Nogomet je igra u kojoj po logici stvari očekujemo da pobjede bolji, spretniji, pametniji i uigraniji. Gledajući jučerašnji susret Hajduk-Dinamo nisam stekao dojam da je takav pobjedio. Već vidim kako će me pojedinci osuditi da sam dinamovac i bad blue boys i da ovo pišem zato što sam frustriran porazom, no takvima odgovaram riječima: da sam se gledajući utakmicu baš dobro proveo i zabavljao. O tome u mojoj novici..

Jednom dok sam bio neuk mladac, obožavao sam ganjati loptu po parku. Između dvije klupe znao sam s prijateljima baciti mali nogomet. Kad sam ušao u pubertet Hrvatska je ušla u svoje najranije djetinjstvo i ja sam s Vukom stajao na utakmici Hašk-Građanski:Inker, kiša je padala, a Hašk je izgubio (0:1). Naslućivalo se da nešto neće biti u redu s hrvatskim nogometom, a godine su prolazile. Igrači su postajali sve veće i veće zvijezdice koje su nam u svojim brzim autima odveli sve zgodne djevojke, a nogomet je postajao sve teži i teži za gledati, neredi su postajali sve češći na stadionima, a suci sve omraženiji. Sve je bilo u banani osim derbija Dinama i Hajduka. Oni su uvijek punili stadione i najviše nas djelili na tovare i purgere. Zbog njih policija strepi, a vatrogasci koji gase baklje jadikuju kad moraju na posao toga dana.
No ipak....
Nogomet je dokazano zabavna igra, koja se sastoji kako od taktike trenera tako i od lucidnosti, okretnosti i volje za igranjem igrača. Igrači pod palicom mlađahnog Bilića 'oće izgorit, pokoriti Dinamo i zapaliti Torcidu koja pak želi zapaliti stadion. No nažalost, nisu se baš pokazali kao momčad koja stvarno zna igrati nogomet. Na žalost takvim se nije pokazao ni Dinamo. Ovdje pak golobradi dečki pod vodstvom brkatog Ilije nisu još dovoljno jaki za takve utakmice, slabo i mlitavo izgledaju, kao pubertetlija koji se prvi puta napio i pokušava to skriti pred roditeljima, ali ga odaju pokreti i miris iz usta.
No ipak...
Baš sam se lijepo zabavljao gledajući skoro nogomet, skoro dobru bakljadu, koja je zaustavila nogomet, skoro dobru šoru između Hajdukovaca i Dinamovaca i skoro nešto od utakmice. Skoro znaju napraviti i akciju, a skoro je to bio i derbi. Dovoljno dobar razlog da se skoro i poveselim što sam to prerastao i sad navijam za Romu. Bilo je lijepo vidjeti toliko mojih prijatelja da se slažemo u jednoj stvari. Da s jedne strane preplaćeni nogometaši ne pokazuju da novac znači i da znaš igrati nogomet, a s druge strane da se nedjeljom igra odličan nogomet na školskom kraj Vjesnika.
PS. I ona reklama za one nogometaše...da ti pamet stane.