Poljska postaje hit destinacija. Euro samo što nije počeo, a s prvim sučevim zviždukom u Poljsku će nahrliti i brojni Hrvati. U međuvremenu u Hrvatsku su masovno nahrlile papaline, one iz Poljske, upakirane u Ledov omot. Jasno: tona u Poljskoj košta X, a Ledo proda tonu za Y, Y minus X je Z(arada). Pošteno je od Leda da nas ne vara, lijepo piše: zemlja porijekla Poljska, iako bi mi bilo draže da piše: porijeklo - Baltičko more. Nekako me ne bi odmah asociralo na industrijski Gdanjsk i zemlju koja je najveći proizvođač ugljena u Europi. Pa se obradujem što je moja zemlja najveći proizvođač ničega u Europi

Podržavam državu, država ne podržava mene! Podržavam Ledo, iako je pobjeg'o medo! Podržavam ribice, srebrnkaste sardinice, misleći da su s moje strane granice. Najprije sam mislila da je u mom pakovanju došlo do štamparske greške, pa, kažem, 'ajde, oprostit ću za prvi put. Tek će mi prijateljica: kupila sam četiri pakovanja papalina, od Leda, nisu skupe, jako su dobre, ipak je to iz Jadrana, a zdravo, plava riba … i sve tako, čista oda papalinama. Podsjetim je da pogleda zemlju porijekla, kadli i njene „jadranske papalinice“ iz Poljske, kao i sve one koje sam ranije smjestila u zamrzivač.

Koliko koštaju u Poljskoj, kad je kod nas kilogram 20 kuna (FOTO: Vjesnik)

Pa tek sad, kad je Poljska postala hit destinacija, pitam: može li nam netko ozbiljno, anonimno, samo ćemo mi na Lupigi znati da je „zviždač“, elem, može li nam došapnuti zašto Ledo prodaje smrznute papaline iz Poljske. Onako, jasno: tona u Poljskoj košta X, a Ledo proda tonu za Y, Y minus X je Z(arada). Pošteno je od Leda da nas ne vara, lijepo piše: zemlja porijekla Poljska, ali bi mi bilo draže da piše: porijeklo - Baltičko more. Nekako me ne bi odmah asociralo na industrijski Gdanjsk i zemlju koja je najveći proizvođač ugljena u Europi. Pa se obradujem što je moja zemlja najveći proizvođač ničega u Europi. A ribice, pametne sardinice, uče lekcije sa granice. Otplivaju tamo gdje će se moći prodati po nižoj cijeni. Kako bi dobile na popularnosti. Kao da je u pitanju Eurosong.

Neće nam „zviždač“ otkriti tajnu iz dubina Baltičkoga mora koju ne znamo. Organizirano ribarstvo, bogat ulov, niska cijena, dobra zarada prekupca, jeftino za krajnjega kupca. Jadne papaline, kad bi znale kako im je niska cijena u Poljskoj, kad u mom zamrzivaču kilogram košta 20 kuna, smjesta bi riskirale da slatkim rijekama i uzvodno krenu prema Jadranu. Bile bi strogo čuvane, da ne postanu „slijepi putnici“ koji prelaze nekažnjeno iz Lijepe naše u Deželu, ili u Italiju, ili, preko granice s BIH do Đetića. Kod nas bi srdelice morale doktorirati na temu poznavanja granica, valjda zato i ne žele doći. Što bi bilo da ih Ledo otkupi od domaćih ribara i proda, a onda se ustanovi da su sardinice strankinje, ma sve bi odreda imale problema s Ravnateljstvom policije, možda i onim vanjskih poslova. Ne bi se u tom slučaju ribice lako uključile ni u igrice oko europskih integracija.

Sigurnije je onda njima u Baltiku. Uostalom, čekaju ribiče – kibice, koji uskoro stižu na nogometnoj lopti, pa da same procijene situaciju. Tko bolje 'vata, baca, peca, gađa i pogađa, trči i trži, najboljima će se onda prikloniti. Koji sigurno neće biti iz Lijepe naše, što znači da do daljnjega ostajemo bez domaćih papalina. Ove strankinje samo će nam dobaciti, onako iz auta ili s jedanaesterca: pa, pa … vidimo se u Ledu.

Lupiga.Com