FOTO: Sibir, život na 47 u minusu

Ivor Car

4. veljače 2010.

FOTO: Sibir, život na 47 u minusu

Iako su se prošli tjedan temperature na ovom poluotoku debelo spustile ispod ništice, što je to prava hladnoća najbolje govore izvrsne fotografije ruskog fotografa Dmitriyja Chistoprudova. On se na nekoliko dana povukao u jedan rudarski gradić u dubokoj unutrašnjosti Sibira i na temperaturi od -47 stupnja snimio seriju impresivnih, pa i da ponovimo - izvrsnih fotografija, koje uz pokoje objašnjenje možete pogledati pod

Ideja za mjesto snimanja navodno je nešto složenija. Dmitriy Chistoprudov sa svojim se kolegom dogovorio da se podijele i odlete u različite dijelove svijeta, gdje će svaki snimiti svoj set fotografija. Chistoprudov se zaputio u Sibir, na -47 stupnjeva, a drugi fotograf u Afriku, na +45 stupnjeva. Svesrdno se nadamo da ćemo nakon sibirskog serijala, Lupigine posjetitelje imati priliku počastiti i afričkim setom.


Sam Chistoprudov se iznenadio onim što ga je dočekalo u rudarskom gradiću, a to je sveprisutna hladnoća koja se neumoljivo uvlači u svaku poru ljudskog tijela i koju je ponekad vrlo teško prikazati na fotografijama. Kaže, da ukoliko otvorite prozor pri tako niskim temperaturama i ostavite ga otvorenim na pet minuta, teško da ćete ga uspjeti zatvoriti.

 


Odmah je naučio kako se diše u Sibiru, s obzirom da svaki brzi udah zraka izaziva bol u plućima, a unutrašnjost nosa se odmah po izlasku iz kuće potpuno smrzne. Zbog toga u Sibiru valja hodati polako i ne umarati se previše.

 


Posebna su priča automobili. Velika večina ih ujutro ne može upaliti ako noć nisu proveli u grijanim garažama. One koji imaju grijane garaže odaje tanak sloj leda koji se stvara s unutrašnje strane garažnih vrata.

 


Usljed dugog razdoblja niskih temperatura koje ne dozvoljavaju padaline, snijega nema previše. Mnogima neshvatljive temperature Chistoprudovu su u jednom trenutku smrznule leće na fotoaparatu, koji je otkazao poslušnost i jednostavno odbijao zumirati

 


Svakih petnaestak minuta fotoaparat se iznova smrzavao i prestajao raditi pa je Chistoprudov bio prisiljen sklanjati se s ulice i grijati se na prvom mogućem mjestu. Tako se sklonio i u jednu kućicu gdje je vladala temperatura od "ugodnih" -5, što je bilo dvoljno da aparat proradi.

 


Većina kućanstava se grije na ugalj, čiji se smrad pri sagorijevanju osjeti na svakom koraku, a o zagađivanju prirode ne treba ni govoriti ...

 


Zbog grijanja na ugalj cijeli grad zagušen je smogom pa su ovakvi prizori svakodnevnica, a snijeg čim padne u jednom danu jednostavno posivi

 

 


Skulptura napravljena za "toplijih" vremena toliko se smrznula da se, kaže Chistoprudov, na njoj može lomiti kamenje

 


Jedan od 16 rudnika uglja u okolici, od kojih je polovica danas zatvorena. Nekada je ovaj grad bio vodeći dobavljač karboniziranog uglja u Rusiji

 

 


Zaboravljeni vagoni još uvijek čekaju terete ugljena ...

 


Oni koji rade, bez previše brige otpadnu vodu iz rudnika izravno izbacuju u obližnje jezero, koje je zahvaljujući neprestanom dovodu vruće vode, nezaleđena rijetkost.

 

 


Topla voda se u kućanstva dostavlja vanjskim vodovodom, a vrlo je lako pronaći mjesta na kojima voda curi, jer se istog trena kad procuri - smrzne

 


Pred kraj snimanja pojavljuju se i prvi ljudi