Biseri "Milijunaša"

Božidar Alajbegović

26. rujna 2003.

Biseri "Milijunaša"

Sa jeseni, vratio nam se i "Milijunaš" na male ekrane. Pretpostavljam da ste jučerašnje izdanje tog show-kviza gledali, te ćete u tom slučaju lako shvatiti zašto vam u nastavku donosim upravo ovakav sadržaj. A vi koji "Milijunaša" jučer gledali niste, ne razbijajte glavu pitanjima poput "zašto sad ovo?" i sl., nego se lijepo opustite, i - uživajte


Ne daj se, Ines.
Ne daj se godinama, moja Ines,
drukčijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.
Tvoja soba - divota - gazdarica ti je u bolnici.
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice.
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom,
kao list, niz jednu beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima.

Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se Ines.

Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda, slučajno, uz vruću rakiju,
i sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja.
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke.
Prostakušo i plemkinjo moja!
Pa tvoje grudi, krevet,
i moja soba obješena u zraku kao naranča,
kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba;
Proleterskih brigada 39., kod Grković.
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
upotreba zajedničke kupaonice
i "Molim Vas ako me tko traži..."

Ne daj se Ines - evo me,
ustajem tek da okrenem ploču.
Da li je to nepristojno u ovakvom času,
Mozart, Requiem, Agnus Dei.
Meni je ipak najdraži početak.
Raspolažem s jos milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta

Ne daj se, Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu.
Dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve - u prosjeku 1938.
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite.
I ta će mi mladost teško pasti,
a bit će ipak da ste vi u pravu,
jer ja sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno,
a ponovo počinje kiša,
kao što već kiši u listopadu na otocima.
More od olova i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se miješaju:
glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Još malo šetnje uz more i gotovo;

Ne daj se Ines...