnica, prigradskih, gradskih betonskih spavaćih blokova, uspomena na 50-e u kojima nitko ne uživa, nakrcana praznim osamljenim ćelavim umirovljenicima kojima su i mačke pomrle, studentima koji treću godinu polažu četvrtu godinu i uporno se uvjeravaju i hrabre kako će ovaj put položiti ispit učeći na škripavoj kao oni klimavoj drvenoj stolici za starom komodom pod…

Ispočetka ...... je jebeno teško živjeti sa spoznajom da si ekvivalentno ambivalentan, da miksaš euforije i depresije, smijeh i suze, da sjajiš dok krvariš, da mrziš dok voliš, da voliš dok mrziš, da ti ništa nije jasno dok klimaš glavom, da ti je sve jasno dok odmahuješ glavom, da si tu dok te nema, da si tamo dok si tu, da u tebi mitsku borbu vode mrtvi bogovi, da ti je zanimljivo dok ti je dosadno, da ti je dosadno dok izgleda da ti je zanimljivo ...Stojimo u Melinu naslonjeni na šank.…

Nisam se mogla sjetiti jesam li jučer uzela tabletu. Cijeli dan upadam u rupe u pamćenju, ali mislila sam da je to zbog cuge. Ipak, bilo mi je sumnjivo i pomalo čudno. Pila sam bijelo vino. Za tako bezazlenu, "lajt" cugu, rupa je bilo i previše. Ali, rupe nisu bile toliki problem. Svakom se događa. Više me brinulo poniženje od sinoć. Cijeli dan razmišljam samo o tome. Osjećaj totalne-apsolutne poniženosti i razočaranja. Ljubav treba svrstati u psihičke poremećaje. Moj slučaj je ljubavni…

Ne, to nije dim već prvi rijetki oblak koji samo izgleda tako. Nitko, ali zaista nitko ne uživa. Primjećujem kako je žamor razgovora splasnuo dok shvaćam da davanje gasa ima puno veću dimenziju od onog kada se upali žuto na semaforu. Taj čudni feeling koji potencira rast kugle u plućima i pritisak u predjelu malog mozga obično počinje izjutra, odmah nakon prvog kruleža jadnog želudca koji očekuje topli napitak i visokokalorične naslage hrane. Bez obzira na to što mi nije svejedno, nijedna gesta…

Milan Babić zatražio je "oproštaj od braće Hrvata", pokajavši se za svo zlo koje je nanio nevinima za vrijeme dok je u tzv. Krajini bio veliko "mudo". U Hrvatskoj međutim, iako se već godinama na svaki spomen hrabrije normalizacije odnosa sa Srbijom i hrvatskim Srbima odvraća retorikom "prvo isprika pa onda možemo pričati", na Babićev poziv nitko nije odgovorio. Nameće se dojam da nitko ne zna što bi sad s tom isprikom koja je konačno došla, makar jedna jedina, makar i od Babića. Štoviše, prvo…

who do you think you are? do you think you're god or something? i don't belive in god, i don't think you are ... Through early morning fog I see,Visions of the things to be,The pains that are withheld for me,I realize and I can see... mrzim novitete, stvari koje prvi put vidim, radim diram ... mrzim nepoznate gradove jer me plaše nepoznate zgrade, ne znam kuda vode te ulice, ljudi mi izgledaju neprijateljski, mrzim ih i bojim ih se. mrzim klubove u kojima nisam prije bio jer ne…