I oni koji nisu gledali „Velo misto“ znaju kako je Meštar govorio „neću politiku u svoju butigu“. Oni koji su „Velo misto“ gledali ili pak čitali, jako dobro znaju da se politika unatoč Meštrovoj proklamaciji stalno zavlačila u njegovu butigu. Jer htio ti politiku u svoju butigu ili ne, politika kroji planove u tvoj tvojoj butigi, određuje hoćeš li i pod kojim uvjetima butigu imati. 

Ne znam kako da vam kažem, ali politička neutralnost ne postoji. Ona može biti težnja ili nekakav profesionalni ideal (zašto pobogu), a ipak je nemoguća zbog psiholoških, socioloških i strukturalnih faktora. Dajte desetero različitih ljudi isti set informacija i dobit ćete deset različitih priča. Štoviše isti set informacija ista osoba tumačit će različito u različitim kontekstima. Naš um nije prazna ploča, on je filter koji će informaciju propustiti kroz naša uvjerenja, iskustva i interese. Naša su mišljenja oblikovana nizom utjecaja kao što su odgoj, kultura, obrazovanje, ekonomski status i proživljena iskustva, našim okruženjem i svime onime što smo u tom okruženju doživjeli i proživjeli. Osim toga, naš mozak obrađuje milijune informacija na dnevnoj bazi. Kako ne bi došlo do preopterećenja taj naš mozak koristi mentalne prečace za brzo kategoriziranje svijeta oko nas. Mentalni prečaci lako vode u nesvjesnu pristranost. Ili, što bi se reklo, put do predrasuda popločan je mentalnim prečacima.

Je li vam se ikad dogodilo da nekoga koga percipirate sličnim sebi nekako preferirate? Ili da kad kod nekog uočite vrlinu koju cijenite pa tu osobu gledate iz pozitivnije perspektive, a kad kod nekog vidite manu koja vam smeta, osobu počnete u cijelosti negativnije percipirati? Da ćete osobi koja, primjerice, kasni, pripisati neodgovornost dok ćete svoje kašnjenje opravdati preprekom na putu? Da ćete određene karakteristike pridati osobi na temelju spola ili dobi? Vjerujte mi, čujete li od potencijalnog poslodavca da ga podsjećate na nju kad je bila mlađa, vrlo vjerojatno dobivate posao. Priznajte, ako vam je u prometu prednost oduzela osoba koja vozi BMW pamtit ćete ga kao vozača BMW-a, dok će vozač nekog drugog automobila biti zapamćen samo kao neki “atribut” vozač. 

Doduše, potonji primjer spada u problem selektivnog pamćenja koje pridonosi pristranosti potvrđivanja ili sklonost našeg uma da traži, tumači, pamti i favorizira informacije koje potvrđuju naša postojeća uvjerenja. Naš um sklon je logičkim greškama. Pristranost potvrđivanja razlog je zašto biramo izvore koji su u skladu s našim stavovima ili zašto ćemo suhe informacije tumačiti u skladu s našim stavovima, odnosno nepristrano. 

Na primjer, ako ste desničar koji vjeruje da globalne elite koriste ekologiju kako bi uništile tradiciju, hrvatski suverenitet i kako bi kontrolirale lokalno stanovništvo, onda ćete, recimo, lokalni ekocid tumačiti kao dokaz globalističke agende koja nas pokorava pretvarajući nas u smetlište Europske unije. Potencijalni građanski otpor tom ekocidu vidjet ćete kao političko parazitiranje globalističke ljevice na slučaju. Ako ste ljevičar koji desnicu i vladajuće strukture smatra inherentno korumpiranima, oportunima i neosjetljivim na okoliš, onda ćete, recimo, lokalni ekocid doživjeti kao potvrdu svojih uvjerenja, a reakciju desničara na potencijalni građanski otpor kao potvrdu ideje o zatucanosti i inherentnoj korupciji i oportunizmu desničara. 

GOSPIĆKI SLUČAJ: „Javnost možda uopće ne bi znala za ovaj slučaj da se nije uključio Europol“

PROF. DR. SC. GORDANA MEDUNIĆ: „Tzv. vječne kemikalije mogu u kršu opstati desetljećima, pa i tisućama godina“

Problem je u tome što će rasprava koja nastaje iz pristranosti potvrđivanja zamagliti stvarni problem, ekocid, politike koje su ga stvorile i koje će krojiti opseg posljedica. Građanski otpor stoga ne može ne biti političan, ali potpuno je razumljivo da ne želi biti politički instrumentaliziran. Meritum problema pada u drugi plan pred još jednom fabriciranom borbom crnih i crvenih vragova. 

Hajmo reći da se spomenuti ekocid pokazuje kao slučaj koji nije izoliran, nije neki nesretni slučaj ili incident već posljedica sprege politike, krupnog kapitala i mafije. Što potvrđuje, ništa od onoga „neću politiku u moju butigu“. Moja butiga je politika. Meritum problema jest politika. 

Ni gospićka priča nije izoliran slučaj (FOTO: Klimatski portal)

Cijena najma ili kredita koji plaćate je pitanje politike, hrana koju jedete je pitanje politike, ono što oblačite na sebe je pitanje politike. Koliko čekate na zdravstveni pregled je pitanje politike, kvaliteta odgojno-obrazovnog sustava kojem povjeravate svoju djecu je pitanje politike. K vragu, park kojim šetate je pitanje politike. 

Možemo se praviti blesavi pa tvrditi da nas politika ne zanima, ali time podržavamo politike zbog kojih od politike bježimo. Ne činimo ništa osim što sa sebe skidamo političku odgovornost stvarnosti koja je oblikovana politikama i održavamo status quo. 

Sasvim je razumljiv otpor politizaciji u vidu instrumentalizacije političkih pitanja za prikupljanje političkih poena i hranjenje destruktivnih prepucavanja. Razumljiv je otpor i prema politizaciji stručnosti u vidu političkog kadroviranja. No, kada se taj otpor svodi na „neću politiku u svoju butigu“ takve se politizacije ne rješavaju već legitimiraju, a vaša depolitizirana pozicija postaje instrument te i takve politizacije te, na kraju dana, politike. Maksimum političke neutralnosti je transparentan politički stav.

Pitanje nastanka ekocida je pitanje izbora politike. Pitanje sanacije ekocida je pitanje izbora politike. Sve je pitanje izbora politike, čak i odbijanje raspoloživih izbora. U slučaju jednog ovakvog sistemskog ekocida, suština jest pitanje politika koje u ime krupnog kapitala pogoduju mafiji. Ovdje bi valjalo pripuziti i ne zamagliti priču još jednim svođenjem ozbiljnih sistemskih problema i organiziranog kriminala na borbu crvenih i crnih vragova. Da ne bi vrag ostao u sjeni. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.